SJEDI NA TRI STOLICE Zašto se Vučić tako dodvorava Kini?

Na kineskoj televiziji stalno se vrti snimak na kojem srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ljubi kinesku zastavu, kao i izjava "kako samo Kina može pomoći" te poruka javnosti da shvate da europska solidarnost ne postoji.

" To je bila bajka na papiru", rekao je Vučić. Na srbijanskim televizijama i u tiskanim medijima udarna vijest je pomoć koja stiže iz Rusije, a dovezao ju je osobno zapovjednik ruske atomsko-biološko-kemijske obrane. Snishodljivost i servilnost koju Aleksandar Vučić pokazuje prema pomoći iz Kine i Rusije već pomalo ljuti ne samo jedan dio srpske javnost nego i činovnike u Bruxellesu.

Nedavno je Vučića zbog toga "špotao" bivši švedski premijer Carl Bildt, a sada su u Bruxellesu izašli s brojkama - Kina je, kažu, tek 15. po donacijama Srbiji, ali je zato samo ovih dana EU donirala 7,5 milijuna eura bespovratno za borbu protiv korone, te čak 93 milijuna eura za medicinsku opremu te poboljšanje zdravstvenog sustava. U posljednjih šest godina EU je Srbiji dala gotovo dvije milijarde eura bespovratnih sredstava za modernizaciju društva i institucija, od čega, naglašavaju, čak 450 milijuna eura za poboljšanje zdravstvenih i socijalnih usluga i opremu bolnica.

No, sve je to ipak u zapećku u odnosu na pomoć koja stiže s Istoka. Vučić se tako dodvorava Kini i Rusiji, otvarajući svoja vrata za te zemlje, nudeći se kao poligon za osnaživanje njihove pozicije i mjesta na Balkanu, a time i u Europi. Vučić sada već sjedi na tri stolice, iako mu stalno prigovaraju i iz Bruxellesa i iz Moskve da mu sjedenje niti na dvije "ustaljene" stolice nije pametan potez i traže od njega da se konačno izjasni koje će "sijeno prihvatiti".

No, sada je iskoristio koronu, a Peking je iskoristio Srbiju da je preko ove krize privuče što više sebi. Neki se već pitaju postaje li Vučićeva Srbija za Kinu ono što je nekada, u 70-im godinama 20. stoljeća Enver Hoxhina Albanija bila za Maovu Kinu, odnosno ispravlja li Vučić sada Titovo "ne" Rusima iz 1948. godine.

No, nije baš sve tako jednostavno, iako će Vučić biti pritisnut da se odluči na koju će stranu. No, EU je već previše uložila da bi to samo njemu prepustila. Iako je jasno da će Srbija teško u bruxelleski klub prije 2030. godine (najoptimističnije, ali teško dostižne, prognoze su na razini 2025. - 2028.), ipak je EU prvi trgovinski partner Srbije, s najviše ulaganja i investicija, a i svekolike pomoći koju dobiva. Osim toga, i iz NATO-a, iako Srbija tvrdi da nikada u njega neće ući, proglašavajući neutralnost, dobiva deset puta više nego od Rusije, a i suradnja s NATO-om je višestruka nego primjerice što to imaju neke članice NATO-a sa "svojom" organizacijom.

Pitanje je zapravo zašto Vučić toliko naglašava odnose s Rusijom i Kinom iako zahvale i nakloni prema tim zemljama često graniče s dobrim ukusom, pogotovo kada to radi neko tko ističe "ponos" kao glavnu karakteristiku sebe i naroda koji predstavlja. Vučić očito misli, a to u tim zemljama i prolazi, da se to u Moskvi i Pekingu od njega očekuje jer tamošnji režimi obožavaju tu servilnost malih prema njima. A kako Vučić ima posla, a sam je stvorio takvu medijsku i političku atmosferu, s jakom antieuropskom tendencijom u srbijanskom društvu, onda smatra da mu u Bruxellesu to neće pretjerano zamjeriti, jer pregovori su već otvoreni i on ide u tom smjeru, a od ova druga dva moćna saveznika može izvući korist.

No, koliko će sada već, kako smo rekli, sjedenje na tri stolice proći tek ćemo vidjeti, jer evidentno je da niti u Kremlju nisu pretjerano sretni tolikim njegovim oduševljenjem i očijukanjima s Pekingom. Takav odnos uklapa se u potpunosti u Vučićev način politike - patnički populizam i stvaranje osjećaja grižnje savjesti kod građana, jer on stalno uvjerava Srbe da radi samo i isključivo za njihovo dobro, piše Jutarnji list.