Konzul koji je s Hrvatima bio do zadnjeg trenutka: Po nečijem nalogu su odugovlačili, igrali smo se s minutama

U ta dva dana, od puštanja na slobodu u Ndoli do slijetanja u Ljubljanu, odigrao se tamo pravi triler, birokratske opstrukcije Zambijaca i složena operacija spašavanja Hrvata i djece, saznaje se od Darija Klasića, hrvatskog konzula iz Pretorije, koji je redovito posjećivao Hrvate u pritvoru, a potom ih ispratio na posljednji avion iz Zambije. Osim njega, u cijeloj operaciji izvlačenja sudjelovao je i Tomislav Bošnjak, veleposlanik RH u Egiptu, kao i veleposlanik u Pretoriji Ante Cicvarić.

Klasić priča da nakon neizvjesne misije izvlačenja, svi zajedno stajali na aerodromu u Lusaki, glavnom gradu Zambije, i kroz prozor gledali kako avion koji Hrvate vodi u slobodu uzlijeće za Dubai.

"Tad smo napokon odahnuli, ne mogu to opisati. Ali, do zadnjeg časa nismo znali što će biti, hoće li se oslobađajuća odluka suda poštivati ili će ih opet uhititi. Teško je to i shvatiti nekome iz Europe, ali stvari u Africi ne funkcioniraju baš tako kako smo mi navikli", govori.

Otvoreno sada kaže Klasić: odlazak Hrvata iz Zambije se opstruirao.

Klasić: Svi su kočili odlazak

"Od činovnika na sudu, Imigracijskog ureda do nisko rangiranih službenika na aerodromu, svi su kočili odlazak. Ovdje nisu bili zadovoljni presudom", kazao je Klasić za Jutarnji list.

Na pitanje kako su točno izgledale opstrukcije s kojima su se hrvatski parovi susretali, odgovara da ne može ulaziti u detalje. Ali daje primjer: sedam sati čekanja papirologije u Odjelu za imigracijsku službu u Ndoli, potom četiri sata čekanja na aerodromu prije polijetanja za Lusaku. Dakle, gotovo pola dana, 12 sati, čekanja za nekoliko papira i proceduru koja ne traje duže od pola sata.

"Osjećalo se cijelo vrijeme da se procedura koči, da je veliki otpor. Postojala je realna mogućnost da ih opet zaustave i odvedu u zatvor. Na njima sam vidio strah, čisti strah", prepričava Klasić dodajući da su djeca ipak cijelo vrijeme bila nasmijana, vesela, nesvjesna stresne situacije. Posjetimo, Hrvati su u veljači već pušteni na slobodu, a potom opet uhićeni na aerodromu netom prije polijetanja aviona zbog navodne dojave iz Hrvatske.

Iako su dva leta iz Ndole svaki dan, oba međunarodna i oba u 13 sati, Hrvati su morali pričekati pisani otpravak sa sudu, dobiti papire u Imigracijskom uredu i pokupiti djecu, a onda još stići na avion. U svega nekoliko sati.

"Papirologija nije bila gotova skroz do navečer taj dan. Niti papirologija za djecu, niti ona njihova u Imigracijskom uredu. Dan je propao, propale su sve rezervacije koje smo napravili", priča Klasić.

Zato su u petak ujutro, sat vremena prije otvaranja u osam sati, bili u Imigracijskom uredu u centru Ndole i čekali. No, do čak 14 sati popodne papire nisu dobili. Kada su službenici napokon donijeli dokumente bilo je prekasno, jedini i posljednji međunarodni zrakoplov u 13 sati je poletio iz Ndole.

'To je bio kalkulirani rizik'

"Odlučili smo ih onda u tom času prebaciti na let u Lusaku. To je bio kalkulirani rizik jer nam je glavni grad nepoznati teritorij, nikoga tamo ne poznajemo, ali nismo imali izbora. Igrali smo se s minutama", kaže.

Nakon što su djecu pokupili iz Odjela za imigracijsku službu u petak oko 15.30, Hrvati su krenuli sa svim papirima na aerodrom u Ndoli, spremni za let za Lusaku. Otamo za svega pet sati polijeće avion za Dubaiju. Njihova zadnja šansa za napuštanje Zambije.

"Let do Lusake traje pola sata, može se i automobilom, ali zbog loših cesta vožnja traje osam sati. Očekivali smo brzi prolaz do Lusake, ali stvari su se opet i tu zakomplicirale", prepričava Klasić očajno.

Službenici na aerodromu u Ndoli, dodaje, po nečijem su nalogu otezali s dokumentima. Strahovali su Hrvati da bi neki nižerangirani službenik mogao u panici donijeti odluku zbog koje bi opet zaglavili u zemlji.

"Svi su službenici na aerodromu znali za slučaj, ali su po nečijem nalogu odugovlačili iako su samo trebali pregledati identifikacijske dokumente", priča napominjući kako je moguće da su službenici postupali iz neznanja ili straha.

Oko 19.30, gotovo četiri sati poslije, službenici su popustili. Hrvati su se napokon ukrcali na posljednji avion za Lusaku, a on je u glavni grad sletio svega pola sata poslije. Imali su onda oko sat vremena da se ukrcaju na drugi avion za Dubai, u 21.20.

"Mi smo se doslovno igrali minutama, rezervacije radili po putu i do zadnjeg trena nije bilo opuštanja", kaže Klasić.

Četiri hrvatska para u četvrtak su oslobođena na Visokom sudu u Ndoli u Zambiji pošto je sutkinja utvrdila da nema dokaza da su počinili kazneno djelo trgovine djecom niti da su dokumenti o posvojenju djece lažni.

Četiri para iz Hrvatske otputovala su potkraj prošle godine u Zambiju kako bi preuzeli djecu iz DR Konga u dobi od jedne do tri godine kojima su hrvatski sudovi potvrdili odluke o posvojenju, a MUP izdao hrvatske dokumente za djecu, no uhićeni su 7. prosinca u zračnoj luci u Ndoli kad su s djecom namjeravala napustiti Zambiju zbog sumnje u autentičnost dokumenata i trgovinu djecom.