Ukrajinska zastupnica: 'Borodjanka više ne postoji, a razmjer zločina počinjenih u Mariupolju bi mogao biti zastrašujući'

"Borodjanka više ne postoji, a razmjer zločina počinjenih u Mariupolju bi mogao biti zastrašujući", poručuje Sovsun.

"Reći ću vam, ove slike iz Buče, snimke i fotografije, počele su se pojavljivati u subotu. I to je bio prvi dan kada smo zapravo pomislili – Buča je oslobođena od Rusa. Konačno je pod kontrolom Ukrajine. I onda, dok smo dobijali vijesti da vojnici, ukrajinski vojnici, dolaze u Buču, u isto vrijeme smo dobijali te slike. Razmišljala sam cijeli mjesec prije toga da ću osjetiti olakšanje kada izađu iz regije Kijeva, ali zapravo nisam jer kako su ukrajinske snage ulazile, mi smo saznali za sve te zločine.

Ni jednog trenutka nisam se ovako osjećala, u redu, sada su nestali, taj osjećaj, jer smo svi bili samo prestravljeni onim što smo vidjeli. Znam da je to bilo za očekivati na ovaj ili onaj način, znali smo da ubijaju civile, znali smo da siluju žene. Dobijali smo izvještaje o tome. Ali mislim da nismo shvatili u kojoj mjeri se to događa", kazala je Sovsun.

Ističe kako "nisu shvaćali s kakvom specifičnom okrutnošću to rade".

"Jedno je boriti se. Jedno je biti u ratu. Ali je potpuno drugo biti čudovište. To kako su se oni tamo ponašali. Jer postoje stvari koje jednostavno ne možete objasniti. Gradonačelnik Irpina je izvještavao da su u jednom od područja ruski vojnici jednostavno ubijali Ukrajinke i djevojke, nekoliko njih. I onda kada su pale na zemlju, vozili su se na svojim tenkovima preko njih. Ovo je neobjašnjivo okrutno.

Nema razloga za to. Vjerujem da ljudi koji su to radili moraju ići psihologu jer nema drugog objašnjenja za ovakvu okrutnost, da su koristili djecu vezanih ruku na leđima i pucali im u glavu. Ovo je toliko zastrašujuće da ću dati vrlo osobni komentar. Nisam ni plakala. Ranije sam plakala, vidjela neke slike, ali vidjevši Buču nisam mogla ni plakati. Mislim da je taj osjećaj praznine toliko jak da jednostavno ni ne znamo na to reagirati", kazala je Sovsun.