Rusi i Amerikanci: Suparnici na zemlji, partneri u svemiru

ISS je zaživio 29. siječnja 1998. godine. Tog dana, 16 zemalja potpisalo je u Washingtonu sporazume o suradnji na izgradnji i korištenju te postaje. Cijena: 100 milijardi američkih dolara.

Amerikanci i Rusi od početka su ključni partneri u tom najvećem svemirskom projektu na svijetu. U njemu sudjeluje i Europska unija - 11 zemalja članica potpisalo je sporazume u Washingtonu - te Japan, Kanada i Brazil.

Prvi modul od 419 tona postavljen je u orbitu u studenome 1998. godine.

"Mislim da je američko-rusko partnerstvo u vezi ISS-a ispunilo gotovo sva očekivanja", rekao je John Logsdon, bivši direktor Instituta za svemirsku politiku iz Washingtona.

"SAD i Rusija dvije su nacije koje osiguravaju funkcioniranje postaje s kontrolnim centrom u Houstonu i jednim nedaleko od Moskve", rekao je.

Po njemu, Amerikanci i Rusi osigurali su 80 posto strukture i opreme, većinom Amerikanci, ali je i Rusija značajno tome pridonijela.

Bez Sojuza ne bi bilo ISS-a

Prije svega, "postaja ne bi mogla funkcionirati zadnjih sedam godina da nije bilo ruskih Sojuza" koji su prevozili američke, ruske, japanske i europske astronaute, koji u šesteročlanim skupinama stalno žive na postaji.

Otkako je ugasio svoj projekt raketoplana, SAD ovisi isključivo o Sojuzima za prijevoz svojih astronauta.

Washington ruskoj svemirskoj agenciji Roskozmos plaća 80 milijuna dolara po mjestu u Sojuzu, dok američke tvrtke Nasa, Boeing i SpaceX ne razviju svoje transportne letjelice, što se očekuje do 2019. godine.

"Zbog svega toga partnerstvo između Moskve i Washingtona ključno je kako bi Sjedinjene Države mogle osigurati održivost postaje", rekao je Logsdon. Dvije države trebaju jedna drugu i "podigle su 'zid' oko postaje kako bi spriječile da se politički problemi odraze na to partnerstvo."

I čini se da to dobro funkcionira, kako kaže Bill Barry, povjesničar NASA-e: "Svakodnevna operativna suradnja između Amerikanaca i Rusa u pogledu postaje jako je pozitivna."

On podsjeća da svemirska suradnja između dviju zemalja seže u doba Hladnog rata kada je 1972. sklopljen sporazum o mirnodopskom korištenju svemira koji je omogućio zajednički let Apolla i Sojuza 1975. godine.

No Rusi i Amerikanci posebno su intenzivirali suradnju u tom sektoru 1990-ih, nakon raspada SSSR-a, ističe Barry.

Rusija na Zapadu

Za SAD to je bio način za zapadnu integraciju Rusije i za poticanje njezine demokratizacije, ali i za odvraćanje Moskve od izvoza osjetljive tehnologije u Sjevernu Koreju, Libiju ili Iran.

"Razlozi koji stoje iza poziva Rusiji da se pridruži ISS-u ujedno su geopolitički i tehnički budući da je ta zemlja tada imala veliko iskustvo u svemirskim letovima s ljudskom posadom", objašnjava Logsdon.

Rusi i Amerikanci namjeravaju nastaviti suradnju na ISS-u barem do 2024. godine.

Dužnosnik NASA-e zadužen za istraživanje svemira Bill Gerstenmaier rekao je u četvrtak u Kongresu da se korištenje letjelica Boeinga i SpaceX-a za prijevoz astronauta od 2019. neće odraziti na rusko-američke odnose u tom programu.

"Funkcioniranje ISS-a zahtijevat će i dalje prisutnost članova ruske i američke posade kao i tri letjelice za njihov transport", rekao je.

Drugi dokaz volje za nastavkom suradnje je to što su Amerikanci i Rusi u rujnu objavili načelni dogovor o suradnji u programu "Deep Space Gateway" koji će voditi NASA-a, a predviđa izgradnju prve svemirske postaje u Mjesečevoj orbiti.