Što se događa u Karabahu: Kako je to povezano s Ukrajinom i koji su rizici za Europsku uniju

Od završetka Drugog karabaškog rata 2020., Europska unija i Sjedinjene Države uložile su značajne napore u postizanje mirnog rješenja između Erevana i Bakua.

Karabah je separatistička enklava na teritoriju Azerbajdžana, a prema međunarodnom pravu sve zemlje UN-a priznate su kao dio Azerbajdžana. Ovaj teritorij, nakon raspada Sovjetskog Saveza, djelomično su kontrolirali prokremaljski separatisti, koje podržava i susjedna Armenija.

Armenski premijer Nikol Pashinyan priznao je u svibnju 2023. godine Karabah kao dio suverenog teritorija Azerbajdžana, a u lipnju je azerbajdžanski predsjednik Ilham Aliyev izjavio da se sklapanje mirovnog sporazuma planira prije kraja 2023. godine.

Novi rat u svijetu odnio prve žrtve: U borbama u Nagorno Karabahu život izgubilo 25 ljudi

No od kraja srpnja je armenska vlada, pod pritiskom oporbenih revanšističkih snaga u Erevanu i najradikalnijih elemenata armenske dijaspore, pokrenula međunarodnu kampanju demonizacije Azerbajdžana. Velika latvijska publikacija LA napisala je: "propagandni pritisak, ultimatumi i pozivi na sankcije samo su doveli do sloma pregovaračkog procesa." Poljska publikacija Wprost primijetila je: "... novi vojni sukob na Južnom Kavkazu mogao bi stvoriti nove probleme za Europu - od novog vala izbjeglica i preusmjeravanja resursa u Ukrajinu do energetskog kolapsa i inflacije".

Situaciju pogoršali 'izbori'

Unatoč tome što se zabrinutost europskih medija odnosila na moguću eskalaciju između Erevana i Bakua, azerbajdžanske "antiterorističke mjere" koje su počele 19. rujna, sudeći prema izjavama iz Baukua, usmjerene su isključivo protiv armenskih separatista koji djeluju na teritoriju Azerbajdžana sebe.

De jure to potvrđuju rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a (br. 822, 853, 874 i 884) i izjave armenskog premijera Nikole Pashinyana od 17. svibnja da je Karabah teritorij Azerbajdžana. Sustavnu prirodu ovog stajališta službenog Erevana potvrdio je 19. rujna navečer tajnik Vijeća sigurnosti Armen Grigoryan, odgovarajući na pitanje o mogućnosti sudjelovanja u neprijateljstvima: "Armenija nastavlja braniti samo suvereni teritorij Republike Armenije".

FOTO: EPA/RUSSIAN DEFENCE MINISTRY

Situaciju je pogoršala činjenica da su 9. rujna u Karabahu održani nezakoniti "predsjednički izbori". Mnoge zemlje, uključujući Europsku uniju, javno su ih osudile: Rumunjska, Mađarska, Moldavija, Britanija, Turska, Gruzija, Pakistan, Uzbekistan, Kazahstan, SAD i sama EU.

Ukrajina ima posebnu ulogu

Ukrajina igra posebnu ulogu u podršci Azerbajdžanu.

Ukrajinski tisak skreće pozornost na činjenicu da "Putin koristi armenske separatističke marionete u Karabahu za svoje ciljeve, baš kao što je to učinio s Osetinima i Abhazima u Gruziji i pristašama "Ruskog svijeta" na Krimu i u Donbasu", što "dopušta Moskvi zadržati vojnu nazočnost na Južnom Kavkazu, kao i u gruzijskoj otcijepljenoj regiji Južnoj Osetiji ili u istočnim regijama Moldavije pod ruskom kontrolom".

Ukrajinu i Azerbajdžan danas povezuju mnogi zajednički problemi:

*Obje zemlje postale su žrtve militarističkog separatizma kojeg podupire Rusija - na ukrajinskom i azerbajdžanskom teritoriju godinama djeluju separatističke enklave uz potporu Moskve;

*Okupirano je 20% teritorija obiju država;

*Ukrajina i Azerbajdžan su među najminiranijim zemljama svijeta;

*Ciljevi ukrajinske protuofenzive i azerbajdžanskih “antiterorističkih mjera” gotovo su identični: deokupacija i potpuno uništenje vojne infrastrukture nelegitimnih režima koji djeluju na njihovim teritorijima.

Naravno, i Ukrajina je osudila "izbore" u separatističkoj enklavi 9. rujna i izrazila"potporu suverenitetu i teritorijalnom integritetu Azerbajdžana".

Ovo može utjecati na svakog Europljanina

Vođe separatista u Karabahu, Ruben Vardanyan i Arayik Harutyunyan, uvršteni su u ukrajinsku bazu podataka suučesnika u agresiji na Ukrajinu "Mirotvorac". Manje od tjedan dana prije početka protuterorističke operacije, ukrajinski mediji su izvijestili: "GUR (Glavna obavještajna uprava) pokrenula je rad na prikupljanju podataka o armenskoj separatističkoj enklavi u Karabahu", "Ukrajinske specijalne službe počele su raditi na identificirati i razotkriti proarmenske separatiste na južnom Kavkazu".

Ovo su Rusi dok je u tijeku njihova agresija na drugu zemlju: Pozivamo na prekid vatre u Nagorno Karabahu

A 19. rujna stotine običnih ukrajinskih građana diglo je u zrak Telegram masovnim izrazom podrške Azerbajdžanu i njegovom narodu.

Unatoč činjenici da ni Ukrajina niti bilo koja od zemalja Europske unije nemaju zajedničke granice s Azerbajdžanom, ono što se događa na njezinom teritoriju može utjecati na doslovno svakog Europljanina, pogotovo u kontekstu približavanja zime. Azerbajdžan je jedna od glavnih zemalja preko koje se ruski energetski resursi nadomještaju na europskom tržištu. Baku opskrbljuje naftom i plinom Rumunjsku, Hrvatsku, Mađarsku, Bugarsku, Češku, Austriju, Njemačku, Grčku, Španjolsku, Irsku, Portugal i Italiju.

Povjerenik EU za energetiku Kadri Simson rekao je u svibnju: "Europa je izašla iz ove zime [2022.] s polupunim skladištem plina, stabilnijim cijenama plina i pozitivnim izgledima za sljedeću zimu. To smo postigli zahvaljujući našim pouzdanim partnerima kao što je Azerbajdžan".

Potpredsjednik Europske komisije za međuresorne odnose i prognoze Maros Šefčović uvjeren je da je "Azerbajdžan ključni energetski partner za EU".

Prema priopćenju Europske komisije objavljenom u srpnju, "Azerbajdžan je ključni partner EU-a u naporima da se udalji od ruskih fosilnih goriva".

Igor CHALENKO, ukrajinski politolog, predsjednik Centra za analize i strategije (Kijev)