Turska neodlučna, boriti se protiv ISIL-a ili ne- što će odlučiti Erdogan?

Turski parlament zagarantirao je Vladi punomoć u slanju turskih militanata u Irak i Siriju, tako da bi Vlada trebala odlučiti o takvim i sličnim akcijama. Ova autorizacija, također uključuje primanje stranog vojnog osoblja u Tursku. Odluka dolazi u kritično vrijeme kada se vojna koalicija koju predvodi SAD aktivno angažira u borbi protiv Islamske države u Iraku i drugim istočnim državama. Također, poklapa se s povećanim pritiskom sa zapada na Tursku da se malo više aktivira u naporima SAD-a da "ponizi i porazi" ISIL. Hoće li odluka turskog parlamenta otvoriti Turskoj put ka pridruživanju vojnom krilu koalicije i borbi protiv ISIL-a? Hoće li Turska dopustiti SAD-u korištenje Incirlik NATO baze koja se nalazi oko 95 kilometara od sirijsko turske granice? Hoće li Turska napokon dati podršku Kurdima koji se očajnički trude obraniti grad Kobani od ISIL-a?

Dok postoji puno faktora koji, kako se čini, sprječavaju pozitivne odgovore na ova pitanja, Turski parlament uz velike kritike ISIL-a od strane turskog predsjednika Recep Tayyip Erdoğan i premijera Ahmet Davutoğlu, otvara vrata za dublju suradnju između Turske i koalicije koja se bori protiv Islamske države.

Što sprječava Tursku?

Važan faktor, koji će nastaviti sprječavati tursku vladu od toga da postane vojno uključena je razlika u prioritetima između SAD-a i Turske. Iako su se obje strane složile u tome da je ISIL-ov rast direktno povezan s neuspjelom namjerom zamjene Assadovog režima u Siriji, SAD daje prednost borbi protiv ISIL-a dok Assad pada u drugi plan. Ovo objašnjava Erdoganove pozive za uspostavu zabrane prolaska preko sirijsko turske granice. On vjeruje kako bi takva zona ne samo pomogla pri ublažavanju ogromnog pritiska na Tursku od strane 1,5 milijuna izbjeglica, ali bi i ostavila prostora operacionu bazu sirijskoj oporbi.

Malo je vjerojatno da će Sjedinjene Države poduprijeti osnivanje takve zone, s obzirom na neizbježne primjedbe koje će doći od strane Iranaca i Rusa. To pak, obeshrabruje Tursku da postane vojno uključena u bilo kojem smislu.

Postoji, također, svijest da u Iraku ISIL ima potporu od sunita te bivše BAATH stranke, koja je postala duboko razočarana zbog diskriminatorne i represivne politike bivšeg iračkog premijera Nouri al-Malikija. Turska politika prema budućnosti Iraka i Sirije je zasad u redu u usporedbi sa SAD-om, koji traži rekonstituciju Iraka i Sirije unutar njihovih postojećih granica s režimima koji imaju različite predstavnike za različitu populaciju. Turska vlada je svjesna da je Turska zemlja koja je u susjedstvu svih ovih događaja, te će nastaviti držati situaciju na oprezu i izbjegavati direktan vojni kontakt s ISIL-om. Ovakav način promatranja je takav, između ostalog i zbog komplicirane situacije s Kurdima koje ISIL napada u Rojavi (blizu Kobanija).

Od 2012. godine, turska vlada je u pregovorima sa zatvorenim vođom Kurdske radničke stranke (PKK), Abdullahom Ocalanom, kako bi se pokušalo doći do političkog rješenja kurdskog pitanja u Turskoj. U isto vrijeme, Turska smatra PKK terorističkom organizacijom, koja se povezuje sa sirijskim krilom, Demokratskom unionističkom strankom (PYD), glavnom kurdskom snagom, koja je trenutno pod napadima ISIL-a pa nije jasno žele li turski militanti produljiti vojnu pomoć PYD-u (kao i PKK-u) u Rojavi, s obzirom na to da su to organizacije protiv koje(ih) su se u pravilu borile.

