Tragični prizori nakon potresa u Indoneziji; pronađeno tijelo majke s bebom na prsima, uplakana djeca traže roditelje...

Sedam dana nakon smrtonosne katastrofe koja je opustošila područje Palua, lokaliteta s 350.000 stanovnika na zapadnoj obali otoka, podaci o stradalima ne prestaju rasti. Prema službenim podacima dosad je 1658 mrtvih u potresu jačine 7,5 te posljedičnom tsunamiju, a više od tisuću ljudi smatra se nestalima. 

Ichsan Hidayat rekao je za Reuters da je ispod ruševina i mulja pronađeno tijelo njegove sestre koja na prsima drži svoju kćerkicu u dobi 45 dana.

Hidayat nije bio prošli petak na Sulawesiju kad ga je pogodio potres magnitude 7, 5. Četvrt Petobo, u južnom dijelu grada Palu, gdje je živjela njegova sestra Husnul Hidayat sa svojom bebom Aisah, bila je potpuno razorena.

Spasioci koji su otkrili tijela rekli su Hidayatu da su našli njegovu sestru kako drži u naručju Aisah.

"Danas sam se molio da su na boljem mjestu. Zaslužuju bolje", rekao je Hidayat za Reuters nakon molitve petkom u džamiji u središtu Palua, 1500 kilometara sjeveroistočno od indonezijskoga glavnog grada Džakarte.

Vjernici su kleknuli i molili se na crvenom sagu postavljenom izvan džamije jer je građevina nesigurna zbog štete pretrpljene u potresu. 

U Indoneziji živi najveća muslimanska zajednica, no ima i kršćana, također i na Sulawesiju, te pripadnika drugih vjerskih  zajednica.Većina poginulih pronađena je u Paluu.

Podaci o udaljenijim područjima, od kojih su neka nedostupna zbog uništenih cesta i odrona, još su oskudni. 

Nacionalna agencija za suzbijanje katastrofa objavila je da je samo u jednoj četvrti uništeno 1700 domova  te da su poginule stotine ljudi.

Dan nakon razornog potresa i cunamija koji je pomeo Palu i susjedna područja preplašena mala djevojčica dospjela je u dvorište vojne bolnice. Ne zna se tko ju je ondje doveo, no djevojčica, čini se u dobi oko četiri godine, duboko je traumatizirana, kazale su vlasti dok spasioci pokušavaju naći njezinu obitelj.

"Ne želi nam reći svoje ime", rekao je upravitelj bolnice Wirabuana Ahmad Zumaro.

"Kad joj se obratimo, samo plače, pogotovo kad je pitamo za majku i oca".

Njezina tragična sudbina samo je jedna od mnogih nakon strahovitog potresa i cunamija.

Spajanje obitelj i pronalaženje članova obitelji i rodbine, proces je prepun poteškoća, kazali su vladini dužnosnici i humanitarni djelatnici. Ne postoji popis pokopanih žrtava kako bi se mogao usporediti s popisom nestalih osoba.

Nadalje, brojni preživjeli ostali su bez osobnih dokumenata koje je progutao potres. Vlasti od odraslih osoba traže da fotografijama potvrde srodnost s djecom koju svojataju, navodi dužnosnik za zaštitu djece iz udruge Save The Children i objašnjava da je DNK analiza vrlo skupa.