Spreman sam na megdan bez oružja sa zločinačkim pravosuđem

Vasiljkovićev prijatelj koji je poslužio kao kurir između njega i beogradskog lista tvrdi da kapetan Dragan u nedjelju 5. srpnja, kada ga je u pritvoru u Sydneyju posjetila delegacija australskih Srba, nije znao da će već tri dana kasnije biti izručen Hrvatskoj.

U pismu Vasiljković tvrdi da je tijekom pritvora u Australiji, u kojem je proveo skoro deset godina, često tražio odgovor na pitanje je li trebao sam otići u Hrvatsku još 2005. godine i predati se hrvatskim vlastima. "Na to pitanje uvijek sam dolazio do istog odgovora - nipošto!", poručuje Vasiljković.

"Ako se sjećate, sam sam ponudio da dođem u Hrvatsku 2005. godine ako mi 'Besna Vesna' (Vesna Škare Ožbolt), tadašnja ministrica pravosuđa iz HDZ-a, plati kartu. Brzo sam, međutim, shvatio da imam posla sa zločincima koji su spremni da na zapovijed 'Besne Vesne' izdaju potjernicu za mnom, bez obzira na to što istražitelji tužiteljstva Hrvatske, Haškog tribunala pa čak i članovi Hrvatskog instituta Domovinskog rata na čelu s dr. Nikicom Barićem, koji su intenzivno istraživali moj životni put čitavih 15 godina, nisu pronašli ništa što bi se moglo tumačiti kao ratni zločin", tvrdi Vasiljković.

U svom pismu Vasiljković patetično konstatira kako je "dužnost svakog časnog čovjeka da se odupre zločinu svim sredstvima bez obzira na vlastitu žrtvu".

"Uspjeli su poslije 25 godina zarobiti nenaoružanog šezdesetogodišnjaka koji je davno odložio svoje oružje. I da bi to postigli, morali su pokazati svoje pravi, zločinačko lice i ogresti u kriminal. Ja se odupirem tom kriminalu skoro deset godina. I ako sam dao doprinos da se skine maska sa zločinačkog lica hrvatskog pravosuđa, vrijedio je svaki minut tih deset godina", piše Vasiljković.

Na kraju pisma Vasiljković zahvaljuje srpskom narodu i svojim prijateljima na podršci.

"Bila je ovo moja duga borba za slobodu i pravdu bez ikakve pomoći države Srbije. Borbu sam vodio uz pomoć moje obitelji, osobnih prijatelja i velikog broja Srba širom svijeta koji su se samoinicijativno javili i pomogli prema svojim mogućnostima. Ja sam im zato neizmjerno zahvalan", zaključuje Vasiljković.