Sjedinjene Američke Države i Iran ponovno na rubu rata, hoće li ga ovog puta i započeti?

Iako Sjedinjene Države nemaju čvrste dokaze da su iranske vlasti odgovorne za te napade, američke sigurnosne tužbe smatraju kako bi počinitelji mogli biti jemenski Huti ili šijitske milicije raspoređene u Iraku, a koje imaju podršku Irana. 

S obzirom na to da petina svjetske nafte koja se doprema s Bliskog istoka za velika tržišta u Aziji, Europi, Sjevernoj Americi i dalje prolazi Hormuškim tjesnacom koji dijeli Iran od Arapskog polutoka, nije čudno da su napetosti nakon takvih napada još više narasle. 

Napetosti između dviju država narasle su nakon što je Teheran prošli tjedan objavio da će početi povlačenje iz ključnih dijelova nuklearnog sporazuma iz 2015., čiji je cilj spriječiti Iran da razvije nuklearnu bombu i kojeg je Washington napustio prošle godine.

Iran je snaženje vojne nazočnosti SAD-a ocijenio kao 'psihološki rat' i zastrašivanje, a istaknuti iranski klerik u petak je upozorio da američka flota može biti 'uništena jednom raketom'. Prijetnja uništavanjem američke flote došla je tek nekoliko dana nakon što je Iran zaprijetio da će zatvoriti Hormuški tjesnac i time učinkovito blokirati sve naftne pošiljke iz Perzijskog zaljeva ako Washington uspije u nastojanju da smanji iranski izvoz nafte.

Cijela situacija koja se upravo razvija na Bliskom Istoku mnoge analitičare neumoljivo podsjeća na stanje koje je prethodilo invaziji Sjedinjenih Država na Irak, koja se pokazala kao pogubna za sve uključene. 

Čak su i neki od likova u ovom očiglednom remakeu odnosa na Bliskom istoku isti. John Bolton, savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Donalda Trumpa, odigrao je, kao podtajnik za kontrolu oružja i međunarodnu sigurnost, ključnu ulogu u pripremi invazije predsjednika Georgea W. Busha na Irak.

Boltonove akcije tada su mu donijele reputaciju nepromišljenog i naglog političara. Izgleda kako je iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif upravo o Boltonu govorio kad je u utorak novinarima rekao da "ekstremistički pojedinci u američkoj administraciji" lažno pokušavaju okriviti Iran za incidente u Perzijskom zaljevu.

Unatoč sličnostima, sukob s Iranom ne bi bio samo kopija ratnog sukoba u Iraku 2003. godine. Bio bi to sasvim drugačiji sukob na mnogo načina i gotovo bi sigurno bio znatno gori. Današnji Iran je znatno drugačija zemlja u odnosu na Irak 2003. godine, a način na koji bi se borio protiv Sjedinjenih Država također je vrlo različit. Za razliku od Iraka, Iran je pomorska sila koja na sjeveru graniči s Kaspijskim morem, a na jugu s Perzijskim i Omanskim zaljevom, a graniči i s nekoliko ne toliko vjernih saveznika SAD-a, uključujući Afganistan, Pakistan, Tursku i Irak.

Snaga sukobljenih zemalja

U smislu konvencionalne vojne snage, Iran je daleko slabiji od Sjedinjenih Država. No zemlja je odavno počela provoditi i planirati asimetrične strategije koje bi joj omogućile nanošenje ozbiljne štete interesima SAD-a u kako u Iranu tako i u regiji protiv američkih saveznika.

Iranska revolucionarna garda, lojalna vrhovnom iranskom vođi, ajatolahu Ali Khameneiju, i u potpunosti odvojena od redovne vojske, ima posebnu jedinicu za specijalne operacije poznatu pod nazivom Quds koja je pomogla izgraditi mnoge i snažne paravojne jedinice u Iraku, Libanonu i Siriji te financira milicije poput Hezbollaha, koji je postao moćna paravojna formacija. Iran je i ranije koristio ove grupe za napade na Amerikance. Ranije ove godine, revidirana procjena Pentagona pokazala je da su iranske snage ubile najmanje 608 američkih vojnika u Iraku između 2003. i 2011. godine.

Indikatori da će verbalni sukob prerasti u novi rat

Međutim, iako je Pentagon ranije napravio simulaciju napada na Iran te dovukao i još uvijek dovlači velike vojne snage u okolicu Irana postoji pet pokazatelja koji svima mogu biti indikator da će doći do većeg sukoba i invazije na Iran. Pokazatelji se temelje na načinu pripreme vojske Sjedinjenih Država pred ranije sukobe u regiji. Naravno ako bi Iran sam započeo nekakav iznenadni napad na Sjedinjene Države ili njegove saveznike u regiji sukob bi započeo i prije nego vojska Sjedinjenih Država ispuni svoje pripreme. 

