'ŽIVOTI CRNACA SU VAŽNI'

VIDEO: OD 'I HAVE A DREAM' DO 'I CAN'T BREATHE' Amerika će pobijediti sve, ali za onu najtežu bitku, protiv rasizma, trebat će neke nove generacije...

Autor

Andrea Latinović

Dvojica policajaca iz Buffala, New York, suspendirana su bez plaće u četvrtak nakon što se pojavio videozapis u kojem na tlo guraju 75-godišnjeg muškarca, dok se prosvjedi zbog policijskog ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda nastavljaju desetu noć zaredom. Svijet je obišla još jedna šokantna snimka, na kojoj se vidi kako policajci brutalno odguruju starca sa zaštitnom maskom, koji pada na tlo kao pokošen, a iz glave mu počinje curiti krv. I to, ako je važno istaknuti- bijelca.

06.06.2020. u 16:26
Ispiši članak

Nikada u povijesti, još od vremena ubojstva Martina Luthera Kinga, moderna Amerika, pogođena gubitkom od gotovo 70 milijuna radnih mjesta zbog korona- krize te smrću više od 100.000 ljudi od nepoznatoga virusa, nije bila pred ovako teškim izazovima.

Čak i u toj istoj divovskoj Americi, u kojoj su ubojstva crnaca redovito zabilježena kamerama, do sada nije viđena takva eksplicitna snimka, na kojoj žrtva umire, doslovce ispred očiju cijeloga svijeta.

Povijest rasizma u Americi duga je od kada je ta mega-država stvorena; već prilikom prvih ubojstava i masakriranja autohtonog stanovništva, Indijanaca, koji već stoljećima žive u svojim rezervatima, gotovo kao životinje u kavezima. I dan-danas bore se za svoja prava, jer, unatoč velikim pričama o naprednoj demokraciji, ugnjetavani su i potlačeni od kada je prva bijela noga stupila na to tlo. I teško je očekivati da će se njihov položaj ikada poboljšati- za one zaostale Amerikance, koje bogati bijelci zovu pogrdno ''White trash'' (Bijelo smeće), Indijanci su i dalje divljaci, ''crvenokošci'' i ''gadovi''.

Svaka nacija ima svoje 'epitete'- ali postoje i WASP i White trash

Kao što su se ''potrudili'' svaku useljeničku naciju okarakterizirati; Talijani su ''mafijaši i kamatari'', Irci ''pijandure i neradnici'', Škoti ''škrtci i zaostali'', Latinoamerikanci ''dileri droge, lažljivci, ubojice i koljači'', jednako kao i Španjolci, Meksikanci su posebno na udaru, jer to su ''oni koji silom hoće u Ameriku kako bi krali, ubijali, palili i silovali'', oni koji dolaze s područja istočne Europe ''polupismeni divljaci iz nekih kanibalskih državica'', Rusi su ''opaki, okrutni hladnokrvni zlikovci komunjarske prošlosti'', Kinezi ''prevaranti koji ubijaju američku ekonomiju'', kao i svi Azijati, Nizozemci ''narkomančine i napušeni tipovi''; Nijemci su često izuzetak kojima se dive- jedni zbog željezne discipline, a drugi zbog nacizma, kojega se Njemačka davno odrekla i ispričala za najmračniji dio svoje povijesti cijelom svijetu...

Mogli bismo tako nabrajati unedogled, ovo su samo najekstremniji primjeri.

Ali, nije to razmišljanje rašireno isključivo među skromno obrazovanim Amerikancima, za koje su upravo ti bogati bijeli, privilegirani ljudi, poznatiji kao WASP (White Anglo-Saxon Protestant) skovali taj jezivi pogrdni termin ''Bijeloga smeća''. Nerijetko identično razmišljaju i mnogi iz te povlaštene bijele klase, koja nikada nije upoznala užas rasističkoga divljanja i poniženosti na vlastitoj koži...

Rasa, podrijetlo, religija

Većina Amerikanaca potječe od bijelih Europljana, njih oko 69 posto, iako se posljednjih godina broj bijelaca smanjuje, zbog sve manjeg useljavanja iz Europe. Većina bijelih Amerikanaca podrijetlom su Nijemci (15,2 posto), Irci (10,8 posto), Englezi (8,7 posto), Talijani (5,6 posto) te Skandinavci (3,7 posto). Također, mnogo ih je slavenskog podrijetla, većinom poljskog, ruskog te hrvatskog.

