Pomak u albansko-srpskim odnosima unatoč nedavnom incidentu

Dogovoreni susret albanskog i srbijanskog premijera Edi Rame i Aleksandra Vučića, zakazan za 22. listopada ove godine u Beogradu bio je zbog poznatog incidenta na nogometnoj utakmici između dvije reprezentacije, odgođen, jer kako je poznato, za sada nepoznati počinitelji iznad stadiona Partizana lansirali su dron sa barjakom Velike Albanije što su srbijanske vlasti naravno shvatile kao prvorazrednu provokaciju.

Do novog susreta trebalo je doći kada se smire međusobne tenzije i strasti i napokon čelnici dvije države sastali su se 10. studenog ove godine, prije svega zahvaljujući snažnom pritisku Angele Merkel i američke administracije, koji time zapravo žele relaksirati i inače napete i složene nacionalne i političke odnose u regiji i na širem prostoru Balkana. Međutim i novi susret obilježili su nesporazumi i politička prepucavanja; Edi Rama je još uoči posjeta Beogradu od domaćina zatražio da mu se simbolički uruče ključeve grada i na taj način iskažu prijateljski osjećaji prema albanskom narodu. Nakon žestoke reakcije srbijanske javnosti sam je Rama odustao od ove želje, ali za uzvrat je dobio priliku da posjeti Preševsku dolinu bez pratnje srbijanskih zvaničnika što i nije uobičajeno u diplomatskoj praksi.

Na konferenciji za novinare u palači Srbije, Rama je navodno mimo ranijeg dogovora sa Vučićem rekao: "Neovisnost Kosova je neupitna realnost, kako regionalna, tako i europska i to se mora poštovati", i dalje "što Srbija to prije shvati i prihvati to će cijela regija brže ići naprijed". Vučić je nervozno replicirao, rekavši kako nikome neće dozvoliti da ponižava Srbiju, te da su Kosovo i Metohija, po Ustavu dio Srbije, a s Albanijom nemaju nikakve veze. Na koncu, kada je Ramin posjet završio, Vučić je na svom twitteru zaključio: "Ovo je bila prilika da Srbija i Albanija okrenu nove stranice međusobnih odnosa, ali velika šansa je propuštena".

Međutim, pitanje je jeli to uistinu tako? Čini se da je ipak pomak napravljen i da su zapravo bez obzira na incidente i skandale koji su pratili susret i jedna i druga strana ostvarili što su htjeli. Srbija je ispunila domaću zadaću koju joj je Bruxelles zadao i bez koje joj nema daljnjeg napretka u procesima pridruživanja i stabilizacije Europskoj Uniji. Osim toga, Vučić je ojačao vlastite pozicije u biračkom tijelu rezolutnom reakcijom na Ramine navodne uvrede. Međutim, ostao je gorak okus kako u Srbiji unutar vladajućih elita još nitko nije spreman suočiti se sa realnošću da je Kosovo samostalna i neovisna država; da ga je priznalo preko 100 članica UN-a i da se Beograd, ukoliko se želi pozicionirati kao faktor stabilnosti u regiji s tom činjenicom konačno i definitivno mora pomiriti. Što brže to bolje i po srbe i po Srbiju.

S druge strane Edi Rama je bio trijumfalno dočekan u Preševu; klicali su mu kao premijeru svih Albanaca, a pozivom Vučiću, usred Beograda da Srbija prizna neovisnost Kosova, postao je jedan od najpopularnijih Albanaca i više nego izvjesno osigurao si je još jedan premijerski mandat. A istodobno izbalansiranom izjavom kako Albanci ne sanjaju Veliku Albaniju, već veliku Europu koja će obuhvatiti sve albanske teritorije nije naljutio svoje zapadne mentore, a Albancima širom regije jasno je stavio do znanja kako će se i na koji način ostvariti toliko željeno svealbansko jedinstvo.