VIDEO Horor Hirošime: Ljudi su umirali u najtežim mukama; jesu li atomske bombe trebale biti bačene?

Niti u jednom drugom vremenu u povijesti nije korišteno atomsko oružje u ratu, koje je zbog svoje snago oblikovalo geopolitiku pola stoljeća Hladnog rata. Razlozi i opravdanja za korištenje bombi i dalje ostaju izvorom vječnih debata i proučavanja, a 70 godina poslije i dalje se raspravlja o važnosti razoružanja zemalja s nuklearnim oružjem i potrebi za takvim programima. Kako je pak izgledao sam napad i grad neposredno nakon njega, najbolje opisuju preživjeli.

Yasuhiko Taketa bio je na putu za školu, kao i mnogi 'hibakushai' (osobe preživjele atomski napad, koje su žive i danas). Na željezničkoj stanici vidio je 'zasljepljujući bljesak svjetlosti, svjetliji od sunca', nakon čega je uslijedila 'buka koja je parala uši', te zatim i seizmička eksplozija koja je porazbijala sva stakla u gradu. "Čelo mi je bilo vruće, nesvjesno sam ga popipao s rukom. Kad sam pogledao u nebo iznad Hirošime, vidio sam mali, blještavi bijeli predmet, veličine zrna riže, unutar kojeg su bile žuta i crvena boja, a koji je uskoro narastao do veličine zastrašujuće užarene kugle. Kretala se u mojem smjeru i imao sam osjećaj kao da će me obujmiti". opisuje Taketa.

Akiko Takakura, koja je u vrijeme napada imala 20 godina, nalazila se u blizini epicentra, tj. točke napada, a ovako je opisala epokaliptični trenutak pada bombe: "Ono što sam osjetila u tom trenutku bilo je da je Hirošima u potpunosti obasjana s tri boje. Sjećam se crvene, crne i smeđe, ali ničeg drugog. Mnogi ljudi na ulicama umrli su gotovo istog trenutka. Jagodice tih leševa su se zapalile i vatra bi se postepeno proširila na njihova cijela tijela. Svijetlo siva tekućina im je kapala s ruku, spaljujući njihove prste".

Mnogi su u sekundi izgubili svoje bližnje.

Eiko Taoka, koja je tad imala 21 godina, nosila je jednogodišnjeg sina u naručju u tramvaju, no on nije preživjeo taj dan. "Mislim da su mu se komadići stakla zabili u glavu. Njegovo lice je bilo neprepoznatljivo dok je krv curila na sve strane. Ali pogledao me i nasmiješio se. Njegov osmijeh i dalje je ostao zapečaćen u mojem sjećanju."

Miyo Watanabe, koja je u to vrijeme volontirala u čeličani, pretrpila je prvotni udar ležeći potrbuške na podu. Kad je došla k sebi, posvuda ju je čekala pustoš, prenosi Washington Post. Watanabe se prisjeća ove zastrašujuće scene: "Žena je ležala mrtva na obali rijeke, a vrat joj je stršao, proboden staklom koje se raspršilo u eksploziji. Staklo je vjerojatno probolo arteriju, jer je krv bila svuda oko nje. Držala je bebu koju je dojila i koja je i dalje sisala na njezinom mrtvom tijelu", podsjeća Express.hr na 74-u obljetnicu bacanja atomske bombe na dva japanska grada.