Latinoamerikanci čine 13 posto populacije SAD-a. Većinom su to imigranti iz Meksika te Središnje i Južne Amerike. Meksikanci čine 7,3 posto stanovništva, ali se procjenjuje da će u budućnosti njihov broj značajno rasti.

Oko 12,9 posto stanovništva čine Afroamerikanci (politički korektan izraz), odnosno ljudi crne rase- rašireni su po cijelom SAD-u, ali najviše ih je na jugu zemlje.

Amerikanaca azijskog podrijetla, uključujući domorodačko havajsko stanovništvo, ima manje od četiri posto. Većina ih je koncentrirana na Havajima te na zapadnoj obali, a to su uglavnom imigranti s Filipina, iz Kine, Indije, Vijetnama, Južne Koreje i Japana.

Indijanci starosjedioci čine samo jedan posto od sveukupnog stanovništva, a oko 35 posto živi u rezervatima.

Oko 80 posto Amerikanaca smatraju se kršćanima različitih denominacija, što, po raspoloživim podacima, predstavlja pad u odnosu na 1990., kada je oko 90 posto Amerikanaca pripadalo kršćanstvu. Oko 26 posto su katolici, najviše na sjeveroistoku i srednjem zapadu. Različitim protestantskim denominacijama pripada oko 54 posto Amerikanaca. U južnim državama većina su baptisti, oko 17,2 posto i metodisti, 7,2 posto, dok oko 1,4 posto Amerikanaca pripada židovstvu. Ostalih 18 posto uglavnom su oni bez religije, kao i muslimani, hinduisti i budisti.

Amerika spada u visoko religiozne zemlje. Prema procjeni Instituta Gallup, iz 2009. godine, oko 44 posto Amerikanaca ide barem jednom tjedno na misu, iako postoje razlike među saveznim državama. Religioznost je ipak izraženija na jugu i srednjem zapadu, više nego na sjeveroistoku i zapadnoj obali.

Martin Luther King

''Sanjam... da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po osobnosti'', čuvene su i kao u kamen urezane riječi Martina Luthera Kinga, američkoga baptističkog svećenika, aktivista za građanska prava i jednoga od najvećih vođa za prava američkog crnačkog stanovništva.

Rođen je u Atlanti, 15. siječnja 1929., a ubijen u Memphisu, 4. travnja 1968. godine.

Dana 5. prosinca 1955. godine, nakon govora održanog u crkvi na aveniji Dexter, a kao uvod u bojkot autobusa zbog slučaja Rose Parks Martin Luther King postat će medijski poznat.

Njegov govor ujedinit će crnce i započeti pokret za građanska prava američkih crnaca. Od tada ga bijeli rasisti počinju obasipati uvredljivim i prijetećim pismima, prijete mu anonimnim telefonskim pozivima. Bacili su mu i bombu u kuću, a samo zahvaljujući sreći njegova će obitelj preživjeti. U svom bijesu rasisti će spaliti crkvu na aveniji Dexter. Istovremeno, policija će više puta bezrazložno pritvarati Martina.

U siječnju 1957. osnovana je Konferencija južnjačkog kršćanskog vodstva (SCLC), a Martin Luther Junior proglašen je predsjednikom. Godinu dana kasnije, 1958. u New Yorku na promociji svoje knjige ''Korak prema slobodi'' jedna psihički poremećena srednjovječna crnkinja zarila mu je nož za otvaranje pisama u grudi. Iste godine Martin podnosi ostavku u Baptističkoj crkvi avenije Dexter te s obitelji seli u Atlantu gdje je postao supastor, zajedno s ocem, u Eben-Haezerovoj baptističkoj crkvi.

Bio je jedan od vođa Marša na Washington 1963., kada je izrekao svoj govor naslovljen "I Have A Dream". O svom će snu King govoriti šest minuta, a riječi ''I have a dream'' ponovio je osam puta.

King ju je izgovorio kolovoza 1963. sa stuba Lincolnova spomenika ispred 250.000 tisuća sudionika ''Marša za Washington'', prekretnice u borbi američkog pokreta za građanska prava.

Nije, međutim, krenulo dobro ili barem ne onako kako se King nadao. Bilo je to naporno popodne; iako iscrpljeno nesnosnom vrućinom, nepregledno mnoštvo ispred Lincoln Memoriala bilo je spremno za retorički adrenalin, za iskonsku poeziju.

