Tadić komentirao 6500 ruskih bojevih glava: 'Jedan scenarij nitko ne želi vidjeti'

Ova iluzija se do danas rasplinula, realnost je puno zlosutnija - umjesto da se smanji broj nukelarnih "igrača", njih je sve više što dodatno miješa geopolitičke karte. Svijet je postao puno kompliciraniji i gotovo nitko do jučer ne bi pomislio da će "zacementirani" europski saveznik - SAD - vrlo otvorenoporučiti Starom kontinentu da zaboravi na američki nuklearni štit protiv ruskih bojevih glava. Francuska je uskočila kao vitez, Europi je ponudila svoj nuklearni štit, no što ova zemlja ima i može li svojim kišobranom pokriti sve države članice EU, na ta pitanja odgovorio stručnjaka za nuklearni energiju Tončija Tadića.  Priču o tome koliko bojevih glava Pariz ima, on smatra besmislenom, ali ipak navodi koliko čega tko ima.

"Uz Francusku, u Europi ih ima i Velika Britanija, u našem susjedstvu još i Izrael. Ali treba napomenuti da je sav nuklearni arsenal NATO-a smješten u starim zapadnim članicama u Europi te da nema nuklearnih bojnih glava u istočnoj Europi - osim u Turskoj", naveo je Tadić. Razvoj nuklearnog oružja i njegov razmještaj prati Švedski Institut za mirovne studije SIPRI. "A prema njihovim procjenama, Rusija ima 6500 nuklearnih bojnih glava, SAD ih ima 6185, Francuska 300, Kina 290, Britanija 200, Pakistan 160, Indija 140, Izrael 90 i Sjeverna Koreja 30. Ovo su podaci iz 2019. No samo Francuska, SAD i Britanija imale su praksu objavljivanja detaljnijeg stanja svojih arsenala. No zbog pojačanih napetosti u svijetu članice NATO-a prestale su objavljivati koliko je od tih bojnih glava aktivno - dakle spremno za lansiranje, a koliko je na remontu i potom koliko je zastarjelo", ističe Tadić.

Ostale nuklearne sile nikad nisu obznanile pravo stanje svojih arsenala, nego je sve stvar - zdravorazumske procjene. "Općenito su sve priče o veličini i sposobnosti nuklearnih arsenala uvijek podložne pretjerivanju i širenju teorija zavjere. Time se želi zastrašiti moguće protivnike. Dobar primjer je Kina, za koju su američke obavještajne službe godinama procjenjivale kako može vrlo brzo udvostručiti svoj arsenal, ako već nije. Iako je Kina odavno najavila kako će održavati minimalni arsenal čisto radi odvraćanja od nuklearnog napada. Jednako tako, Kina nikad nije obznanila promjenu svoje nuklearne doktrine, a sve su češći glasovi kako su priče o udvostručenju kineskog arsenala bile jednostavno krive procjene i pretjerivanja", kaže Tadić.

FOTO: Pixabay

'Da sam ja zapovjednik lansera...'

Nastavlja da glasine o arsenalu, zemlje koriste kao opravdanje zašto povećavaju svoj. "Jer - što će ti više nuklearnog oružja ako ga protivnik ima isto kao prije ili čak manje. Usput rečeno, kineski nuklearni arsenal u doba Mao Zedonga nije nastao radi odvraćanja Amerikanaca od nuklearnog rata, nego radi odvraćanja SSSR od napada na Kinu! U svakom slučaju, nuklearno oružje je jedino oružje kod kojeg politički i propagandni aspekti imaju istu ulogu kao i vojni i tehnološki aspekti", navodi Tadić. Uz priču o tome koliko tko ima bombi, kaže da je kod nuklearnog oružja prvo bitno da ga netko uopće ima - dakle njegovo posjedovanje, a onda da postoji i raketni sustav koji ga može "prebaciti".

