Na strani Ukrajine ima i Čečena, Tatara i Bjelorusa, a jedino traže osvetu protiv Rusije

Akcija je bila dio vježbe bojevom paljbom za novake, održana prije nekoliko dana izvan glavnog grada Ukrajine Kijeva. No, u ovom događaju bilo je i nešto neobično. Dok je časnik ukrajinske vojske izdavao zapovijedi, sudionici vježbe bili su članovi dobrovoljačkog čečenskog bataljuna u kojem služe i krimski Tatari i Ukrajinci, piše The New York Times.

Ukrajinski vojni zapovjednici stalno su govorili da im ne nedostaje vojnika za rat, ali su u svoje redove ipak primili tisuće dragovoljaca, uključujući i strane državljane. Mnogi od njih, poput Čečena, izbjeglice su iz same Rusije. Drugi su došli iz okolnih zemalja, poput Gruzije, koje imaju dugu povijest neprijateljstava s Moskvom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

"Vidjeli smo što se događa. Ukrajini ne nedostaje ljudi, ali moramo se pridružiti i biti dio ovog rata", kaže Muslim Madijev, sjedobradi zamjenik zapovjednika čečenskog bataljuna, noseći štitnike za uši kako bi prigušio zvuke pucnjave dok promatra vježbe.

Mnogi su dobrovoljci živjeli u Ukrajini i prije rata, bilo zbog posla ili tražeći utočište od političkog ugnjetavanja kod kuće. Neki dobrovoljci mučili su se s vizama i boravišnim dozvolama jer je njihova želja da se pridruže borbi izazvala sumnju među nekim ukrajinskim dužnosnicima i zapovjednicima, koji su na oprezu zbog sabotera.

'Imamo ih dovoljno'

Ipak, čini se kako dobrovoljci ipak pronalaze svoje mjesto. Madijev, veteran dvaju ratova u Čečeniji protiv Moskve, bio je suradnik Džohara Dudajeva, bivšeg sovjetskog generala koji je predvodio čečensku borbu za neovisnost od Rusije 90-ih godina. Prognan iz Čečenije, Madijev se 2016. nastanio u Ukrajini.

Njegov bataljun, nazvan po pokojnom čečenskom vođi, jedna je od nekoliko čečenskih postrojbi koje su se pridružile Ukrajini u njezinoj borbi protiv Rusije posljednjih godina, a nakon ustanka separatista koje podržava Rusija u istočnoj Ukrajini 2014. i aneksije Krima. Madijev je odbio otkriti koliko ima aktivnih boraca rekavši samo: "Imamo ih dovoljno."

O ruskoj invaziji govorio je kao i mnogi Ukrajinci rekavši da će Moskva, ako ne bude zaustavljena u Ukrajini, ugroziti mnoge druge europske zemlje. Ali mlađi borci u njegovom bataljunu gledaju i dalje. "Naš cilj je oslobađanje Čečenske Republike Ičkerije i pomoći svim narodima, koji to žele, da steknu slobodu", rekao je čečenski borac koristeći ime nekadašnje samoproglašene republike. U skladu s vojnim protokolom, otkrio je samo svoje kodno ime Maga.

Borci iz Bjelorusije, s Kavkaza, Tatari...

Čečeni su samo jedan primjer brojnih etničkih bataljuna i pukovnija koje su se formirale u Ukrajini od početka ruske invazije u veljači prošle godine.

Borci iz Bjelorusije formirali su pukovniju od tisuću ljudi. Ostali dobrovoljci dolaze s Kavkaza i središnje Azije, kao i iz etničkih manjina koje imaju veliku populaciju u Rusiji: Čečena, Tatara i turkofonih skupina.

Većina ih je motivirana povijesnim nepravdama oko oduzimanja imovine i maltretiranja od strane Moskve. Čečeni i Tatari bili su među mnogim etničkim skupinama koje su desetkovane prisilnim deportacijama pod Staljinovim vodstvom 40-ih godina prošlog stoljeća.

Tu je i neznatan broj ruskih prognanika, među njima i ruski nacionalisti i neonacisti koji se protive Vladimiru Putinu. Bjeloruska pukovnija okuplja mnoge protivnike predsjednika te zemlje Aleksandra Lukašenka.

Njihovo sudjelovanje u ratu može biti korisno za Ukrajinu, ali je također potencijalno eksplozivno pitanje za vladu u Kijevu jer većina njih gaji dugoročne političke ambicije vratiti se kući i svrgnuti rusku i bjelorusku vladu. Ukrajinski vojni dužnosnici odbili su komentirati angažman dobrovoljačkih skupina, dok je glasnogovornik ukrajinske sigurnosne službe SBU-a rekao kako njegova služba nije odgovorna za njih.

Tajne misije

No, sami dobrovoljci kažu da su angažirani s punim znanjem i prema zapovijedima ukrajinske vojske i obavještajnih službi. Mnoge njihove operacije su tajne, uključujući opasne izviđačke ili diverzantske misije iza ruskih linija.