Kingova je zadaća bila da govor iz običnog pretvori u historijski, iz svjetovnog u posvećeni. Pred sobom je imao najveću publiku u životu. Televizijske kamere prenosile su njegove riječi u američke domove, predsjednik Kennedy slušao ga je iz Bijele kuće, a propovjednik se mučio s tekstom koji je imao nekoliko verzija i na čijem je oblikovanju radilo previše ruku u danima prije skupa.

Masa nije odgovarala na poruke i činilo se da je King na rubu toga da propusti povijesnu šansu. Tada je čuo sugestiju jedne od svojih suradnica, gospel pjevačice Mahalie Jackson: "Ispričaj im o snu, Martine".

Sanjam...

King se tada maknuo od relativno nenadahnutog, unaprijed sastavljenog govora i krenuo u improvizaciju, izgovorivši riječi koje su postale važne za američku naciju kao i one Abrahama Lincolna, ispred čijeg je spomenika stajao i Thomasa Jeffersona, čiji mu je grob bio u daljini s desne strane.

''Sanjam... da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po osobnosti''. O svom će snu King govoriti šest minuta, a riječi ''I have a dream'' ponovio je osam puta.

Milijuni Amerikanaca bili su fascinirani.

Govor koji se iz slabog starta pretvorio u remek-djelo retorike bit će 1999. u jednoj anketi izglasan za najbolji govor u američkoj povijesti.

''Sanjam...'' nije bilo jedino što je King kazao u govoru koji je ukupno trajao 17 minuta.

Pozvao je na završetak rasizma u Americi, tražio je nenasilnu promjenu, pozvao na jednakost i jednaka prava za sve. Pozivao se u njemu na američki ustav, Deklaraciju o neovisnosti, Proglas o emancipaciji kojim je sto godina ranije ukinuto ropostvo, na slavni govor Abrahama Lincolna kod Gettysburga, i na Bibliju.

Bilo je to prvi put da je američka javnost zahvaljujući prijenosu na sve tri nacionalne televizije mogla čuti koliko su opravdani i pravedni zahtjevi afroameričke zajednice.

Martin je bio izvanserijski, genijalni govornik koji se protivio ratu u Vijetnamu. U svojoj knjizi iz 1964., "Zašto ne možemo čekati", vlč. King objašnjava svoju ideju o davanju 50 miljardi dolara kroz deset godina najugroženijim dijelovima crnačke zajednice. Jedan je od najmlađih dobitnika Nobelove nagrade za mir, koju je primio u listopadu 1964. godine.

Novčane nagrade odrekao se u korist pokreta za građanska prava.

Propovijedao je nenasilno nepokoravanje i građanski neposluh. Tijekom marševa koje je organizirao, gađali su ga vrijeđali, i mrzili, ali on je ustrajao.

Ubijen je 4. travnja 1968. hicem iz snajpera na balkonu hotelske sobe u Memphisu, u saveznoj državi Tennessee, u 39. godini života.

Sahrani Martina Luthera Kinga Juniora nazočilo je više od 300.000 ljudi koji su mu došli odati posljednju počast.

Na nadgrobnoj ploči njegova groba stoje riječi crnačke duhovne pjesme ''Napokon slobodan'':

''Free at last, free at last, thank God almighty I'm free at last''... (Napokon slobodan, napokon slobodan, hvala ti svemoćni Bože, napokon sam slobodan).

U prosincu 1999. okončana je građanska parnica u kojoj je obitelj King tužila Lloyda Jowersa koji je 1968. bio vlasnik restorana u zgradi s koje je pucano na Kinga. Sud je zaključio da Martin Luther King Junior nije bio žrtva usamljenog ubojice Jamesa Earla Raya, kako se do tada tvrdilo, već žrtva šire zavjere.

Porota je odredila odštetu, ali samo simboličnih 100 američkih dolara koliko je tražila obitelj King od Jowersa. Naime, Jowers je izjavio kako je on nabavio oružje i za atentat unajmio Raya, a sve to po nalogu jednog mafijaškog šefa iz New Orleansa. Odvjetnik Kingovih izjavio je da nije samo mafija stajala iza atentata, nego su mafiju unajmili neki moćni ljudi iz vrha vlasti...

Iako je od tada postignut ogroman napredak, njegov se san još nije pretvorio u stvarnost. Većina i danas smatra da treba učiniti još više kako ljudi u Americi ''ne bi bili vrednovani prema boji kože, nego prema karakteru''.

