na današnji dan

JUGOSLOVENSKI HITLER Konačan pad najvećeg balkanskog krvnika i monstruma Slobodana Miloševića

Autor

mo

Na današnji dan navršava se 17 godina od velikih prosvjeda u Beogradu kojima je okončana vlast Slobodana Miloševića. Prosvjedi su izbili nakon što je Milošević odbio priznati rezultate izbora održanih ranije u rujnu.

05.10.2017. u 18:03
Ispiši članak

Nakon prosvjeda u Beogradu u kojima je umrlo dvoje, a više desetaka osoba je ozlijeđeno, Milošević je priznao izbore i čestitao 'demokratskom' protivniku Vojislavu Koštunici na pobjedi. 

Tim činom završena je krvava i genocidna karijera srpskog 'vožda,' monstruma i ubojice, čovjeka koji je izravno kriv za genocid, etničko čišćenje i ratne zločine nad stanovništvom Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova.

Tek nakon snažnih međunarodnih pritisaka i sankcija Srbiji, priveden je i isporučen Međunarodnom sudu za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Den Haggu 28. lipnja 2001. 

Simbolično, sproveden je na Vidovdan, dan kada je započeo svoju političku karijeru na Kosovu s nezaboravnom rečenicom,  koja je najavila ratni vihor i uskrsnuće velikosrpskog fašizma:

"Niko ne sme da vas bije".

Nakon smjenjivanja ondašnjeg srpskog vodstva Komunističke partije i instaliranja sebi odanog vodstva u Vojvodini, Crnoj Gori i Kosovu Milošević je krenuo sa sljedećom politikom na području već raspadajuće Jugoslavije.

Potpirivao je  srpski nacionalizam u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, s prijetnjom oružanoga ustanka Srba protiv tih država. Također, u velikoj mjeri posrbljena JNA (preko 80% srpskog oficirskog kadra) je sve više dolazila pod Miloševićevu kontrolu, poglavito utjecajem na zapovjedni kadar.

Milošević i njegovi suradnici su imali velik broj poluga vlasti u svojim rukama: od homogeniziranoga svenacionalnoga pokreta i financijskih središta u svojim rukama do JNA i prešutne potpore većine tzv. velikih sila.

No, morao je računati i s tim da je zapad preferirao posljednjeg reformističkog premijera SFRJ, Antu Markovića, u želji da očuva Jugoslaviju ekonomskim reformama, ne razumijevajući bit i intenzitet nacionalnih sukoba u toj zemlji.

Miloševićeva geopolitika odražavala je velikosrpsku ideologiju. Prva je opcija bila posrbljena Jugoslavija, sljedeća Jugoslavija bez Slovenije s pacificiranom Hrvatskom, treća 'klasična' Velika Srbija s uključenom Crnom Gorom, Makedonijom, BiH i oko 70% Hrvatske, na zamišljenoj granici crte Virovitica - Karlovac - Karlobag te četvrta -  Srbija s natpolovičnom većinom Bosne i Hercegovine i trećinom Hrvatske.

Cijelo vrijeme dok je trajao raspad Jugoslavije, ekstremno politizirano srpsko stanovništvo u cijeloj SFRJ držao je neprestano na rubu straha i agresije te ih podjariano promidžbenom mašinerijom koja je pripremala teren za konačni rat za Veliku Srbiju.

Milošević je krenuo u vojnu agresiju u ljeto 1991. godine. Nakon kratkotrajnoga rata u Sloveniji, većina armijskih jedinica je povučena u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, poglavito na čvorne točke važne za osiguranje strateške pobjede i ostvarenje srpskih teritorijalnih apetita.

Rat u Hrvatskoj izbio je punom silom u kasno ljeto 1991. godine, a u Bosni i Hercegovini početkom 1992. godine.

Lokalni Srbi (oko 550.000 u Hrvatskoj i 1.400.000 u Bosni i Hercegovini) imali su punu podršku JNA i dobrovoljaca iz Srbije (više desetaka tisuća organiziranih u raznim paravojnim postrojbama) te, najvažnije, gospodarsku, tehničku, logističku i diplomatsku potporu Miloševićeve Srbije.

Na vrhuncu uspjeha, tijekom 1993. godine, Srbi su kontrolirali preko dvije trećine BiH i četvrtinu Hrvatske. Činilo se da je san o Velikoj Srbiji blizu ozbiljenja. No, mješavina više elemenata potkopala je te iluzije.

Sankcije protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (privremenoga surogata proširene srpske države), uvedene s dosta oklijevanja i parcijalno, 1992. godine, počele su davati rezultate; srpska se premoć u naoružanju topila i bojni je moral padao, a svjetska je diplomacija, uza sva kolebanja, utvrdila načelo nepromjenjivosti granica.

Nakon izvanrednih vojno-redarstvenih akcija Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane koje su kulminirale s Olujom prekinuta je srpska agresija, a Milošević, njegove vojne i paravojne snage, poražene su.

Potpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. godine završen je rat u BiH, a Erdeutskim sporazumom 1998. godine i mirnom reintegracijom Istočne Slavonije završen je rat u Hrvatskoj.

Nakon ustanka Albanaca na Kosovu 1998. godine i vojnim gušenjem pobune, praćene masovnim deportacijama albanskoga stanovništva  24. ožujka 1999. godine došlo je do zračnih udara NATO saveza na SR Jugoslaviju, s rezultatom povlačenja srpskih snaga s Kosova i stavljanja pokrajine pod međunarodni protektorat u lipnju 1999. godine.

Suđenje Miloševiću, zbog ratnih zločina na Kosovu i Hrvatskoj, te genocida u Bosni i Hercegovini, počelo je 12. veljače 2002. godine u Haagu.

Sam je Milošević odbio priznati formalnu jurisdikciju Haškoga suda, no nije pasivno promatrao izvođenje dokaza, nego je vodio vlastitu obranu uz pomoć niza pravnih i drugih stručnjaka iz Srbije i svijeta.

Proces je u početku izazvao veliku medijsku senzaciju, no, kako je vrijeme odmicalo, a dokazi se i protudokazi gomilali, došlo je do prirodnoga zasićenja, te je suđenje Miloševiću pozorno praćeno uglavnom u Srbiji, a povremeno, u ovisnosti o tipu optužbe i svjedoka, na Kosovu, u Bosni i Hercegovini, te u Hrvatskoj.

Miloševićeva je krivnja u agresiji na Hrvatsku, BiH, te zločine na Kosovu, nedvosmisleno dokazana, no sam proces je  bio često prekidan zbog pogoršavanja Miloševićeva zdravlja, što je dovelo do zahtjeva liječničkoga tima, kojeg je imenovao Milošević, da se Slobodan Milošević pusti na liječenje u Rusiju.

Zahtjev je odbijen, objašnjenjem da može dobiti adekvatnu njegu u samom pritvoru, međutim nije htio uzimati terapiju što je naposljetku dovelo do srčanog infarkta kao uzroka smrti.

Duh Slobodana Miloševića i njegova politika i dalje truju odnose Srbije sa susjednim zemljama, a mnogi protagonisti ondašnje velikosrpke politike, iako umiveni europskim ponašanjem i dalje zazivaju povratak Velike Srbije i vode njegovu nacionalističku, fašističku i šovinističku politiku prema susjedima.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.