U odgovoru na apel ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskija početkom rata, tisuće dobrovoljaca stigle su iz zapadnih zemalja, među ostalim iz Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Većina se pridružila Međunarodnoj legiji, koju je priznala ukrajinska vlada i donekle je integrirana u ukrajinsku vojsku.

Na brifingu za novinare u prosincu ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov rekao je da postoje ideološke i političke koristi od toga da se strani vojnici bore zajedno s Ukrajincima u obrani europskih vrijednosti. Strani vojnici također su stjecali dragocjena iskustva, dodao je Reznikov: "Iskustvo modernog rata u Ukrajini, rat tehnologijom, rat dronovima i elektroničko ratovanje. Tako da mislim da je to obostrano dobra razmjena".

Međutim, dobrovoljci iz bivših sovjetskih republika u mnogočemu su još korisniji. Oni imaju jezičnu prednost jer većina njih govori ruski koji je u širokoj uporabi u Ukrajini, a ponekad i ukrajinski, što olakšava koordinaciju s ukrajinskom vojskom. A neki, poput skupine Gruzijaca u Kavkaskoj legiji, imaju ratno iskustvo jer su služili u snagama pod vodstvom NATO-a u Afganistanu.

Njihovo poznavanje Rusije i Rusa te njihova mržnja prema Moskvi učinili su dobrovoljce korisnima u tajnim operacijama za Kijev. Neki ukrajinski dužnosnici i zastupnici čak su izrazili potporu njihovim ciljevima. U listopadu je, primjerice, ukrajinski parlament izglasao zahtjev za priznavanje Čečenske Republike Ičkerije kao teritorija okupiranog od strane Rusije.

'Samo se želimo boriti protiv Rusa'

No, oni se također suočavaju sa značajnim rizicima s obzirom na prirodu njihovih misija iza neprijateljskih linija. Ne samo s ruskim državljanima, nego i s gotovo svim vojnicima na tajnim zadacima koje su zarobile ruske snage u pravilu se oštro postupalo.

Jedan od nedavno osnovanih dobrovoljačkih bataljuna, Turan, sastavljen je od etničkih skupina s Kavkaza, iz središnje Azije i Rusije koje govore turskim jezikom. Vodi ga izbjeglica iz Kirgistana, Almaz Kudabek, koji je radio kao brijač u američkim bazama u domovini i u afganistanskom gradu Kandaharu.

Kaže da je u skupinu regrutirao Azerbejdžance, Tatare i kineske Ujgure, a strastveno govori o marginalizaciji i ugnjetavanju turkofonih manjina u Rusiji. Rekao je da Moskva nepravedno dovlači ročnike za rat uglavnom iz udaljenih i siromašnijih regija Rusije, uključujući i one naseljene etničkim manjinama koji govore turskim jezikom te koji stradavaju u daleko većem broju nego etnički Rusi.

Kudabek kaže da bi pripadnici njegove postrojbe tu nepravdu mogli okrenuti u svoju korist infiltrirajući se na rusko okupirano područje u diverzantskim misijama i čak se predstavljajući kao ruski vojnici: "Samo se želimo boriti protiv Rusa, znamo što su oni".

Unatoč njihovoj očitoj vrijednosti za ukrajinsku vojsku, zapovjednici etničkih postrojbi žale se na nedostatak potpore iz Kijeva. Vođa čečenskog bataljuna Madijev rekao je da dobivaju oružje i streljivo, ali moraju osigurati vlastitu hranu, gorivo i opremu. Vođa ruske pukovnije, ekstremno desničarski nacionalist koji koristi kodno ime White Rex, kaže da je naišao na brojne prepreke kada je formirao postrojbu ubrzo nakon što su Rusi izvršili invaziju.

'Držali su nas na nišanu'

Iako su on i njegovi kolege dobrovoljci živjeli u Ukrajini nekoliko godina, isprva su bili izloženi ukrajinskoj sumnji da su ruski diverzanti. "Držali su nas na nišanu. Imali smo mnogo smiješnih, ali i ne tako smiješnih susreta, ali ja sam bio odlučan u stvaranju ove pukovnije", rekao je White Rex za The New York Times.

Ali među Ukrajincima su naišli i na podršku. Ukrajinska dobrovoljačka skupina Bratstvo na kraju je pomogla ruskoj pukovniji u angažmanu sličnom drugim etničkim bataljunima, u djelovanjima iza ruskih linija i izvođenju izviđačkih i diverzantskih misija za ukrajinsku vojsku.

Nekoliko minuta prije nego što je nedavno krenuo u noćnu misiju, White Rex je rekao da mu je cilj uvijek bio pronaći način da se vrati kući u Rusiju. Ali kaže da ga je rat naučio kako se može vratiti zbacivanjem Putina i njegove vlade: "Ruski dobrovoljački korpus upada i uništava trenutnu vladu - to je jedini način. Ne možete uvjeriti tiranina da ode, a svaka strana sila bila bi smatrana osvajačem".