Upravo ovih dana svjedočimo jezivom ubojstvu crnoga Georga Floyda, a zatim erupciji prosvjeda, najprije nenasilnih, mirnih, koji su potom eskalirali u nasilje, palež, uništavanje trgovin, zgrada, premlaćivanje policajaca, ali i nedužnih bijelih ljudi, jer, višedesetljetno je nezadovoljstvo i ogorčenje sada preraslo u masovan bijes.

A u tom su se bijesu mnogim Afroamerikancima pridružili i bijelci, ali i druge rase, dok američki predsjednik Donald Trump poručuje kako će vojskom i policijom vratiti mir na podivljale ulice. 

 

Kronologija najpoznatijih rasističkih ubojstava i zlostavljanja Afroamerikanaca

Duluth, SAD, 1920.

Irene Tusken i James Sullivan optužili su šestoricu crnaca da su prethodni dan napali i silovali Irene. Šestorica su uhićena i zadržana u zatvoru, a čak se pojavila i lažna vijest da je Irene podlegla ranama. Ispred zatvora u kojem su čuvani sumnjivci, okupila se bijesna gomila koja je upala u zatvor i otela trojicu sumnjivaca.

Elias Clayton, Elmer Jackson i Isaac McGhie oteti su i proglašeni krivima. Rulja koja je otela osumnjičene ih je pretukla i na kraju objesila. Nakon linčevanja, prisutni su se fotografirali s mrtvim tijelima, kako bi obilježili svoje sudjelovanje u ubojstvu zatvorenika. Za ubojstvo trojice crnaca nitko nikada nije odgovarao.

Miami, SAD, 1980., Arthur Lee McDuffie

Ovi neredi počeli su nakon što su bijeli policajci oslobođeni optužbi za ubojstvo nenaoružanog crnca. Četvorica policajaca uhvatili su Arthura McDuffiea nakon potjere i pretukli ga. McDuffie je umro u bolnici četiri dana kasnije od posljedica premlaćivanja.

U nasilnim prosvjedima koji su uslijedili nakon oslobađanja policajaca ubijeno je 18 ljudi, 350 osoba, među njima i djeca, ozlijeđeno je, a više od 600 ljudi je uhićeno. Počinjena šteta je iznosila više od 100 milijuna dolara, a nemiri su ugušeni tek nakon što je 3500 pripadnika Nacionalne garde preuzelo kontrolu nad gradom.


Los Angeles, 1992., Rodney King

Nemiri koji su se dogodili krajem travnja i početkom svibnja 1992. u Los Angelesu bili su najveći u SAD-u nakon prosvjeda iz šezdesetih godina koji su bili potaknuti raspravom o pravu glasa crnačkog stanovništva. Prosvjede je potaknula oslobađajuća presuda četvorici policajaca koji su pretukli crnca Rodneya Kinga. Policajci su bili oslobođeni optužbi iako je u javnost izišla snimka njihovog napada na nenaoružanog Kinga.

Pljačka, palež i ubojstva koja su uslijedila u nemirima su ostavili više od milijarde dolara imovinske štete. Ubijene su 53 osobe, a više od 11.000 je uhićeno. Nemiri su ugušeni tek kada su američka Nacionalna garda, redovna vojska i marinci došli smiriti stanje.

 

Ferguson, 2014., Michael Brown

Michael Brown, 18-godišnji crni mladić ubijen je 9. kolovoza 2014. godine, a na mjestu njegove smrti istoga su dana bile postavljene svijeće i cvijeće. Ubio ga je bijeli policajac Darren Wilson u gradu Fergusonu u Missouriju, predgrađu St. Louisa. Brown je bio u pratnji svog 22-godišnjeg prijatelja Doriana Johnsona.

Wilson je rekao da je došlo do svađe kada ga je Brown, navodno, napao, u njegovom policijskom vozilu zbog kontrole. No, Johnson je izjavio da je Wilson pokrenuo sukob zgrabivši Browna za vrat kroz prozor automobila, zaprijetivši mu i potom pucajući u njega. U tom trenutku i Wilson i Johnson naveli su da su Brown i Johnson pobjegli, a Wilson je zatim progonio Browna, zaustavio ga i optužio. Johnson je proturječio toj izjavi, navodeći kako se Brown okrenuo s podignutim rukama nakon što mu je Wilson pucao u leđa.

