Komšić pisao institucijama EU: Plenković i Čović neutemeljeno šire strah

Pismo je poslano na adrese predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija, predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska, predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera, visoke predstavnice EU Federice Mogherini i povjerenika Europske unije za proširenje Johannesa Hahna.

Pismo koje su objavili sarajevski mediji prenosimo u cijelosti.

'Obraćam Vam se povodom pisma zastupnika Republike Hrvatske u Europskom parlamentu u kojem je navedeno niz neistina u pogledu izbornog procesa u Bosni i Hercegovini, kao i povodom otvorene diplomatske agresije jedne članice Europske unije na državu Bosnu i Hercegovinu, a koja je predala zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. U vezi s tim pismom, ali i u vezi aktualnih prilika u Bosni i Hercegovini, dužnost mi je da na bazi argumentacije koja svoje uporište pronalazi u Ustavu BiH, zaključima Vijeća za vanjske poslove Europske unije, te na bazi europskih i demokratskih vrijednosti o jednakopravnosti svih građana, te vrijednostima multietničke suradnje i otvorenog multietničkog društva, iznesem nekoliko činjenica.

Prije svega, želim naglasiti da su listopadski izbori u BiH održani u skladu s važećim Ustavom i Izbornim zakonom BiH. U EU, poglavito u Republici Hrvatskoj, ali i u Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Europskoj komisiji, velika pažnja posvećena je rezultatima izbora za Predsjedništvo BiH. Uzimajući u obzir polemiku koju je izazvala odluka bosanskohercegovačkih birača da mene, Željka Komšića, po treći put izaberu za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, te uzimajući u obzir nadolazeće odluke i procedure unutar EU i važnost koju EU ima za BiH i mene osobno, osjećam se pozvanim da podijelim s Vama, prije stupanja na dužnost člana Predsjedništva BiH, neka svoja zapažanja o razgovorima koji se trenutno vode u EU.

1. Zastupnici iz Republike Hrvatske u Europskom parlamentu u svome pismu Vijeću za vanjske poslove Europske unije iskazali su političku tendenciju kršenja odredbi Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za mir u BiH iz Daytona, kojeg je 1995. godine potpisala i Republika Hrvatska, a kojeg između ostalih garantira i Europska unija. U ime Republike Hrvatske, Daytonski sporazum je potpisao dr. Franjo Tuđman, tadašnji predsjednik te države. Pismo hrvatskih europarlamentaraca jeste još jedan udar Republike Hrvatske na suverenitet Bosne i Hercegovine, njeno suvereno pravo da odlučuje o svome izbornom sistemu ili još preciznije, radi se o direktnom miješanju Republike Hrvatske u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine, što je suprotno kako međunarodnom pravu i poretku tako i uobičajenim odnosima između dvije suverene države.

Daytonskim sporazumom potvrđen je, što je vidljivo iz člana 1. Ustava BiH, međunarodno-pravni subjektivitet i kontinuitet postojanja Bosne i Hercegovine, na način da Bosna i Hercegovina nastavlja svoje postojanje kao suverena, međunarodno priznata država, s već postojećim članstvom u međunarodnim organizacijama. Dakle, država Bosna i Hercegovina nije nastala potpisivanjem Daytonskog sporazuma kako u svome pismu navode hrvatski parlamentarci, niti je država dva entiteta i tri konstitutivna naroda. To je vidljivo iz preambule Ustava BiH. Citiram: "Podsjećajući se na Osnovna načela usaglašena u Genevi 8. 9. 1995. godine i u New Yorku 26. 9. 1995. godine, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, u zajednici s Ostalima, i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine", kraj citata.

Hrvatski parlamentarci zanemaraju da je BiH država tri konstitutivna naroda tek u zajednici s građanima i Ostalima. Selektivno pozivanje na Ustav BiH i pozivanje samo na konstitutivne narode, bez Ostalih i građana BiH, dovodi do promocije diskriminacije, pri čemu se građani BiH i Ostali izuzimaju kao konstituent države.

2. U Daytonskom sporazumu postoji i Aneks IV koji je istovremeno i Ustav Bosne i Hercegovine i u kojem je jasno definiran način izbora članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što je istovjetno preneseno i u odredbe Izbornog zakona BiH. Zato je sadašnji izbor za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, kao i svi dosadašnji izbori za istog, ustavan i zakonit jer te odredbe nikada nisu mijenjane niti su ikada bile, jer je to jednostavno nemoguće, razmatrane ili mijenjane odlukama Ustavnog suda BiH. Nezadovoljstvo hrvatskih europarlamentarca rezultatima izbora u BiH može biti jedino interesno-političke prirode. Negiranje legalnosti izbornog sistema u BiH koji proističe direktno iz Ustava BiH, direktno je kršenje Daytonskog sporazuma na čije se poštivanje, svojim potpisom, Republika Hrvatska obavezala.

