Picasso je i dalje veliki fenomen, 50 godina nakon smrti proučavaju ga kroz prizmu pokreta MeToo

Picassova keramika, Picassove skulpture, Picasso i feminizam, Picassova uporaba bijelog, slavne Picassove fotografije, beskonačan je niz izložbi kojima se obilježava pola stoljeća njegove smrti 8. travnja 1973. godine.

"Progutamo sva Picassova djela, a još uvijek smo nezasitni", izjavio je unuk Olivier Widmaier-Picasso za AFP, dodajući da je "fasciniran brojem kustosa i povjesničara umjetnosti koji nastavljaju pronalaziti nove načine da bi ga istražili".

Pokušati objasniti njegovu sveprisutnost sasvim je druga stvar.

Genijalnost njegova talenta u kombinaciji s pojavom na početku 20. stoljeća, baš kad nestaju posljednje prepreke slobodnom izražavanju, omogućuju mu da se istražuje u svim smjerovima. 

Još od tinejdžerskih godina pa sve do smrti na Azurnoj obali u 91. godini nije prestajao stvarati.

"On je iznad svih. Stalne inovacije, putovanje kroz sve velike tokove modernosti, 80 godina kontinuiranog  eksperimentiranja, želja da ugodi i da razljuti... sve je to nenadmašno", rekao je Bernard Blistene, bivši direktor muzeja suvremene umjetnosti Georges Pompidou u Parizu.

Nisu to bile muze

Pokret MeToo malo je uzdrmao uzvišeno postolje Picassove reputacije, budući da su optužbe po kojima je bio nasilan ženomrzac izazvale preispitivanje njegove veličine i značaja za svijet umjetnosti.

"Moramo prestati govoriti o ženama u njegovu životu kao 'muzama'. Neke od njih su počinile samoubojstvo, jer su poludjele", rekla je Emilie Bouvard, bivša kustosica Picassova muzeja u Parizu.

Iznimka je bila Francoise Gilot, jedina ljubavnica koja je ostavila Picassa. Ona ga je opisala kao "praznovjernog, egopističnog tiranina" i nadživjela ga 50 godina. 

Šteta nanesena njegovu ugledu ipak je ograničena. 

Picasso je i dalje redovito na vrhu popisa umjetnika s najvećom zaradom na aukcijama: prema podacima Artpricea, njegove su slike samo prošle godine zaradile 494 milijuna dolara.

U svemu tome treba naći ravnotežu, kazala je Bouvard.

"Picasso je prisvajao stvari pa i ljude. Razmatranje ovog pitanja značilo bi i da o Picassu govorimo drugačije nego inače, ali i otvorenije", rekla je. Njegovi su radovi često govorili o nasilju i seksualnosti – i to često brutalno i hrabro iskreno - ali te je osjećaje usmjeravao i na žene u svom životu.

Izložba koju ovog ljeta u Muzeju Brooklyin postavlja kustosica Hannah Gadsby, jedna od njegovih najotvorenijih kritičarki, obećava preispitivanje umjetnika "kroz feminističku prizmu".

U međuvremenu mnoštvo ljudi hrli da razgleda ipak mnogo "lakšu" retrospektivnu izložbu u Picassovu muzeju u Parizu koju je postavio modni dizajner Paul Smith.

To nam govori da seksualna politika nije učinila ništa što bi potkopalo zadovoljstvo koje proizlazi iz uživanja u Picassovim djelima.

"Izložbu sam postavio na vrlo 'dekorativan' način, s obzirom na to da mi je ideja vodilja bila da školarci i tinejdžeri dođu i vide njegov rad u drugačijem svjetlu. Mnogi od nas već su vidjeli Picassova djela širom svijeta, pa se nadamo da ćemo ga uspjeti prikazati na jedan nov način", rekao je Smith za AFP.