Velik broj Rusa pobjegao u Bjelorusiju, no ni tamo nemaju mira: 'Priča se da bi moglo doći do mobilizacije...'

Agencije za nekretnine i stanodavci su prvi u Bjelorusiji koji su imali posla s ruskim muškarcima koji na brzinu bježe iz svoje zemlje - zbog naloga predsjednika Vladimira Putina o "djelomičnoj mobilizaciji".

Sergej iz Moskve: Rat definitivno nije moja stvar

Sergej iz Moskve izabrao je stan u gradu Molodečno, 70 kilometara od Minska. "Pet dana nakon što je naređena mobilizacija sjeo sam u vlak za Bjelorusiju. Ja osobno nisam dobio poziv, ali su mnoge kolege i poznanici morali ići u vojsku", kaže 32-godišnjak koji nije služio vojsku. Kako kaže, nije želio izazivati sudbinu i brzo se uputio izvan zemlje, jer zna da u slučaju mobilizacije može biti pozvan i on.

"Radim za malu logističku kompaniju i nisam želio mijenjati svoj život. Nemam čak ni putovnicu, jer me ne zanimaju putovanja u inozemstvo. Bio sam ranije u Bjelorusiji, u Minsku i Brestu. Ali više volim opustiti se u prirodi, a to može i izvan Moskve", kaže on.

Sergej još ne zna koliko će ostati u Bjelorusiji. "Dogovorio sam se s gazdaricom da ću ostati nekoliko dana i da plaćam svakodnevno. Upozorio sam je da bi kasnije mogli doći i moji prijatelji. Ona nema ništa protiv. Lijepo je što ne želi još i profitirati od ove situacije", kaže Sergej.

Usprkos srdačnosti koju doživljava u susjednoj Bjelorusiji, Moskovljanin, koji pažljivo čita novosti od obitelji i prijatelja, je zabrinut.

"Trenutno sam na odmoru o svom trošku, ali svakako se hoću vratiti kući. Ali, ako me tamo čeka poziv u rat u Ukrajini, onda to definitivno nije moja stvar. Ne želim raspravljati o tome tko je u ovom sukobu u pravu, a tko ne. Sve što se tiče vojske, uopće me ne zanima", kaže Sergej.

Anton iz Sankt Peterburga: Nekad sam žalio što nemam sina

Anton je iz Sankt Peterburga u Brest stigao krajem prošlog tjedna. Obitelj se konzultirala i odlučila da bi mu, kao regrutu (vojnom obvezniku), u sadašnjoj situaciji bilo bolje napustiti zemlju. 

"Osim Bjelorusije, nisam razmišljao ni o jednoj drugoj mogućnosti jer imam tetku koja živi u blizini Besta. To je riješilo i problem sa smještajem. Htio sam potražiti posao pa da dobijem boravišnu dozvolu. Ali u Bjelorusiji se priča da bi moglo doći do mobilizacije i da bi Rusi koji su pobjegli iz zemlje mogli biti tamo nasilno vraćeni (kao dezerteri)", kaže Anton.

Izbjegava raspravu o ratu u Ukrajini i govori samo o "proturječnim informacijama" zaraćenih strana. Istovremeno se bez oduševljenja sjeća svog vojnog roka. "Početkom 1990-ih regrutiran sam u raketne trupe. Morao sam tamo raditi sve moguće, ali to nije bila borbena obuka. Za mene je to izgubljeni dio života", kaže on.

Anton je još uvijek optimist i nada se da će mu se supruga i dvije kćeri uskoro pridružiti u Brestu: "Ranije sam žalio što nemam sina, ali sada mislim da je ovako možda i bolje, jer, više bih brinuo za njega nego za sebe".

Viktor iz Smolenska: Kad i kamo ćemo dalje, samo je pitanje vremena i novca

Viktor je u Bjelorusiju došao iz Smolenska i ne želi da se točno zna gdje se nalazi. "Moji prijatelji i ja smo iznajmili auto s vozačem. Želimo da sve ostane tajna, čak smo i mobilne telefone ostavili u Rusiji", kaže mladić, ističući da je to nužno iz sigurnosnih razloga. Jer, ni on ne isključuje da bi Bjelorusija mogla izručiti ruske državljane koji izbjegavaju mobilizaciju.

"Kada smo prešli bjelorusko-rusku granicu, tamo je još bilo relativno mirno. Sada javljaju da na cestama postoje kontrolne točke na kojima se provjeravaju dokumenti muškaraca koji izlaze iz Rusije i uspoređuju s mobilizacijskim popisima", kaže Viktor.

On i njegovi prijatelji su morali brzo odlučiti kako da izbjegnu mobilizaciju pa su se zato odlučili za Bjelorusiju - to im je bilo najbliže.