3. Dosadašnji član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, gospodin Dragan Čović, premijer Republike Hrvatske, gospodin Andrej Plenković, te njihove dvije sestrinske stranke, HDZ BiH i HDZ Hrvatske, i članovi Europskog parlamenta iz Republike Hrvatske, od 7. listopada uložili su ogromni politički i diplomatski napor kako bi, u okviru institucija EU, problematizirali moj izbor u Predsjedništvo BiH. Po istom Izbornom zakonu i Ustavu BiH izabran je i odlazeći saziv Predsjedništva BiH i odlazeći član Predsjedništva BiH Dragan Čović iz HDZ-a BiH, tako da je i njegov raniji, kao i moj sadašnji, izbor za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda potpuno legalan i u skladu s Ustavom BiH. Čović je po istom zakonu već dva puta biran u Predsjedništvo BiH. Po istom zakonu se kandidirao i na ovim izborima, a problematiziranje izbora počelo je tek kad je izbore izgubio.

4. U proteklih godinu i pol izmjene Izbornog zakona bile su tema sastanaka brojnih ekspertskih grupa. Uz političku i ekspertsku pomoć prijatelja iz EU i SAD-a razgovarano je o odredbana Izbornog zakona, temeljem presude Ustavnog suda BiH koja je tretirala samo izbor Doma naroda jednog entiteta, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine, a nikako Predsjedništva BiH. Upravo u tim razgovorima HDZ BiH nije pokazao ni minimum volje da se dođe do novog rješenja, uporno inzistirajući na prijedlogu koji je u koliziji s europskim demokratskim standardima i presudama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, preporukama Venecijanske komisije, kao i Odlukama Visokog predstavnika, koji je u skladu s članom 5. Aneksa X odredbi Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za mir u BiH konačni organ na terenu vezano za tumačenje ovog sporazuma o implementaciji mirovnog rješenja. Tih činjenica svjesni su svi koji su sudjelovali u tim razgovorima, a posebno predstavnici međunarodnih i europskih institucija.

Gospoda Plenković i Čović, te pojedini članovi Europskog parlamenta iz Republike Hrvatske, kako bi privukli pažnju institucija EU, neutemeljeno šire strah kako bez izmjena Izbornog zakona, i to izmjena po njihovim političkim željama koje nisu u skladu s demokratskim standardima, neće biti moguće provesti neposredne izbore za gornji dom Parlamenta Federacije BiH. Izborni zakon BiH omogućava da se to učini, što je već potvrđeno od članova CIK-a u njihovim javnim obraćanjima. S toga nema razloga da ne očekujemo kako će sve nove vlade u BiH krenuti s radom, osim ako određene politike neodgovorno blokiraju implementaciju izbornih rezultata, čime bi nanijele direktnu štetu građanima BiH.

5. Podsjetio bih Vas da je Vijeće za vanjske poslove Europske unije u dva navrata, u listopadu 2017. godine, pa kasnije i u proljeće 2018. godine nedvosmisleno kazalo i tražilo da princip jednakosti svih građana i nediskriminacije moraju biti garantirani od strane države Bosne i Hercegovine. Pismom hrvatskih europarlamentaraca, nedvosmisleno se traži da Vijeće Europske unije promijeni svoj raniji stav i usvoji novi kojim se od BiH zahtijeva da, pored već postojećih diskriminatorskih odrebi, koji su prepoznati i utvrđeni kao takvi, diskriminatorni, od strane Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga u 4 (četiri) presude u predmetima: Sejdić-Finci, Zornić, Pilav i Šlaka protiv BiH, uvedu dodatne i nove diskriminirajuće odredbe koje bi ograničile i onako već ograničeno opće pravo glasa na način da samo Hrvati mogu birati Hrvate, Srbi Srbe, Bošnjaci Bošnjake. Ovakav, duboko anticivilizacijski, segregacijski i antieuropski princip trajno bi podijelio već dovoljno podijeljenu zemlju i uveo etničku segregaciju kao dominantan način funkcioniranja BiH.

6. Hrvatski europarlamentarci idu dalje u svojim segregacijskim zahtjevima tražeći od Vijeća Europske unije da novim političkim stavovima pozove bh. vlasti da ustanove izborni sistem, temeljen na još dubljoj sistemskoj diskriminaciji, što je protivno temeljnima europskim vrijednostima, u kojima svaki građanin treba imati jednaka prava i temeljne slobode, odnosno da se može kandidirati za svaki nivo vlasti i da svaki građanin ove zemlje može birati bilo koga.

