Na summitu 27. članica EU razgovarat će se o proračunu i institucionalnim rješenjima

Europski izbori održat će se od 23. do 26. svibnja 2019. godine, a u vezi s tim otvaraju se pitanje broja zastupnika u Europskom parlamentu nakon Brexita, načina imenovanja čelnika europskih institucija,  broja povjerenika u Europskoj komisiji, nadnacionalih izbornih lista.

Pitanje oko kojeg se očekuje različita stajališta između Europskog vijeća, tijela koje okuplja šefove država ili vlada zemalja članica, i Europskog parlamenta te Komisije jest koncept tzv. glavnih kandidata, poznatiji pod njemačkim nazivom "Spitzenkandidaten".

Europski parlament predložio je da europske političke stranke istaknu svoje kandidate za predsjednika Europske komisije kako bi građani na taj način mogli odlučiti koga žele na čelu te važne institucije. Taj je koncept korišten prvi put 2014. godine kada je Jean-Claude Juncker izabran za predsjednika Komisije kao kandidat Europske pučke stranke (EPP) koja je dobila najviše glasova. Međutim, mnogi su još tada upozoravali da taj koncept nije u skladu s Lisabonskim ugovorom.

Europski parlament je u svojoj nedavno usvojenoj rezoluciji zaprijetio da će odbiti svakog kandidata, kojeg bi Europsko vijeće moglo predložiti, ako nije bio na izborima kao "Spitzenkandidat" neke od europskih stranaka.

Ugovor predviđa da Europsko vijeće predlaže kandidata za predsjednika Europske komisije "uzimajući u obzir rezultate izbora za Europski parlament i nakon što provede odgovarajuće konzultacije". Nakon toga predloženi kandidat treba biti izabran u Europskom parlamentu.

Izvori u Vijeću drže nerealnim da čelnici zemalja članica "daju jamstvo da će netko od Spitzenkandidata biti izabran za predsjednika Komisije", jer bi to značilo da se Europsko vijeće samo odriče svoga prava da predlaže kandidata.

"Pitanje koncepta Spitzenkandidata nije pitanje za Europsko vijeće, nego za europske političke stranke. Stvar je tih stranaka kako će se organizirati za izbore, hoće li ići sa Spitzenkandidaten ili bez njih",  izjavio je visoki dužnosnik u Vijeću, dodajući da "institucionaliziranje koncepta Spitzenkandidaten nije moguće bez promjene Lisabonskog ugovora". Pravna služba Europske komisije ne slaže se s takvim stajalištem.

Drugim riječima, stranke mogu predložiti koga hoće za predsjednika Komisije, jedan od stranačkih kandidata može na kraju čak i biti izabran, ali i ne mora, jer Europsko vijeće želi zadržati pravo da predlaže kandidata i može predložiti nekoga tko uopće nije bio na stranačkim listama. Ako bi se dogodilo upravo to da Europsko vijeće predloži nekog tko nije bio na listama, onda bi, ako Parlament ostvari svoju prijetnju, došlo do pat-pozicije. No, u Vijeću to relativiziraju jer oni koji sjede u Europskom vijeću najčešće su i šefovi stranaka koje su zastupljene u Parlamentu

Osim toga, pri izboru kandidata za predsjednika Komisije mora se voditi računa o političkoj, spolnoj, zemljopisnoj ravnoteži u odnosu na imenovanja na druge čelne položaje u europskim institucijama. Primjerice, nije poželjno da predsjednik Europskog vijeća, predsjednik Komisije i visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku dolaze iz iste političke grupacije, istog dijela Europe ili da su svi istog spola.

Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk u bilješci pripremljenoj za summit očekuje od čelnika odgovor na pitanje: treba li Europsko vijeće automatski prihvatiti ishod procesa 'Spiztenkandidaten' ili ono (Europsko vijeće) treba autonomno odlučiti na koji će način uzeti u obzir europske izbore nakon provedenih odgovarajućih konzultacija?"
Na temelju konzultacija koje je proteklih dana Donald Tusk vodio sa svim šefovima država ili vlada, nema nikakve sumnje kakav će biti odgovor: Europsko vijeće se ne želi odreći prava da autonomno predlaže kandidata za predsjednika Komisije.

SASTAV EUROPSKOG PARLAMENTA 

Europski parlament je predložio da se broj zastupnika u sljedećem sazivu smanji sa sadašnjih 751 na 705.  Prema prijedlogu Parlamenta, nakon izlaska Velike Britanije iz EU-a, od 73 sadašnjih britanskih mjesta 27 bi se dodijelilo uglavnom "podzastupljenim" članicama, među kojima je i Hrvatska, a 46 preostalih mjesta bila bi "rezerva" za buduća proširenja Unije ili eventualno za zastupnike izabrane na nadnacionalnim listama ako se o tome postigne dogovor.

Čelnici će raspravljati i o ideji nadnacionalnih lista, na kojoj bi se natjecali kandidati iz više zemalja članica u jednoj zajedničkoj izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala čitavu Europsku uniju. Taj prijedlog nije dobio potporu Europskog parlamenta, a i da jest teško bi se mogao primijeniti za predstojeće izbore.

Naime, za to bi bila potrebna promjena izbornog zakona najmanje godinu dana prije izbora, potrebna je suglasnost svih zemalja članica i pristanak Europskog parlamenta te ratifikacija u nacionalnim parlamentima. Osim toga, trebalo bi riješiti još niz pitanja koja bi se otvorila ako bi se dopustile nadnacionalne liste.

Na sastanku na vrhu u petak čelnici će trebati odgovoriti podržavaju li prijedlog Europskog parlamenta o novom broju zastupničkih mjesta i jesu li spremni nastaviti razmišljati o ideji europske izborne jedinice i nadnacionalnih lista za izbore koji će se održati 2024. godine.