Prema Johnsonu, Wilson je tada nekoliko puta upucao Brauna dok Brown nije pao na zemlju. U cijeloj prepirci Wilson je ispalio ukupno dvanaest metaka (!), uključujući dva puta tijekom borbe u automobilu, a posljednji je vjerojatno bio kobni metak. Brown je ustrijeljen sa šest metaka.

Ta je smrt pokrenula rasne nemire bez presedana posljednjih godina u Sjedinjenim Državama. Ubojstva tog i drugih crnih mladića u sukobima s policijom izazvali su višemjesečne prosvjede u Fergusonu i diljem SAD-a, od kojih su neki prerasli u nemire, a uz to je jačao pokret ''Životi crnaca su važni''.

Problemi su počeli kada je, prema nepotvrđenim izvještajima, jedan od policajaca dopustio svome psu da urinira po spomen-obilježju. Idući dan policijska su vozila uništila obilježje što je razljutilo okupljenu gomilu. Neki prosvjednici su se okrenuli pljački i vandaliziranju pa je na kraju dana 12 trgovina opljačkano, a jedna je spaljena. Policija je reagirala nasilnim gušenjem prosvjeda i masovnim uhićenjima.

Novinari koji su pratili te događaje također su bili pogođeni suzavcem i gumenim mecima. Prosvjedi su potrajali mjesecima s manje, ili više policijske prisutnosti.

North Charleston, South Carolina, 2015., Walter Scott

Ubojstvo crnoga čovjeka, Waltera Scotta dogodilo se 4. travnja 2015., u sjevernom Charlestonu, Južna Karolina, što ga je zbog neispravnog svjetla na automobilu zaustavio policajac. Nenaoružanoga Scotta ubio je Michael Slager, bijeli policajac iz sjevernog Charlestona.

Osam puta pucao je u leđa čovjeku koji trči, vidi se na snimci koju je New York Timesu poslao jedan svjedok.

Na snimci se zatim vidi kako policajac mirno dolazi do vozača, Waltera Scotta, u pedesetim godinama, naređuje mu da stavi ruke na leđa i stavlja mu lisičine. Muškarac je nedugo zatim podlegao ozljedama. Izgred se dogodio u subotu nakon prometne kontrole, budući je policajac primijetio da jedno svjetlo na automobilu ne radi. Prije pucnjave policajac i vozač su se posvađali, izvijestili su mediji.

Policajcu je odmah zaprijećeno smrtnom kaznom, ili 30-godišnjim zatvorom te je uhićen i odveden u zatvor u Charlestonu.

 

Minnesota, 25. svibnja 2020., George Floyd

Posljednji je stravičan zločin počinjen nad Georgeom Floydom, u glavnom gradu savezne države Minneapolis, Minnesotisada svjed. Prosvjedi zbog njega 'zapalili su' SAD.

Istraga još uvijek traje, utvrđeno je da je, unatoč tome što je nesretni Floyd bio srčani bolesnik, a nedavno je prebolio i koronu, smrt nastupila kao posljedica divljačkoga gotovo devetominutnoga gušenja, uslijed kojega je srce prestalo kucati.

No, ovo je tek početak ogromnih promjena pred kojima se nalaze i SAD i sam Trump, koji više ne može biti siguran u svoj reizbor na predstojećim predsjedničkim izborima u studenome ove godine.

Možda je još i mogao preživjeti gotovo kolaps gospodarstva uslijed korona-krize, kao i potpuno neadekvatan američki odgovor na virus, zakašnjeli i potpuno amaterski, unatoč svim resursima koje ova bogata država posjeduje.

Rasističko iživljavanje teško će mu oprostiti; većina Afroamerikanaca zacijelo ne, ali i njegovih bijelih protivnika, kao i mnoštvo onih različitih rasa i religija. Prijetnje oružanom silom također, kao i praktički ignoriranje američke svetinje, Ustava.

Trump je umislio da je veći od Boga, a Amerikanci to ne opraštaju, čak ni njemu, koji je Ameriku, unatoč strahovitim problemima s kojima se suočio, ponovno postavio na noge i učinio velikom- ''Make America Great Again'' (MAGA). 

Floydovo ubojstvo vjerojatno je okidač u domino-efektu silazne putanje Donalda Trumpa.

Je li George Floyd posljednji crni Amerikanac kojega su ustrijelili bijeli, rasizmom zatrovani policajci? Nažalost, poznavajući povijest i sadašnju situaciju, sigurno nije.

A ako plane Amerika, a na rubu je, posljedice će se preliti na cijeli svijet, koji je ionako već na koljenima zbog posljedica korona-krize.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.