SDP BiH za izlaz iz krize pronalazi rješenje u paketima reformi iz 2006. godine

Magazinović je na konferenciji za novinstvo podsjetio kako je prijedlog promjena daytonskog ustava BiH iz 2006.,poznat kao "travanjski paket", bio prihvaćen u svim ključnim strankama koje i danas pretendiraju biti vlast u zemlji pa nema razloga da mu se sada protive, a poduprijet će ga i oporba.

"Taj paket je jedini podržan i usuglašen od svih, i od stranke u kojoj je (Dragan) Čović i stranaka koje vode (Bakir) Izetbegović i Milorad Dodik. Oni koji nisu bili za paket nisu među živima u političkom smislu", kazao je Magazinović.

Prijedlog ustavnih promjena od prije trinaest godina bio je rezultat snažnog lobiranja međunarodne zajednice, posebice tadašnje američke administracije, za racionaliziranjem rješenja dogovorenih na mirovnoj konferenciji u Daytonu.

On je, uz ostalo, predviđao ukidanje tročlanog Predsjedništva BiH i uvođenje dužnosti predsjednika i dva potpredsjednika države, koje bi birao parlament, a rotirali bi se po nacionalnom ključu. Budući predsjednik države imao bi ceremonijalne ovlasti, a bitni aspekti poput vanjske politike bili bi preneseni na Vijeće ministara, koje bi postao vlada u klasičnom smislu, predvođena premijerom.

Sadašnji predsjedatelj Vijeća ministara BiH tek je prvi među jednakima i nema čak ni mogućnost postavljati ili smjenjivati ministre jer njih delegiraju stranke koje participiraju u vlasti.

Ovlasti države travanjskim bi paketom općenito trebale biti ojačane, a bila je predviđena i mogućnost raspuštanja parlamenta ako on u određenom razdoblju ne bi bio u stanju izabrati predsjedatelja Vijeća ministara. U takvom okolnostima ne bi bilo moguće ni otezanje s uspostavom vlasti kakvo je danas na sceni.

"Travanjski paket" poduprli su tada HDZ BiH, Stranka demokratske akcije (SDA), ali i Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), stranke koje su danas najutjecajnije u BiH.

Prijedlog ustavnih promjena, međutim, ipak nije prošao jer su mu se protivili tadašnji zastupnici Stranke za BiH (SBiH), predvođene Harisom Silajdžićem, koja je danas gotovo nestala s političke pozornice. Protiv su bili i u HDZ-u 1990., kojega su tada vodili sadašnji zastupnik u Hrvatskom saboru Božo Ljubić te Martin Raguž.

Mali izgledi za prihvaćanje ranije usuglašenog paketa

Silajdžić je tvrdio kako bi ustavne promjene zapravo samo potvrdile pravo entiteta na blokiranje donošenja važnih odluka na državnoj razini te je ultimativno zahtijevao ukidanje sustava tzv. entitetskog glasovanja u parlamentu BiH.

Kako bi oborio paket ustavnih promjena uspio je pridobiti po jednog tadašnjeg zastupnika iz SDA i SDP BiH, koje je poslije, kao član Predsjedništva BiH, nagradio veleposlaničkim mandatima.

Nakon izbijanja afere "WikiLeaks" postale su javno dostupne analize tadašnjeg američkog veleposlanika u BiH Douglasa McElhanyja, koji je nakon glasovanja u parlamentu BiH izvijestio State Department  kako su već usuglašenom paktu ustavnih promjena presudili "neutaživa glad za vlašću Harisa Silajdžića i osveta Bože Ljubića i Martina Raguža autokrati Draganu Čoviću".

Veleposlanik McElhaney iznio je ocjenu kako je 2005., na stranačkim izborima za predsjednika HDZ-a BiH, Čović pobijedio Ljubića "najvjerojatnije zahvaljujući izbornim manipulacijama". 

Kako je Silajdžić danas "politički mrtvac", a Ljubić vjerni saveznik svog nekadašnjeg protivnika Dragana Čovića, u SDP-u su ocijenili kako je pravo vrijeme vratiti se onome o čemu su današnji politički partneri, ali i suparnici, ranije postigli dogovor.

"Jedno je sigurno, u ovom prijedlogu nitko nije izdajnik, jer su ga svi pisali i ranije podržali. Priču o ustavnim promjenama vraćamo u parlament BiH", kazao je Magazinović.

No u postojećim okolnostima mali su izgledi da bi Dodik prihvatio pregovore o "travanjskom paketu". On je naknadno kazao kako nakon glasovanja u parlamentu povratak na taj projekt više nije moguć, a naknadno je tvrdio kako je njegov pristanak na ustavne reforme iz 2006. godine bio tek "blef" čiji je pravi cilj bio diskreditirati Silajdžića kao partnera međunarodnoj zajednici.

SDA, HDZ BiH i SNSD trebali bi biti koalicijski partneri u novoj vlasti u BiH, no već mjesecima ne uspijevaju postići konačan dogovor o reformama koje će provoditi. SDA uspostavu vlasti uvjetuje nastavkom približavanja članstvu BiH u NATO-u, čemu se SNSD ogorčeno protivi, dok HDZ BiH traži izmjene izbornog zakona kojima bi se spriječilo preglasavanje Hrvata na budućim izborima.