SKANDALOZNO Unatoč međunarodnom pritisku organi kineskih zatvorenika i dalje se koriste za transplantacije

Godinama je već poznato kako su kineske bolnice prikupljale organe tisuće političkih zatvorenika osuđenih na smrtne kazne i odstranjivali im vitalne organe na živo, sudeći po zastrašujućem dokumentarcu "Human Harvest" kanadskog redatelja Leona Leeja koji otkriva praksu koju sama država sankcionira.

Tajna istraga BBC-a provedena 2006. godine pokazala je kako je prodaja organa uzetih od zatvorenika bila u strašnom porastu. Naime, organi zatvorenika osuđenih na smrt prodavali su se stranim državljanima koji su trebali transplantaciju. Kineski ministar zdravstva takvu praksu nije negirao, ali je rekao kako podliježe sistemu i propisima.

BBC-jev reporter Rupert Wingfield-Hayes posjetio je centralnu bolnicu u Tianjinu tražeći jetru za svog oca, gdje su mu doktori otvoreno priznali kako se radi o organima dobivenim od zatvorenika. Agent za strane klijente iste bolnice u razgovoru s reporterom je direktno rekao kako zatvorenici "pristanu" na doniranje organa kao dar društvenoj stabilnosti. Dodao je i kako su bili u suficitu s organima zbog rasta pogubljenja ususret Nacionalnom danu Narodne Republike Kine koji se obilježava 1. listopada.

Bolnice govore kako mahom svaki zatvorenik dobrovoljno donira svoje organe, ali pitanje je koliko su zatvorenici zaista u poziciji sami birati što im se događa nakon smrti, budući da budu kažnjeni za svako negodovanje. Nakon njihovog pogubljenja, sva su se tijela kremirala zbog čega nema dokaza o ikakvom vađenju organa, a cijela stvar je postala veliki biznis za bolnice u Kini.

Zgrablić: Zaista su promijenili taj stav

Unatoč svemu, predsjednik Hrvatske donorske mreže Nikola Zgrablić kaže kako se "ta situacija u Kini značajno promijenila, zadnjih godina uložili su velika sredstva u razvoj transplantacije organa, odnosno čak i doniranje organa".

Dodaje kako su još 2010. godine na Svjetskom transplantacijskom kongresu u Sydneyju izjavili da više neće uzimati organe od zatvorenika i da će sada raditi prema uobičajenom tipu doniranja organa, dakle s dozvolom od pacijenata, volontera, kako je to slučaj u svim ostalim zemljama svijeta. "Oni su zaista uložili ogromna sredstva u razvoj tog donorskog programa i sada se vide već prvi rezultati tako da oni već imaju značajan broj donora organa koja su dobili uobičajnim načinom kao što je to slučaj u Europi, dakle donori s pristankom obitelji", kaže Zgrablić.

Potvrđuje da je to zaista bila praksa prijašnjih godina, međutim kaže da se to prema njima promijenilo i kako takvih izvješća iz Kine o uzimanju organa od zatvorenika sada ima sve manje i manje.

"O pouzdanim informacijama u ovom trenutku ne mogu govoriti, ali ono što mogu reći je da su oni zaista promijenili taj stav i da sada idu uobičajenim putem kao i sve druge zemlje svijeta", zaključuje Zgrablić.

Stvaran broj pogubljenja državna tajna

S druge strane, 2015., dakle pet godina poslije navodnog obećanja Kine kako će prestati s uzimanjem organa od zatvorenika, izlazi dokumentarac "Hard to believe" redatelja Kena Stonea koji pokazuje kako je sve to još uvijek kineska realnost.

Izvještaj bivšeg kanadskog poslanika Davida Kilgoura, odvjetnika za ljudska prava Davida Matasa i novinara Ethana Gutmanna, pokazao je kako postoji veliki raskorak između službenih podataka o broju transplantacija koje se rade, na osnovu brojnih svjedočenja zaposlenih u bolnicama širom Kine, a oni krive vladu, komunističku partiju, zdravstveni sistem, doktore i bolnice u Kini. Prema podacima iz izvještaja Kina ne objavljuje stvaran broj pogubljenja, pa se samim time onda ne zna još uvijek ni točan broj presađenih organa.

Kina pogubi više zatvorenika godišnje nego bilo koja zemlja svijeta, bar 2400 ih je bilo u 2015. godini, prema službenim podacima "Death Penalty Woldwide", dok su točni podaci o broju pogubljenja državna tajna.

Kina je inače 2014. godine najavila kako će u potpunosti preći na dobrovoljno davanje organa. Ovakava izjava je tada primljena s velikom sumnjom, s obzirom da je bilo samo 1400 ljudi koji su se dobrovoljno prijavili u razdoblju od godinu dana, a bilo je potrebno preko 300.000 transplantacija u zemlji.

Brojni stručnjaci navode da je postupno ukidanje uzimanja organa od zatvorenika spor i težak proces.