Lažni mitovi: Najpoznatiji srpski zapovjednik navodno je još 1919. predlagao nezavisnu hrvatsku državu

Napisala je o sebi kako je ona "fatalna plavuša s tijelom Monice Bellucci, mozgom Charlesa Bukowskog, a odlučnošću vojvode Živojina Mišića".

Usporedba s talijanskom glumicom, američkim piscem i srpskim vojskovođom potaknula je pojedine medije da ponovno krenu s hvalospjevima za Srbe legendarnim vojnim zapovjednikom vojvodom Mišićem.

Živojin Mišić, srpski vojvoda (umro 1921.) sudjelovao je u brojnim ratovima, a u Balkanskim ratovima (1912–13) bio je pomoćnik načelnika Stožera Vrhovnoga zapovjedništva. U Prvom svjetskom ratu zapovijedao je 1. srpskom armijom, za pobjedu na Ceru i Kolubari dobio je 1914. čin vojvode te je 1915. vodio, iako se njemu protivio i zagovarao čak i separatni mir s Austro-ugarskom,  povlačenje srpske vojske i civila.

FOTO: Screenshot/BBC

Legendarne izjave

Mišić se protivio povlačenju u Grčku preko Albanije izjavivši "nitko se nije usrećio bijegom iz svoje domovine, pa nećemo ni mi". Od 1. VII. 1918. do kraja rata bio je načelnik Stožera Vrhovnoga zapovjedništva. Najpoznatiji je po izjavi, koja je ispisana i na zgradi Generalštaba Vojske Srbije "Tko smije, taj može, tko ne zna za strah taj ide naprijed".

Upravo taj Mišić, zaslužan za neke od rijetkih srpskih vojnih pobjeda, nakon smrti postaje jedan od najvećih protivnika Hrvata. Srpska povijest i mediji pripisuju mu navodni tajni izvještaj koji je podnio srpskom regentu Aleksandru 1919. o Hrvatima i sada stotinu godina kasnije srpski mediji žale što njihov kralj nije poslušao vojvodu Mišića koji se protivio stvaranju Jugoslavije i mrzio je Hrvate.

Mržnja prema Hrvatima

"Iz svega što sam čuo i video ja sam duboko zažalio što smo se mi na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednice… Svi oni jednako misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojaviš….. stvar je propala… Ništa se ne može zajaziti, ničim što bi joj se ponudilo. 

Ja sam sa tim načisto. Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravnu, pa neka lome glavu kako znaju, a drugo je, upravo prvo, da u zemlji zavedemo vojnu upravu za dvadeset godina i da se zemlja sva baci na privredno i ekonomsko podizanje, daleko od svih političkih uticaja. Ako to ne može, onda se otcepiti, dati im njihovu državu.

Granice će biti gde ih mi povučemo, a mi ćemo ih povući ne onde gde naše ambicije izbijaju na površinu, nego onde gde istorija i etnografija kažu; gde kaže jezik i običaji, tradicija i najzad gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će biti i pravo i Bogu drago.

A Italijani? Neka im je sa srećom. Neka se oni Hrvatima usreće. Ja sam duboko uveren da se mi njima nećemo usrećiti... Ti su ljudi svi odreda, prozirni kao čaša, nezajažljivi i u toliko meri lažni i dvolični da sumnjam da na kugli zemaljskoj ima većih podlaca, prevaranata i samoživih ljudi.

Ne zaboravite Visočanstvo, moje reči. Ako ovako ne postupite siguran sam da ćete se ljuto kajati.", stajalo je u tom navodnom izvještaju.

Mišić je dodatno navodno zaključio "Jugoslovenstvo ne može da posluži kao temelj za izgradnju jedne realne državne celine, nego je to fiktivna ideja".

'Ne srljajte kao guske u maglu!'

I kao što je u hrvatskoj povijesti bilo političara koji su se protivili stvaranju zajedničke jugoslavenske države, najpoznatiji je Stjepan Radić s govorom iz 1918. "Ne srljajte kao guske u maglu!", i na srpskoj strani bilo je protivnika zbližavanja s Hrvatskom.

No kao što to često bude u Srbiji u nedostatku činjenica kreću laži. Iako mnogi srpski povjesničari taj izvještaj uzimaju kao gotovu činjenicu i mediji Mišića hvale kao proroka i žale što ga srpski dvor nije poslušao,  radi se ponovno o zabludama srpske povijesti i uobičajenim lažima srpskih medija i povjesničara.

Mišić taj izvještaj, prema srpskom povjesničaru Dejanu Ristiću, nije nikad napisao već ga je izmislio njegov osobni tajnik Milorad Pavlović Krpa godinama nakon Mišićeve smrti. U Hrvatskoj nije bio 1919., ukupno u Hrvatskoj je bio svega tri dana i nije sigurno razgovarao s 2000 ljudi, kako je tvrdio njegov tajnik.

Dobrica Ćosić priznao je važnost laži u srpskoj politici i povijesti

"To je klasična zloupotreba njegovog lika i djela. Jedino ako je Mišić može biti uskrsnuo deset godina poslije smrti i tada izvestio kralja o svom boravku u Hrvatskoj. Profesori Stanković i Bjelajac su u potpunosti razotkrili da je u pitanju brutalan falsifikat, smišljen da predstavi da ta država ne može da opstane. To je period tridesetih godina kada su država i čitava jugoslovenska ideja u dubokoj krizi. Svaka nacija u to doba pokušava da nađe opravdanje za to što su se našli u Jugoslaviji. Srbi tako kažu da su ginuli za Jugoslaviju, a Hrvati kažu – pa mi nismo ni bili za Jugoslaviju", piše Ristić.