Stravično svjedočanstvo: 'Nakon 38 dana pobjegao sam iz Mariupolja, kopao sam po smeću i gledao leševe na cesti'

Zavarivač po struci odselio je iz rodne Zenice, živio po raznim industrijskim gradovima i "trbuhom za kruhom" stigao do Ukrajine, gdje je radio u željezari Azovstal. Posljednje dane u Ukrajini proveo je u opkoljenom Mariupolju zajedno s obitelji. Nakon 38 dana ratnog pakla uspio je izaći iz porušenog Mariupolja i vratiti se u svoju Zenicu.

"Grada nema, grad je potpuno srušen, nijedne zgrade, nijedne ulice, ništa nije ostalo čitavo, sve je zapaljeno ili je srušeno", priča za Federalnu televiziju Bosne i Hercegovine.

S kćerkom i suprugom te s puncem i punicom koji su invalidi u Mariupolju se sklonio u podrum zgrade tamošnjeg Arhiva, a preživljavali su, kaže, od riže na vodi. Izlazili su u rijetkim prekidima granatiranja, u potrazi za hranom.

"Kopali smo po smeću. Nađemo čaja, malo riže, nađemo malo kave u zrnu, svašta se nađe i to je dopunjavalo. Imali smo zalihu čaja za godinu dana, ali nema vode i to je bilo najgore", kaže potreseno. 

Sve je to ostavilo ozbiljne posljedice po Bahrudinovo zdravlje.

"Imao sam ranije između 86 i 87 kilograma, mislim da sada nemam 62 kilograma. Slab sam, prekjučer sam imao temperaturu 40,8", požalio se. 

Pričao je  i o posljednjem danu u Mariupolju, odakle je s obitelji kroz jedan od rijetkih humanitarnih koridora izašao na teritorij Rusije.

"To je bio kaos, taj dan granatiranje s jedne pa s druge strane i to sve preko naših glava", prisjeća se. 

Teško ratno iskustvo iz BiH, u odnosu na preživljeno u Mariupolju, za Bahrudina je neusporedivo. Kaže, kao i u svakom ratu, veliki se nadmeću preko leđa malih.

"Ovo što sam vidio za 38 dana nisam nigdje više vidio, nema ništa, gdje god izađeš. Izlazim iz stana, pred zgradom leži mrtav čovjek, dođem do drugog ulaza, drugi mrtav čovjek. Gdje god pogledaš mrtvi ljudi. Ne bih se miješao u politiku, tko je kriv, živi štit bio sam i jednima i drugima i takvih kao ja je na tisuće", priča. 

Bahrudinov put do rodne Zenice posebna je priča. Tamo je sada zahvaljujući pomoći rodbine iz Njemačke, njemu i kćerki kupili su avionske karte do Sarajeva. Prije toga javio se BH veleposlanstvu gdje su ga samo posavjetovali da od obitelji izvan Ukrajine potraži pomoć. Bahrudinova kćer, koja je liječnica, u međuvremenu je otišla u Njemačku, supruga je s roditeljima ostavila u Rusiji. Sada je njegov cilj ponovno okupiti obitelj, ni po koju cijenu u Ukrajini, ali ni u svojoj zemlji.

"Za mjesec ili dva dana vidim se s obitelji u Njemačkoj jer će kćer dotad osigurati sve potrebne dokumente", rekao je.