Napadač šokirao izjavama nakon masakra: Uživao sam dok sam slušao njihove krike, žao mi što nisam ubio sve s liste

Nije žalio zbog masakra

"Žao mi je što nisam pobio sve učenike s popisa! Htio sam se vratiti i sve ih pobiti, ali mi je u dvorištu ispao ruksak s Molotovljevim koktelima i nisam uspio", ovako je započeo svoju ispovijest u Centru za socijalni rad K. K. (13), koji je u srijedu ubio osam svojih vršnjaka i domara u školi "Vladislav Ribnikar", piše Kurir.

Prema izvoru ovog lista, dok je dječak hladno, bez trunke kajanja i empatije prema žrtvama pričao o tome kako je dugo pripremao zločin, kao i kako je razradio plan i zašto, radnici CZSR-a nisu mogli sakriti čuđenje. "Nije im bilo dobro dok su ga slušali", kaže izvor Kurira.

Kako dalje objašnjava, posebno je jezivo bilo kada je dječak rekao "da mu nije žao ni ubijenih prijatelja".

"Uživao sam slušati njihove krike. Žao mi je što nisam pobio sve ljude s liste, ali kada sam izašao u dvorište promijeniti šaržer, iz ruksaka su mi ispali Molotovljevi kokteli i htio sam ih baciti da policija ne može ući u školu dok nisam završio što sam započeo. Tada sam se uspaničio i shvatio da je najbolje pozvati policiju. Odložio sam pištolj i nazvao", navodno je detaljno opisao zločin.

Gledao serije i filmove o masovnim ubojstvima

Ono što je radnike CZSR-a posebno šokiralo tijekom razgovora s maloljetnikom je to što je on praktički priznao da je na neki način uživao u zločinu, da ga je ne samo svjesno planirao već i želio.

"Dječak je priznao da je često gledao krimiće, serije, ali i dokumentarce o masovnim ubojstvima, čak i onim u školama. Posebno je bio opsjednut dokumentarnim filmom 'Američka tragedija' koji prikazuje kako pate majke žrtava, ali i kako majka ubojice pati zbog onoga što je učinilo njeno dijete. Gledao je taj dokumentarac nekoliko puta i poistovjetio majku ubojice sa svojom majkom", navodi izvor Kurira.

"Majku ubojice iz dokumentarnog filma izjednačio je sa svojom, jer je smatrao da 'ona nema suosjećanja za njegove probleme'. Zapravo, želio je da pate majke njegovih ubijenih prijatelja, ali i njegova mama. Tu patnju, kao i plač uplašene i ranjene djece, doživljavao je kao svojevrsnu kompenzaciju za svoje duševne boli", navodi CZSR.

Dodaju i kako je dječak vjerovao da ima problem s društvom i okolinom, odnosno da pati jer je izopćen i odbačen od društva. "Nije bio žrtva fizičkog nasilja, a pitanje je je li bio žrtva nekog drugog oblika vršnjačkog nasilja. Osjećao je da se djeca iz škole ne žele družiti s njim, a njegova majka to nije shvatila i razumjela", navodi izvor i dodaje da je dječak u svaku svoju žrtvu ispalio između pet i osam hitaca.