Poklič Tekbir za nemuslimansko stanovništvo u BiH označavao je pokolj i etničko čišćenje

Poklič tekbir arapski je naziv za frazu Alahu ekber. Ovu frazu muslimani koriste u raznim prilikama, neformalnom iskazivanju vjere, tijekom proslava ili u očaju, ali nemuslimanskom narodima u Bosni i Hercegovini urezala se kao vojni poklič kojim su bošnjački vojnici, pripadnici Armije BiH, koristili kao ratni poklič kojim su željeli pokazati svoju odlučnost. 

Iako najčešće korišten tijekom ratnih godina, s jačanjem bošnjačkog nacionalizma otkako je SDA preuzeo Bakir Izetbegović, počeo se koristiti i na političkim skupovima i obljetnicama. Tako je prošle godine na 20. obljetnici Dana zlatnih ljiljana u Zenici, koji se čudnim igrama politike i povijesne neozbiljnosti obilježava 9. svibnja, na Dan borbe protiv fašizma, Šerif Patković, ratni zapovjednik 7. muslimanske brigade Armije BiH i aktualni savjetnik federalnog ministra za braniteljsku/boračku populaciju prisutnima se obratio pozdravom "Tekbir", na što je dvorana odgovorila "Allahu Ekber". 

Inače ta 7. muslimanska brigada Armije BiH u svom sastavu imala je mudžahedinske jedinice. Poslije rata odlukama Alije Izetbegovića dobila je i nazive 'slavna', odnosno 'viteška'. Osnovana je u prosincu 1992. godine, a u međunarodnoj javnosti postala je poznata jer su u njenom sastavu djelovale i džihadističke jedinice 'el-Mudžahid' osumnjičene za brojne, svirepe zločine nad hrvatskim i srpskim stanovništvom u BiH. 

Počinitelji tih zločina rijetko su i s malim kaznama osuđivani, no nikad za ratni zločin ili etničko čišćenje, već isključivo za kršenje ratnih običaja. Jedan od zapovjednika bio je i Asim Kubura koji je dobio samo dvije i pol godine zatvora na Haaškom sudu zbog kršenja ratnog običaja i prava. Druga osoba visoko u vojnoj hijerarhiji te brigade bio je gore spomenuti Šerif Patković kojeg Hrvati sumnjiče za više zločina protiv hrvatskog stanovništva, još uvijek je na slobodi te je bio u Haagu na galeriji tijekom izricanja presude Haškoj šestorci. 

Bivši pripadnici odreda El-mudžahid ni u jednu akciju nisu išli bez suglasnosti Glavnog stožera Armije BiH

Iako je najavljivana kao vojska Bosne i Hercegovine koja je trebala biti multinacionalna i služiti obrani svih naroda u BiH od srpskog agresora, Armija BiH ustrojena je kao oružana komponenta bošnjačko-muslimanskog naroda pa se tako u ratu i ponašala. Kao oružana sila muslimansko-bošnjačkog naroda etnički je očistila mnoge gradove i sela od Hrvata.

Da je Armija BiH korištena kao instrument islamizacije društva dokaz je i to da je 1993. godine Alija Izetbegović, pozdravio njemu u čast postrojeni 3. Korpus u Zenici, islamskim vjerskim pozdravom Es'selam al'leikum i uz poklič Tekbir. 

Pripadnici odreda El-mudžahid u sastavu tzv. Armije BiH, točnije, njenog 3. korpusa, ilegalno su se borili do 13. kolovoza 1993. godine kad su naredbom Rasima Delića, načelnika Glavnog stožera tzv. Armije BiH, a po odluci Predsjedništva Republike BiH, ušli u sastav Armije BiH.

Generali Armije BiH, kojima se sudilo pred Haaškim tribunalom, Delić, Enver Hadžihasanović i Amir Kubura, tvrdili su kako zapovjedništvo njihove vojske nije imalo kontrolu mudžahedina i onoga što čine hrvatskom i srpskom stanovništvu. 

Međutim, bivši pripadnici odreda El-mudžahid, medijima su, ali i pravosudnim organima, uglavnom govorili kako se ni u jednu akciju nisu išli bez suglasnosti Glavnog stožera Armije BiH.

Poklič tekbir nemuslimanskom stanovništvu u BiH tijekom rata urezao se u sjećanje kao poziv na pokolj, ubojstva, etničko čišćenje i uništavanje njihove imovine od kojeg im se dizala kosa na glavi i koji je gotovo sigurno značio njihovu smrt ili smrt njihovih najbližih.