Turska dilema, boriti se ili ne boriti protiv ISIL-a također je povezana s nacionalnom sigurnošću i ekonomskim razmatranjima. Turska ekonomija dugo je bila osjetljiva na vanjski razvoj i sigurnosna pitanja. Ekonomija koja je nekoć bila uspješna susreće se s brzo rastućim problemima, poglavito s deficitom. Dva važna sektora koja pomažu balansirati deficit su turizam i trgovina. Samo 2013. godine, blizu 35 milijuna turista je posjetilo Tursku. U prošlosti, turska trgovina i turizam bili pogođeni ratovima u susjedstvu, čak i kada su se držali van njih. Opasnost u provociranju ISIL-a je velika odluka koja će i dalje imati kočnice kada je riječ o vojnoj intervenciji protiv ISIL-a.

Koliko god ovi faktori prinude tursku vladu da parlamentu da pravo odluke hoće li se boriti protiv ISIL-a, to ne znači da neće biti mjesta za bliskiju i efektivniju suradnju sa SAD-om. Javno mišljenje u Turskoj je uznemireno po pitanju akcija ISIL-a, kao i rastućeg broja mladih Turaka koji se priključuju džihadistima. Nakon upozoravanja SAD-a i EU-a, turska vlada je započela akcije za sprječavanje prelaska stranih boraca i oružja preko Turske u Siriju. Poduzete su i mjere za kontroliranjem krijumčarenja nafte ISIL-a u Tursku. Nedavna odluka parlamenta kao i mišljenje javnosti o ISIL-u bi trebali pomoći u efektivnijoj suradnji sa SAD-om. Međutim, ono što zapad očekuje od Turske je kompletno zatvaranje čitave turske granice sa Sirijom što nije realistično. Čak i da se postave vojnici koji će čuvati svaki kilometar granice, potrebno bi ih bilo oko 30 tisuća. Umjesto toga, fokus bi trebao biti na razmjeni obavještajnih podataka i borbi protiv terorizma.

Dijalog Turske i SAD-a

Drugi dio suradnje trebao bi se fokusirati na njegovanje boljih odnosa i dijaloga između SAD-a i Turske s naglaskom na strategiju djelovanja u Siriji i regiji u budućnosti. Dva pitanja koja se tiču budućnosti koja znači puno za one koji donose odluke u Turskoj su: hoće li SAD i dalje ostati pri svojim odlukama čak i ako se stvari pogoršaju te hoće li SAD ostati i dalje pri mišljenju da se treba promijeniti režim u Damasku.

Ovo su dva problema u samoj srži turske dileme te su došli točno u vrijeme kada turski odnosi sa zapadom nisu baš najbolji, a međusobno povjerenje je na jako niskoj razini. Ipak, izazovi koje postavlja ISIL, duboka nesigurnost na Bliskom istoku te ruska agresija polako i sigurno guraju Tursku prema zapadu.

Ovo se najbolje nazire u nedavnim istraživanjima koja pokazuju značajan skok u turskoj podršci za EU i NATO, za razliku od prošle godine. Statistike, također pokazuju značajan porast turskog izvoza u zemlje Europske unije i SAD, a pad izvoza prema obližnjim zemljama kao što je Rusija, Iran, Irak, Egipat…

U svakom slučaju sada je trenutak da se uključe. Turska u dubljoj i strateškoj suradnji u smislu da ojača svoje mjesto u spomenutom transatlantskom savezu, ipak je bolji izbor od borbi protiv ISIL-a koje bi mogle pogoršati odnose Turske sa zapadom. Važno je i da se Turska što prije uključi sa svojim NATO partnerima u efektivnije korištenje Incrilik zračne baze protiv ISIL-a. Odluka parlamenta očito osigurava i ovu mogućnost.