Povećana aktivnost u zračnim bazama SAD-a u Kataru i Diegu Garciji 

Sjedinjene Države održavaju velike zračne baze u Kataru (zračna baza Al-Udeid) i na otoku Diego Garcia usred Indijskog oceana. Oba vojna postrojenja u velikoj su mjeri korištena u ratovima u Iraku 1991. i 2003. godine, a i dalje se koriste za zračne operacije kao potporu tekućim sukobima u Iraku i Afganistanu. Budući da bi početni napadi na Iran bili pomorski i zračni, ove zračne baze bile bi središte američkih štrajkova, uz mogući dodatak Bahreina, ovisno o njezinoj unutarnjoj politici.

Pojačana sigurnost u američkim bazama na Bliskom istoku

Kao što smo ranije napisali, Iran održava velike i snažne paravojne snage koje bi mogle pokušati napasti američke baze prije i tijekom sukoba. Možemo predvidjeti da će Sjedinjene Države, kao i više puta ranije, dovesti dodatne trupe kako bi povećale sigurnost svojih baza u cijeloj regiji, posebno u Kuvajtu, Bahreinu i Kataru, jer graniče s Perzijskim zaljevom. Ta pojačanja sigurno bi bila neka vrsta kopnenih snaga, ali predviđena isključivo za lokalnu sigurnost. Malo je vjerojatno da bi Sjedinjene Države iz tih baza pokrenule bilo kakve kopnene operacije, barem ne u početnim fazama sukoba.

Iranske žalbe na povećan broj preleta izviđačkih zrakoplova 

Prije svakog sukoba, Sjedinjene Države, kao i svaka druga ozbiljna vojska, povećala bi broj izviđačkih preleta oko Irana kako bi odredile ciljeve za kasniji napad. Sigurno je kako bi Sjedinjene Države nastojale zadržati taj napor neprimjetnim, tako da bi neke informacije dolazile iz slabije vidljivih ili potpuno nevidljivih letjelica, a neke sa satelita. Unatoč tome neki preleti bit će itekako vidljivi. Iran bi primijetio povećanje aktivnosti i sigurno bi se žalio na kršenje svog zračnog prostora.

Evakuacija američkih civila i vojnih službenika iz Bahreina

Američka ratna mornarica održava stalnu bazu u Bahreinu, nazvanu 'Naval Support Activity'. Budući da se Bahrein snažno protivi Iranu, i zato što je tako blizu Iranu, sigurno će biti pometen u bilo kojem sukobu, čak i ako odluče nesudjelovati u izravnom sukobu. Dakle, ako bi rat postao vjerojatan, Sjedinjene Države počele bi s povlačenjem civilnog osoblja najprije iz Bahreina. 

Međutim, američki State Department naredio je povratak najvećeg dijela američkog osoblja iz diplomatskih predstavništava u Iraku uslijed rastućih tenzija između Washingtona i Teherana. Naredba obuhvaća osoblje koje nije zaduženo za izvanredne situacije u američkoj ambasadi u Bagdadu i u konzulatu u Erbilu, u autonomnoj pokrajini Kurdistan. Naredba dolazi samo dan nakon što je američko Središnje zapovjedništvo stavilo na uzbunu vojnike u Iraku i Siriji uslijed "vjerodostojnih prijetnji" od iranskih snaga u regiji.

Povećana pomorska aktivnost Sjedinjenih Država

Iako su Sjedinjene Države na Bliski istok poslale nosač zrakoplova i nekolicinu ratnih brodova gledajući realno pomorske aktivnosti SAD-a u područjima Perzijskog zaljeva i Indijskog oceana smanjile su se posljednjih nekoliko godina kako su se sukobi u Iraku i Afganistanu ublažili, a zahtjevi u Tihom oceanu povećali. Stoga bi mornarica Sjedinjenih Država trebala poslati brodove u regiju kako bi mogla provesti povećanu razinu operacija koje bi sukob s Iranom zahtijevao.

Ako pogledamo gore navedene indikatore, unatoč užarenoj retorici, većih pokazatelja kako će Sjedinjene Države izvršiti invaziju na Iran trenutno nema. No prateći njih svakako možemo znati hoće li ih biti ili je cijela ova 'predstava' samo prijetnja Iranu kako bi ih Sjedinjene Države primorale na prihvaćanje Trumpovih uvjeta za njegovu administraciju ključnih dijelova nuklearnog sporazuma iz 2015. godine. 

Američki je predsjednik Donald Trump rekao u četvrtak kako se nada da SAD ne kreće prema ratu s Iranom, dok se pripremao za sastanak sa švicarskim predsjednikom Uelijem Maurerom koji je posrednik između Irana i SAD-a koji nemaju diplomatske odnose.

Upitan hoće li Washington zaratiti s Teheranom, Trump je odgovorio kako se "nada da neće". Nije tajna da američki predsjednik preferira diplomatsko rješenje i izravne razgovore s iranskim vođama, ali je izrazio bojazan da neki od njegovih savjetnika zagovaraju rat.