 "Broj bojevih glava je manje bitan, nije važno ima li ih netko 600 ili 6000 jer je i stotinu nuklearnih bojevih glava već veliki broj! Zato je Francuska sa svojih 300 nuklearnih bojnih glava već nuklearna supersila. A ako bi se morala suprotstaviti, Francuska treba znati da Rusija nema toliko gusto naseljenih gradova, odnosno regija, kao što ima Europska unija. I cijelo vrijeme pitamo se koliko je francuski ili britanski nuklearni arsenal i jesu li oni dovoljno dobri radi odvraćanja Rusije od nuklearnog rata? A nitko ne pita – u kakvom je stanju ruski arsenal?", ukazuje Tadić i usmjerava razgovor na drugu stranu. Još od 2018. provlači se procjena da Rusija ima 6500 nuklearnih bojnih glava, od kojih je 1500 do 1600 spremno za uporabu.

Pri tome se stalno govori o novim tipovima ruskih raketa ili o porastu broja ruskih raketa koje mogu nositi nuklearno oružje. "No moći nositi nuklearno oružje ne znači da je Rusija sada doista ima više ruskog nuklearnog oružja", naglašava Tadić i nastavlja: "Od ruskih 6500 bojevih glava upotrebljivih je samo 1500; ostalih 5000 - najblaže rečeno - u stanju je rasula. Nitko normalan ne bi htio voziti auto star 30 godina, a ovdje se pod normalno uzima da je stara bojeva glava pouzdana", govori. Za njega su besmislene bajke da bi se nuklearne glave proizvedene prije nekoliko desetljeća uopće mogle lansirati. "Da sam ja zapovjednik lansera, ne bih htio biti kraj rakete koja bi mogla eksplodirati pri lansiranju s tako starom bojevom glavom na sebi", govori.

FOTO: Dragan Matic / CROPIX

Skup 'sport'

Nastavlja da je nuklearni arsenal skup "sport" i za gradnju i za njegovo održavanje. "Veliki nuklearni arsenal traži golemi novac za održavanje i zanavljanja do najsitnijih dijelova kao što su kablovi i elektronika. Sve mora biti u savršenom stanju kako bi bili sigurni da će izvesti savršenu imploziju plutonijske jezgre u sklopu termonuklearne bojne glave, a to je preduvjet za nuklearnu eksploziju. Osim toga, tricij treba obnavljati jer je vrijeme njegova poluraspada dvanaest godina. Rusija više nema, kao u doba SSSR-a, nepresušni izvor financija za nuklearni arsenal. Uostalom, prekomjerno naoružavanje je SSSR i dovelo do gospodarskog kolapsa ", ističe sugovornik za Danas.hr.

Tonči Tadić upozorio: 'Možemo biti sretni što je Putin zaglavio, imali bismo problema'

Ponavljada je besmisleno vagati koliko bombi ima koja strana jer bi kad bi se i dogodio scenarij da netko podigne nuklearnu bojevu glavu, i prije nego bi ona pala, druga strana bi reagirala i možda automatski podigla nekoliko desetaka ili čak stotina nuklearnih bombi.  Zato, napominje, svaki put kad jedna strana radi testiranja bombi baš uvijek obavijesti drugu stranu kako ne bi pomislili da je krenuo napad i reagirali. Podsjetio je da se to dogodilo i kod testiranja Orešnika u jeku rata u Ukrajini, kad je sve posebno osjetljivo, a tenzije su vrlo visoke. "Nitko ne bi čekao prvu nuklearnu eksploziju, jer nitko ne zna ide li samo ta jedna bomba ili ih slijedi još stotinu. Zato se odmah uzvraća punom snagom. Takav scenarij nitko ne želi ni u najgoroj noćnoj mori jer više ne bi bilo povratka na početno stanje prije sukoba", upozorava ovaj nuklearni fizičar. Scenarij je to nukelarnog rata o kojem ne želi ni govoriti.