Svećenici blizanci iz Srednje Bosne: Vjernici nikada ne znaju s kojim od njih razgovaraju...

Hrvati imaju svoje blizance svećenike kao što su Đuro i Josip Blumenštajn, rođeni u Županji, te blizanci franjevci Ivica i Nikica Tomas, rođeni u Osovi kod Žepča u Bosni. Ova dva blizanca franjevca imaju starijeg brata svećenika Josipa.

U hrvatske blizance svećenike spadaju i don Tadija i don Ilija Ivoš, rođeni 18. prosinca 1974. godine u Bistrici kod Uskoplja-Gornjeg Vakufa u Bosni. Don Tadija je župnik u Kandiji kod Bugojna, a don Ilija u Skopaljskoj Gračanici kod Uskoplja-Gornjeg Vakufa. Rodbina, brojni prijatelji i poznanici ove jednojajčane blizance od milja zovu Tade i Ile. Tadija je stariji dva i pol sata, rođen je u šest sati ujutro, a Ilija u osam i pol. Njihovi roditelji Ilija i Anica rođena Kraljević imaju ukupno šestero djece, još dva sina i dvije kćeri.

''Ilija je dobio ime po ocu koji je radio u Austriji jer su se imena davala po roditeljima roditelja ili rođacima. Ja sam dobio ime po djedu majčina oca. Kada je otac pošao u Austriju, majci je rekao da, ako rodi muško dijete, neka mu bude ime Tadija. Nije se znalo da će majka roditi blizance, da će se roditi još jedan sin, pa je majka odlučila dati mu tatino ime. Ja sam kršten odmah jer su mislili da ću umrijeti, a Ilija je kršten na Badnjak 1974. godine. Sve smo sakramente primili istog sata i istog dana osim krštenja'', kaže don Tadija.

Prvi put razdvojeni

Blizanci svećenici u Sarajevu su stanovali skupa. Nadbiskup je kasnije premjestio Tadiju za župnika u Obre, a Iliju u Solakovu Kulu u kod Konjica, a stanovali su zajedno u prostorima župnog ureda u Kostajnici župe Obri. Tu su proveli do srpnja 2008. godine, a onda su premješteni u Skopaljsku Gračanicu. Tu je Tadija imenovan župnikom, a Ilija je bio pastoralni suradnik, da bi ga 2009. godine nadbiskup imenovao župnikom župe Rostovo, a u blizini je bila filijala Sebešić, planinska župa s 30-ak vjernika. Nedjeljom je išao držati mise u Sebešiću i Rostovu, a stanovao u Skopaljskoj Gračanici gdje je pomagao pastoralno i u obnovi župnih crkvenih zdanja te izgradnji groblja i kapelica. U Rostovo je išao devet godina, a prošle godine nadbiskup je odredio da bude župnik župe Skopaljske Gračanice, dok je Tadija imenovan za župnika u susjednoj župi Kandija pa je tako susjed bratu blizancu.

''I tako, sad smo prvi put razdvojeni, no viđamo se ipak gotovo svakog dana, mora biti opravdan razlog da tako ne bude, ali onda se čujemo telefonski'', kaže Ilija.

''Često meni neka osoba kaže kako je meni nešto rekla, a zapravo je rekao bratu Tadi. Često ja bratu kažem da mi je neka osoba nešto kazala da i on zna za to, i obratno, kako ne bi došlo do neželjene zabune. Takvih je zabuna bilo pri gradnji crkve, obnovi zgrada i slično. Ljudi shvate o čemu se radi tek kad nas vide skupa! Oni koji su duže s nama ipak nas nekako raspoznaju. Bilo mi je neshvatljivo zašto nas ljudi ne razlikuju sve dok nismo upoznali braću blizance Đuru i Josipa Blumenštajna, svećenike Đakovačke nadbiskupije, te blizance franjevce Ivicu i Nikicu Tomasa, od kojih je jedan bio kapelan u Bugojnu'', kaže Ilija.

Često ih pitaju jesu li u školi znali prevariti nastavnika pa jedan odgovarati umjesto drugoga.

''U srednjoj školi jednom smo to učinili za gušt kolega učenika te jednom na fakultetu kod prof. Nike Luburića na satu glazbe za gušt kolega studenata. Ilija je bolje svirao od mene pa sam mu rekao da ide umjesto mene na kolokvij. Kad je profesor skužio o čemu se radi, jednog je držao za ruku dok drugi uđe u učionicu. No mi smo se ipak uspjeli zamijeniti, a poslije smo sve rekli profesoru na što se on slatko nasmijao'',  dodaje don Tadija, u priči koju objavljuje Večernji list.