Njemački diplomat otkrio manje poznat potez NATO-a: 'U BiH su 1994. spriječili jedan genocid'

"Milošević je od 1989. godine pokušavao veliki dio Jugoslavije staviti pod kontrolu Beograda, kako bi ujedinio sve teritorije naseljene Srbima. Da bi to postigao, on je s JNA i paravojnim trupama vodio četiri rata: kratko u Sloveniji, od 1991. u Hrvatskoj, od 1992. u BiH i od 1998. na Kosovu", piše njemački politolog.

Potom se poziva na riječi premijera Kosova Albina Kurtija "Sačuvajte NATO. Spasio je moju domovinu" iz članka objavljenog u subotnjem izdanju New York Times-a i konstatira: "Manje je poznato da je NATO još od 1993. godine intervenirao u ratu u Bosni i tako spasio mnogo tisuća života kao i da je 1994. godine čak spriječio jedan genocid".

Rhotert pritom pojašnjava kako su intervencije NATO-a u BiH i na Kosovu bile fundamentalno različite: dok je UN tražio od NATO-a intervenciju u BiH samo kao "posljednje sredstvo", na Kosovu je NATO bio "u potpunosti uključen u operacije i mogao je slobodno djelovati". Njemački stručnjak ukazuje kako je u ožujku 1993. godine započeo angažman NATO-a na zabrani leta iznad BiH, a da je u veljači 1994. godine došlo do prve borbene akcije.

FOTO: Unsplash

Opsada Goražda

Tada su avioni F-16 oborili četiri srpska borbena aviona. Potom konstatira: "Provođenje zabrane leta nije dovoljno priznato, mada je srpska avijacija mogla nanijeti mnogo veća razaranja iz zraka nego srpska artiljerija sa zemlje. To je spasilo nebrojene živote civila i vladinih trupa". Rhotert se potom osvrće na opsadu Goražda u travnju 1994. godine, kada su trupe generala Ratka Mladića već bile na putu da osvoje ovu zaštićenu zonu UN-a, u kojoj je bilo preko 60.000 ljudi.

"Zračni udari i ogroman političko-diplomatski pritisak SAD-a i NATO-a spriječili su prijeteći genocid, kojeg su srpske trupe nažalost izvršile 15 mjeseci kasnije u obližnjoj enklavi Srebrenici", piše Rhotert za njemački list Tageszeitung, prenosi DW. U članku TAZ-a, njemački stručnjak tvrdi da je "obimniji angažman NATO-a mogao spasiti nebrojene živote" i citira američkog generala zrakoplovstva McPeaka, koji je još 1. svibnja 1993. godine izjavio: "Dajte nam vremena i preleti ćemo svaki artiljerijski položaj i uništiti ga".

"Da su UN poslušale McPeaka, rat u Bosni bi  završen u ljeto 1993., a genocid bi bio spriječen", uvjeren je Alexander Rhotert. Kao najveće protivnike zračnih napada njemački politolog imenuje tadašnjeg glavnog tajnika UN-a, Japanca Yasushija Akashija i francuskog generala Bernarda Janviera odnosno njihove vojne i političke predstavnike. Oni su odobrili napade na srpske položaje oko Srebrenice "kao alibi" nakon što su Mladićeve trupe već zauzele grad.

FOTO: Unsplash

'Jedna ruka vezana za leđa'

"Tada je došlo do napada s dva aviona F-16, nakon što su desetci borbenih aviona NATO-a uzaludno čekale na naređenje u zraku". U članku TAZ-a se s tim u vezi citira vođa F-16 operacije, Nizozemac Jouke Eikelboom, koji je gorko prokomentirao: "Bilo je to kao da se moramo boriti s jednom rukom vezanom za leđa". Rhotert potom konstatira da je genocid u Srebrenici promijenio sve i da su SAD počele vršiti ogroman pritisak na UN da odobre zračne napade.

Zbog straha od Miloševića, Izetbegović je napravio grešku: Odbio je vojni savez s Tuđmanom

"Kada su krajem kolovoza 1995. godine srpske jedinice ispalile tri granate na tržnicu Markale u Sarajevu, ubivši 38 i ranivši preko 150 ljudi, kucnuo je čas za NATO. Poslije dva tjedna zračnih napada, Mladićeve trupe su prekinule najdužu opsadu jednoga grada", piše Rhotert i zaključuje: "NATO može biti ponosan što je okončao prva dva rata u Europi poslije 1945. godine, spasio nebrojene živote u Bosni i spriječio drugi genocid na Kosovu".