NAPETOSTI NA RELACIJI BEOGRAD-PODGORICA Gjenero: 'Vučić pretvara Crnu Goru u beogradsku provinciju, a Abazović mu drži lopovske ljestve'

Ovaj ekspert za međunarodnu politiku i diplomaciju, u zanimljivom je razgovoru govorio o odnosima Srbije i Crne Gore, koji su, kao što znamo, posljednjih godina u vrlo zategnutim relacijama, upravo stoga što je službeni Beograd u više navrata pokazivao aspiracije i to ne samo političke, prema maloj, ali neovisnoj Crnoj Gori.

Stoga prenosimo dio ovog intervjua iz Pobjede.

Crna Gora prolazi kroz tektonske promjene. Dobila je novu Vladu u čijem formiranju je veliki utjecaj imala Srpska pravoslavna crkva. Iako je premijer kazao da Crna Gora ostaje dosljedna na svom europskom putu, nove političke snage vode zemlju u kontra smjeru. Vaš komentar?

Dva su vrlo zabrinjavajuća elementa u vezi nove crnogorske vlade: jedan je pitanje do koje je mjere ta vlada doista europski i euroatlantski orijentirana, a drugi, meni se čini važniji je: u kojoj je mjeri aktualna administracija uopće lojalna crnogorskoj državi i njenoj ustavnosti. Čini se da ni na jednu od ove dvije zagonetke nema jednoznačnog i konačnog odgovora.

Očito je da u današnjoj Crnoj Gori vladajuća većina nije jedinstvena, nego je pogodbena, a čini se da je i Dritanu Abazoviću i njegovim sljedbenicima iz pokreta Ura, i Zdravku Krivokapiću, kao premijeru koji formalno nastoji održavati ekvidistancu prema strankama unutar koalicije, a neupitno je lojalan samo stvarnim gospodarima – Srpskoj pravoslavnoj crkvi, odnosno njenoj ekspozituri Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.

Iako je formalno Abazovićeva uloga 'pogodbena', vidimo da prave pogodbe, pravog kompromisa, nigdje nema. Abazović formalno sudjeluje u parlamentarnoj većini, prema njemu ključni sudionici u vladajućoj koaliciji otvoreno iskazuju prezir, a on čini kompromise kojima ispunjava interese antikonstitucionalističkih političkih sudionika unutar koalicije i interese SPC. Kada je shvatio da njegov cijeli zastupnički klub nije u tome spreman sudjelovati, barem kada je u pitanju materijalno nagrađivanje crkvene organizacije iz Republike Srbije, koja je nakon 1918. pokorila i preuzela materijalna dobra autonomne Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Abazović je bio spreman na protuposlovničke 'kalambure', kako bi promjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti bila izglasana.

Isto tako, unatoč pompoznoj retorici, tolerira razgradnju crnogorskih državnih institucija, od onih sigurnosnih, pa do diplomatske mreže. Naravno, sudionici koji predstavljaju materijalne i političke interese SPC za sada su zadovoljni krotkim mlađim koalicijskim partnerom, ali glavni tijek u vladajućoj većini samo traži prvi zavoj na kojem će biti moguće izbaciti mladog potpredsjednika Vlade i prepustiti ga njegovoj nesretnoj sudbini.

Europa se bavila svojim problemima, a Amerika je 20. siječnja izašla iz dubokog mraka, koji je mogao dovesti do toga da se u američkoj ambasadi u Podgorici stvori ovakva nakazna slika, kakvu smo promatrali u zadnje vrijeme. S tim je, srećom, gotovo, a nova administracija Joea Bidena točno razumije o čemu se radi kada je riječ o trenutnoj parlamentarnoj većini u Crnoj Gori. Uvjerenje da ta većina već sada traje predugo, uz američku će pomoć vrlo brzo postati opće mjesto u političkim procjenama diplomacija slobodnog svijeta.

Kao što znate, posebni potresi su događaju u diplomaciji, pokrenut je opoziv sedam veleposlanika, a ostali su dovedeni u Podgoricu na konzultacije. Ovakav politički revanšizam nije zabilježen. Koliko ovo šteti međunarodnom ugledu Crne Gore?

Diplomatska mreža je silno skupa stvar, vrlo osjetljiv mehanizam. Diplomatska se mreža jako teško i sporo gradi, a lako ju je razbiti i deprofesionalizirati u vrlo kratkom vremenu.

Kada je 2000. godine Ivica Račan, na čelu demokratske koalicije, preuzeo upravljanje Republikom Hrvatskom, nakon deset godina u kojima je na vlasti bila administracija Franje Tuđmana, mnogi su Račana snažno pritiskali da preko noći počisti zatečenu diplomatsku mrežu. Račan nije bio zadovoljan njenim učincima i bazično nije imao preveliko povjerenje u tu mrežu, ali se ponio racionalno: odnosio se prema njoj kao da se radi o profesionalnom aparatu, i od tada do danas se korak po korak, doduše, na razini nižoj nego što bi to većina ozbiljnih ljudi htjela, ipak uspostavio profesionalni sastav, koji je bio sposoban završiti pristupne pregovore s EU, učlaniti zemlju u NATO, provesti predsjedavanje EU. Uz to, kao rubnu korist, taj je sastav proizveo znatan dio današnje političke elite u Hrvatskoj, i to ne samo HDZ-ove.

Da crnogorska diplomacija nije vrijedila, ona ne bi mogla provesti pristupanje Crne Gore NATO savezu, niti bi postigla bitno bolje rezultate u pristupnim pregovorima s EU od Srbije. Kao i u Hrvatskoj, kapaciteti države su ograničeni, i treba ih štititi. Samo tako odbacivati izgrađene diplomate krajnje je opasno. Osim, naravno, ako vam nije cilj pretvoriti se u beogradsku provinciju, koju će diplomacija Republike Srbije zastupati u svijetu, u skladu s državnim interesima Srbije, a ne interesima Crne Gore. Čini se da pokrovitelji današnje administracije u Podgorici, kako oligarsi koji kadroviraju sastav, a pogotovo zastupnici interesa državne crkvene organizacije Republike Srbije, imaju upravo takav politički interes. Diplomaciju Crne Gore valja razoriti, jer nam ionako ne treba, kao što nam ne treba državnost – misle oni. I u tome im Dritan Abazović bezazleno drži lopovske ljestve.

Kako vidite odnose u regiji? Srbija se otvoreno umiješala u crnogorske izbore i ima veliki utjecaj na uspostavu nove vlasti? Je li EU svjesna rizika ovih odnosa, jer to nije spomenuto ni u jednom izvještaju europskih institucija?

Svi se prave nevještima, ponašaju se kao da aktivnosti srpske državne crkve u Crnoj Gori, koja je provela preuzimanje vlasti, pod egidom klerikalizma koji je prikrivao velikosrpski nacionalizam, nemaju veze s državnom politikom Aleksandra Vučića i Srbije kojom je on ovladao. To je dugoročno vrlo štetno i za EU i za regiju, a to samo potiče velikosrpske ambicije, na kojima Vučić, uostalom, i jaše i zasniva svoju samovladu.