Povijesna misija Philaea: mogu li se pronaći dokazi o nastanku života?

Čak i bez Brucea Willisa i Bena Afflecka, uspjeli smo probušiti rupu u kometu, i to ne kako bi postavili eksploziv koji će spasiti ljudsku rasu, već kako bi pronašli odgovor jesmo li, možda, došli na Zemlju s kometa. Pod mi, mislimo na život na Zemlji u cjelini.

Iako se činilo kako će misija propasti, budući da je Philae nakon spuštanja na komet čak dva puta odskočio da bi se na kraju smirio na dijelu koje je, zbog obližnje litice, potpuno zaklonjeno od Sunca, pa mu se baterije ne mogu puniti, čini se da će misije dati, barem, osnovne podatke zbog kojih je i pokrenuta.

Prije nego je Philae postavljen u ‘sllep-mode’ u kojem će, doslovno, čekati neke svjetlije i osunčane trenutke, uspio je ne samo probušiti rupu u kometu, već i poslati sve podatke na Zemlju. Nakon toga je otišao na spavanje uz nadu da ćemo ga uskoro probuditi i nastaviti misiju.

A što se uopće nadamo pronaći? Za početak glavna potraga je za organskim molekulama bilo koje vrste i stanja. Ako ih pronađemo to će biti dokaz da organske molekule, to jest život, može putovati svemirom prenošen kometima, asteroidima i drugim manjim putnicima nepravilnih putanja, ili putanja koje redovito presijecaju orbite drugih svemirskih putnika, recimo Zemlje.

Ako ih pronađemo potvrdili bi panspermiju, teoriju koja kaže da život, nastao na jednom mjestu može i hoće putovati svemirom nošen malim objektima i tako se širiti naokolo. Prema toj teoriji život nije nastao na Zemlji već je došao s nekog drugog mjesta. Kojeg? Nemamo kandidata, ali to za sada nije ni bitno.

Geoloških i inih dokaza koji govore u korist ove teorije ima dovoljan broj, iako niti jedan (a ni više njih u skupini) nisu dovoljno jaki da potvrde da je život na Zemlji započeo upravo tako. S druge strane, organske molekule na kometu bi teoriji dale krila. No, pogledajmo dvije najbitnije činjenice koje govore u korist panspermijske hipoteze:

1. Život na zemlji je započeo vrlo rano, odmah nakon kraja zadnjih velikih bombardiranja iz Svemira. Čvrsti dokazi za život datiraju od prije 3.6 milijarde godine, indirektni dokazi idu do 3.8 milijarde, a masovno bombardiranje je završilo upravo prije 3.8 milijarde godina.

2. Genetski dokazi kažu da je posljednji univerzalni zajednički predak (čiji genetski materijal ima sav život na Zemlji) živio prije 3.5 milijarde godina i da je bio poprilično sofisticiran oblik života u smislu metaboličkih i genetskih mogućnosti.

Iako činjenica, ali i pretpostavki koje govore u prilog panspermijske hipoteze ima još, ove dvije su i glavni razlog, čini se i dovoljan, da se pokrene jedna ovako tehnički i vremenski zahtjevna misija s ciljem istraživanja i potvrđivanja/opovrgavanja hipoteze.