Prema izvorima u Vijeću, čelnici će podržati prijedlog o broju zastupnika, a kada su u pitanju nadnacionalne liste tu nema suglasnosti, ali to ionako nije nešto što traži da se sada donose odluka. Stoga će vjerojatno ostaviti mogućnost da se to pitanje nastavi dalje razmatrati.
Ostaje još pitanje broja povjerenika u Europskoj komisiji i prijedlog predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera za spajanje funkcije predsjednika Komisije i Europskog vijeća u jednoj osobi. 

Europska komisija je u paketu mjera koje je predložila u vezi s predstojećim izborima za Europski parlament, pozvala da se se razmisli o smanjenju broja povjerenika u Europskoj komisiji te o spajanju funkcija predsjednika Europskog vijeća i Komisije u jednoj osobi. Međutim, nije izgledno da će se o tome razviti rasprava jer nema spremnosti da se u tom smislu nešto mijenja, barem ne u sljedećem institucionalnom ciklusu.

Osim toga, u Vijeću tvrde da eventualno spajanje funkcija nije moguće bez promjene ugovora, dok Komisija misli suprotno.
Za promjenu načela da svaka članica ima po jednog povjerenika potrebna je suglasnost svih država članica, što je trenutačno neizvedivo.
Lisabonski ugovor predviđa smanjenje broja povjerenika nakon 2014. godine na dvije trećine broja članica, osim ako čelnici država članica jednoglasno ne odluče drugačije, kao što su to učinili 2013. godine.

Kako bi osigurali potporu Iraca, koji su na prvom referendumu odbacili Lisabonski ugovor, čelnici zemalja članica odlučili su zadržati pravilo da svaka zemlja ima po jednog povjerenika u Komisiji koja je formirana 2014. Čelnici EU-a su u svibnju 2013. godine odlučili da će to pitanje ponovno razmotriti prije imenovanja prve Komisije nakon pristupa 30. članice EU-a ili prije imenovanja Komisije koja će naslijediti sadašnju Komisiju u sazivu od 2014-2019. godine, ovisno od toga što će se dogoditi prije.

U kontekstu institucionalnih promjena o kojima se odluka ne mora donijeti sada nego se može ostaviti za kasnije također se spominje mogućnost uvođenje postupka "crvenog kartona", kojim bi se nacionalnim parlamentima dala mogućnost da blokiraju donošenje zakonodavnog akta u Europskoj uniji te pitanje šireg korištenja glasovanja kvalificiranom većinom.

POLITIČKI PRIORITETI ZA VIŠEGODIŠNJI PRORAČUN ZA RAZDOBLJE 2021-2027.

Nakon institucionalnih pitanja, druga važna tema summita je višegodišnji proračun za razdoblje nakon 2020. godine, kada europski proračun zbog Brexita gubi od 12 do 14 milijardi eura godišnje. Komisija je najavila da će predložiti da se polovica toga iznosa nadoknadi rezanjem svih proračunskih stavki, a druga polovica povećanjem prihoda. 

Osim toga, morat će se financirati novi troškovi poput zaštite vanjskih granica, europske obrambene unije, podržavanja mobilnosti mladih, poticanja europske digitalne transformacije, poticanja istraživanja i inovacija. No, prije razgovora o konkretnim brojkama, potrebno je utvrditi političke ciljeve i prioritete.

"Proračuni nisu puko knjigovodstvo. Važni su prioriteti i ciljevi. Zato je najvažnije da se dogovorimo kakvu Europu želimo. Potom države članice svoje ambicije moraju poduprijeti odgovarajućim financijskim sredstvima", rekao je prošli tjedan Juncker. Najveći dio europskog proračuna troši se na poljoprivredu i ruralni razvoj te za kohezijsku politiku, kojom se želi ubrzati razvoj slabije razvijenih područja.

U sadašnjem proračunskom okviru za razdoblje 2014-2020. znatno je povećan udio sredstava za istraživanje i inovacije kako bi se potaknula konkuretnost europskog gospodarstva. Sada se nameću nove potrebe za financiranjem poput migracijske politike, zaustavljanja ilegalnih migracija, obrambene unije, boljeg nadzora vanjskih granica.

Od čelnika se očekuje da se usuglase o političkim prioritetima koje će trebati financirati u sljedećem višegodišnjem proračunu, zatim da kažu koliko bi trebali iznositi troškovi u proračunu te u kojem bi se vremenu trebalo dovršiti usuglašavanje proračunskog okvira. Što se tiče ukupnog iznosa proračuna, većina zemalja članica slaže se da je potrebno povećati izdvajanja za europski proračun.

Na europski proračun otpada samo jedan posto BDP-a i Komisija će predložiti da se to poveća na između 1,11 i 1,19 posto BDP-a, kako bi se na taj način namaknula nova sredstva. Manji dio zemalja članica protivi se povećanju izdvajanja za europski proračun, ali "su odlučne u svom protivljenju", navodi izvor iz Vijeća. Neke zemlje ističu da je logično da proračun bude manji nakon Brexita i kažu: manja Unija, manji proračun.

Za usuglašavanje sadašnjeg višegodišnjeg proračunskog okvira trebalo je 29 mjeseci. U Komisiji kažu da bi bilo poželjeno usuglasiti proračun još za mandata sadašnjeg saziva Europskog parlamenta, koji će svoju zadnju plenarnu sjednicu imati u travnju sljedeće godine. U Vijeću kažu da je to nerealno i da je puno izglednije da se postupak usuglasi s novim sazivom Europskog parlamenta u drugom dijelu 2019. godine.