Tko pobjeđuje u energetskom ratu Europe i Rusije? Prošlo je četiri mjeseca od Putinove prijetnje, ovome se nije nadao

Kada je Putin zaprijetio Europi, veleprodajne cijene plina bile su nešto manje od 200 eura po megavat satu, što je oko 10 puta više nego što su bile tijekom većeg dijela 2021. Izrađeni su planovi za smanjenje potražnje za plinom i osiguranje da se opskrba može premjestiti preko granica u zemlje s najvećom nestašicom, a redoviti nestanci struje u Europi bili su vrlo realna mogućnost.

Putinova strategija - zagorčati život europskoj javnosti isključivanjem plina, prisiljavajući ih da odustanu od podrške Ukrajini - izgledala je u tom trenutku moćno.

Međutim, od početka 2023. slika je pozitivnija za Europu nego što je gotovo itko predviđao. Za Putina, igranje ratnih igara s golemim ruskim plinskim i naftnim bogatstvom počinje izgledati kao samoporažavajuća strategija, piše Politico.

Cijene plina pale su na 65 eura po megavat satu. Iako je to još uvijek iznimno puno u usporedbi s normom iz prošlog desetljeća, građani lakše to podnose od zapanjujućih skokova viđenih 2022.

Pad cijene i stabilizacija opskrbe plinom svodi se na dvije stvari: izuzetno blage zimske uvjete i uspjeh Europe u prelasku s ruskog plinovodnog plina na brodski ukapljeni prirodni plin (LNG) od prijateljskih dobavljača.

Povećanje zaliha 

Uz velike troškove, europske zemlje su od sredine do kraja 2022. povećale globalne zalihe LNG-a, povećavši uvoz s 83 milijarde kubičnih metara (bcm) u 2021. na 141 bcm u 2022., prema Oxfordskom institutu za energetske studije. To je nadoknadilo oko tri četvrtine od 80 bcm koje Europa više nije primala iz ruskih plinovoda. Nova infrastruktura za uvoz LNG-a niče diljem Europe, uključujući i Njemačku gdje će šest plutajućih terminala biti operativno do kraja ove godine.

Velik dio LNG-a koji je već uvezen je isporučen iz SAD-a, a sada se nalazi u europskoj mreži podzemnih skladišta. Toplo vrijeme, u kombinaciji s velikim padom potrošnje plina uzrokovanim višim cijenama, znači da su ta skladišta još uvijek puna 82 posto. To je otprilike ono gdje su bili kad je Putin prije četiri mjeseca zaprijetio "zamrzavanjem".

Prvog dana nove godine europske su zalihe bile oko 31 milijardu kubnih metara više nego godinu dana prije, prema Jacku Sharplesu s Oxfordskog instituta. "To nas je stavilo u vrlo dobru poziciju za početak godine".

Moskva je u međuvremenu počela osjećati posljedice energetskih protumjera Zapada.

Jedna analiza Centra za istraživanje energije i čistog zraka procjenjuje da zabrana uvoza ruske sirove nafte od strane EU-a i ograničenje cijene barela G7 od 60 dolara zajedno Rusiju koštaju 160 milijuna eura dnevno.

Unatoč sankcijama i smanjenju opskrbe, Moskva je 2022. zaradila 155 milijardi eura od izvoza nafte i plina — 30 posto više nego prethodne godine. No s padom globalnih cijena nafte i plina, 2023. vlastite procjene Kremlja govore da će ti prihodi pasti za 23 posto - brojka za koju neki stručnjaci misle da je optimistična.

Dakle, je li Europa već dobila energetski rat?

"Riječ 'pobijeda' je previše podebljana. Još je rana zima i ima puno stvari koje još uvijek mogu poći po zlu", rekao je Dieter Helm, profesor ekonomske politike na New Collegeu u Oxfordu i bivši savjetnik za energetiku Europske komisije. "Ali Europa je prošla mnogo bolje nego što je većina komentatora očekivala".

"Za sada stvari izgledaju dobro", složio se diplomat EU. "Rusi su imali samo jedno oružje u energetskom ratu: plin. To je snažno oružje, s jakim kratkoročnim učinkom. Ali oni su to već iskoristili". Diplomat je rekao da je "arsenal" EU-a raznolikiji, uključujući: jačanje obnovljivih izvora energije, nabavu opskrbe s drugih mjesta i poduzimanje koraka za korištenje manje energije. "Ali ne možemo si priuštiti da budemo zadovoljni".

To je poruka koja je odjeknula u glavnim gradovima EU.

"To je Europa 1, Rusija 0", rekao je jedan ministar energetike EU - ali natjecanje je daleko od kraja. Već mjesecima europski čelnici upozoravaju da bi sljedeća zima mogla biti opasnija od ove, sa skučenim globalnim tržištem LNG-a i mogućnošću ponovnog otvaranja Kine nakon karantene zbog Covida, natječući se za ograničenu ponudu.