Veliki ruski revolucionar i Staljinov neprijatelj ubijen prije 80 godina, ovo je njegova životna priča

"Smrt mi je već dobro poznata", rekao je Trocki nakon što je preživio prvi napad u svojem domu u predgrađu glavnoga grada Meksika u kojem je u egzilu proveo svoje posljednje godine.

"Staljinova mračna mržnja prati me preko pola svijeta", rekao je za jedan meksički list.

Nekoliko mjeseci kasnije, 20. kolovoza 1940., progonitelji su ga napokon sustigli. Ubijen je sjekirom za led, po Staljinovu nalogu.

"To je bio ideološki, simbolički zločin", rekao je za AFP kubanski pisac Leonardo Padura, koji je proveo godine istražujući to ubojstvo za svoj roman "Čovjek koji je volio pse".

Trockijeva kuća u četvrti Coyoacan pretvorena je u muzej, na čijem se prostoru nalazi i njegov grob sa srpom i čekićem na nadgrobnoj ploči.

Promatračnice, visoki zidovi i tragovi metaka od Staljinovih ubojica pružaju uvid u to kako je ključni čovjek boljševičke revolucije proveo svoje posljednje dane.

Razlaz sa Staljinom

Rođen kao Lav Davidovič Bronstein, Trocki je bio osnivač Crvene armije i zajedno s Lenjinom jedan od glavnih ljudi boljševičke revolucije i vlasti.

Razišavši se sa Staljinom 1920-ih, Trocki je bio prisiljen pobjeći u egzil.

Marksistički revolucionar lutao je od Turske do Norveške i Francuske da bi se naposljetku skrasio u Meksiku 1937., gdje je slikar Diego Rivera pomogao da mu vlada generala Lazara Cardenasa odobri azil.

Paradoksalno, Trocki i Cardenas nikada se nisu susreli iako su razmijenili pisma.

"To je vjerojatno bilo zbog tadašnjih okolnosti, jer nije bilo ni potrebe da se sastanu", rekao je generalov sin Cuauhtemoc Cardenas, i sam istaknut političar.

Trockog je zajedno sa suprugom Natalijom Sedovom u luci Tampico dočekala slikarica Frida Kahlo, s kojom je po nekim glasinama imao i aferu.

"Po dolasku družio se sa skupinom ljudi koji su se u to vrijeme zatekli u eksplozivnom Meksiku, počevši s Riverom i Kahlo", rekao je Padura.

Probijen najbliži krug

Ali čak ni na drugom kontinentu revolucionar nije bio siguran od Staljinova režima.

Trocki i supruga preživjeli su prvi napad 24. svibnja 1940. bacivši se pod krevet.

Njihov unuk, koji je spavao u susjednoj sobi, bio je ranjen u stopalo.

Trocki je zbog toga postrožio mjere osiguranja u kući, ali to nije bilo dovoljno da zaustavi ubojicu, Ramona Mercadera.

Španjolski komunist i sovjetski tajni agent, Mercader se uspio ubaciti u Trockijev najbliži krug kao ljubavnik jedne njegove prijateljice iz New Yorka.

Nakon što je Trocki postavio novu metalnu kapiju na ulazu u imanje koje su čuvali čuvari, Mercader je odustao od plana da ga ubije puškom.

Umjesto toga taj iskusni planinar izabrao je sjekiru za led, kako bi imao što veće izglede da nakon ubojstva pobjegne.

Naoružan rezervnim pištoljem i nožem koje je sakrio ispod kaputa, ušao je na imanje i zabio sjekiru Trockom u glavu.

On je, teško ozlijeđen, povikao upomoć i Mercader je bio uhvaćen.

Revolucionar je umro u bolnici u Ciudad de Mexicu dan poslije.

Sjekira je kasnije te godine nestala, ali se nekoliko desetljeća kasnije ponovno pojavila kada ju je kći jednog policajca ponudila na prodaju, kazavši da ju je godinama čuvala pod krevetom.

Kupio ju je Keith Melton, povjesničar špijunaže koji je radio za CIA-u, i sada je izložena u Međunarodnom muzeju špijunaže u Washingtonu.

Mercader je odslužio 20 godina zatvora i nakon oslobođenja 1961. do smrti 1978. živio je između Kube i Sovjetskog Saveza.