Vjerujem da postoje zemlje u Vijeću Europske unije, koje neće dozvoliti da se temeljni europski principi zaštite osnovnih ljudskih prava podrede ambicijama jedne destruktivne politike koja, putem svojih takozvanih “legitimnih političkih predstavnika naroda”, vodi u novo iscrtavanje granica u BiH i nestabilnost.

7. Hrvatski europarlamentarci u Bosni i Hercegovini, putem političkih stranaka (naročito preko HDZ-a BiH) koje nisu ostvarile željeni izborni rezultat, u ovom momentu, potiču i raspiruju vjersku i nacionalnu mržnju. Naime, upuštaju se u takve vrste ocjena o svome izbornom porazu, koje imaju za cilj da politička neslaganja između političkih stranaka prikažu na nivou animoziteta između vjerskih i etničkih skupina. Istu vrstu manipulacija u domaćoj i međunarodnoj javnosti, obmana i uvreda koje plasira HDZ BiH, hrvatski europarlamentarci multipliciraju i to zloupotrebvaljavajući institucije Europske unije. Mišljenja sam stoga da EU ne bi trebala podržati Plenkovićeve inicijative jer one ne samo da ne mogu dobiti većinu u oba doma državnog parlamenta, već bi svaki pokušaj njene provedbe BiH politički i sigurnosno destabilizirao, i rezultirao udaljavanjem od europskih standarda.

Siguran sam da će se EU držati na poziciji nužnosti usklađivanja Ustava i izbornog zakona BiH s presudama Europskog suda za ljudska prava. One ne samo da traže da svi građani Federacije BiH i Republike Srpske, bez obzira na njihovu pripadnost, mogu glasati na izborima za članove Predsjedništva BiH, već da mogu i biti birani u Predsjedništvo BiH i biti delegirani u domove naroda.

8. Upravo onakvo djelovanje hrvatskih europarlamentaraca može za posljedicu imati narušavanje stabilnosti Bosne i Hercegovine kao države i cijele regije. Već unaprijed mogu kazati, s obzirom da dobro poznajem duh te političke retorike, da ću s njihove strane biti optužen zbog toga što ovakvim stavovima navodno optužujem čitav jedan narod, što naravno nije točno, jer ovo isključivo ima veze s jednom strankom. Ja pripadam tome narodu ali ne i stranci koja se želi predstaviti kao ekskluzivni predstavnik jednog naroda.

9. Sve relevantne institucije Bosne i Hercegovine zadužene za provođenje izbornog procesa u BiH verificirale su izbor članova Predsjedništva BiH kao potpuno legalan i u skladu s Ustavom BiH. Svi relevantni međunarodni faktori također su izborni proces u BiH potvrdili kao ustavan. Hrvatski parlamentarci vrše diplomatsku agresiju na BiH i to s dva cilja - osporavanja neosporivog (izbora članova Predsjedništva BiH) i s ciljem nametnja segregacijskog prijedloga izmjena Izbornog zakona u susjednoj zemlji BiH, na anticivilizacijskom i antieuropskom principu etničkog predstavljanja i ukidanja aktivnog i općeg prava glasa velikom dijelu građana BiH. Zbog toga još jednom plediram na hitnu provedbu presuda Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga, ali i na sankcioniranje onih koji tu provedbu onemogućavaju na način koji Vam je na raspolaganju. S obzirom da usklađivanje Ustava BiH s presudama Europskog suda za ljudska prava zahtijeva omogućavanje izbora svih građana BiH u Predsjedništvo i u Dom naroda FBiH, bez obzira na njihovu pripadnost, moj izbor u Predsjedništvo BiH dokaz je da bez obzira na nespremnost dijela političke elite u BiH i njenom susjedstvu, građani BiH su na tako nešto spremni.

10. U meni ćete, u Predsjedništvu BiH, imati iskrenog i otvorenog partnera, koji BiH vidi kao punopravnu članicu EU, NATO-a i Svjetske trgovinske organizacije. U tom smislu zalagat ću se da Predsjedništvo BiH što prije posjeti Bruxelles, ali i da intenziviramo ispunjavanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, uvjeta za korištenje predpristupnih fondova EU, te uvjeta za naredne korake na putu ka članstvu u EU.

BiH također vidim i kao državu koja želi razvijati bilateralne odnose s neposrednim susjedima, gdje će sporazumi o granicama s Republikom Hrvatskom i Republikom Srbijom biti jedan od prioriteta. Trudit ću se da BiH doprinese regionalnoj stabilnosti i razvoju regionalnih odnosa. Shodno tome svesrdno podržavam provedbu Sporazuma iz Prespe između vlada Makedonije i Grčke, te nastavak dijaloga o normalizaciji odnosa između Prištine i Beograda, koji želim da se završi sveobuhvatnim sporazumom dvije strane koji neće prouzrokovati negativne posljedice u regionu'.