MACRON PROTIV SAD-A, ALI U KORIST RUSIJE

Kako Francuska pomaže Kremlju da kontrolira Kavkaz

Autor

Igor Čalenko/ri

Francuski i ruski predsjednici Emmanuel Macron i Vladimir Putin donose odluku o isporuci oružja Armeniji i potiču protivnike mirnog rješenja s Bakuom u vezi s Karabahom, koji je djelomično pod kontrolom prokremaljskih separatista. Čelnici Francuske i Rusije potiču eskalaciju sukoba na Kavkazu, prikrivajući svoje postupke posredničkom retorikom.

20.06.2023. u 15:25
Ispiši članak

Očito je da Macron provodi politiku na južnom Kavkazu koja se protivi naporima Washingtona i Bruxellesa za postizanje mira. Zanemarujući zabrinutost Ukrajine i Izraela, Francuska pojačava učinak ruskih i iranskih razaračkih aktivnosti u regiji.

Pojedini francuski političari koji podržavaju armenske marionetske separatiste u Karabahu zapravo pomažu Putinu na južnom Kavkazu. Kremlj se proruskom administracijom u Karabahu koristio na isti način kao što je to činio s Osetijcima i Abhazijancima u Gruziji i zagovornicima "Ruskog svijeta" na ukrajinskom Krimu i u Donbasu. Podrška Francuske omogućuje Moskvi da zadrži svoju vojnu prisutnost na južnom Kavkazu – na isti način na koji to Kremlj uspijeva učiniti u Južnoj Osetiji (Gruzija) i u Pridnjestrovlju (Moldavija).

O isporuci oružja

Bivši savjetnik francuskog ministarstva obrane Emmanuel Dupuy, koji se u prošlosti konzultirao sa zapovjedništvom francuskog vojnog kontingenta u Afganistanu, potvrdio je da se oružje isporučuje Armeniji, o čemu su u svibnju izvijestili europski mediji. Time je postao prva kompetentna osoba u Parizu koja je javno priznala isporuku vojne opreme. Osim toga, Dupuy je najavio planirani raspon daljnjih opskrbi.

Međutim, ne vidi sukob između pokušaja Pariza da se pozicionira kao posrednik između Erevana i Bakua s jedne te naoružavanja suprotstavljene strane sukoba usred pregovaračkog procesa s druge strane. Time predsjednik Macron jača proruske pristaše revanšizma u Armeniji. Oni se protive premijeru Pašinjanu, koji ne samo da nastoji postići mirovni sporazum s Azerbajdžanom već i preusmjeriti vanjsku politiku Erevana na Zapad. Slijedom toga, službeni Pariz potkopava napore Washingtona i Bruxellesa za rješavanjem sukoba između Armenije i Azerbajdžana.

"Konkurencija u mirenju sada je teška", rekao je Dupuy. Francuzi nisu zbunjeni ni činjenicom da je  Armenija, prema Dupuyu, "de facto i de jure pod kontrolom Moskve".

Baš kao i Rusija, Francuska, koja je bila zaslužna za 94 posto uvoza oružja između 2011. i 2020. godine, pozicionira se kao posrednik, dok usmjerava oružje u državu koja je jedna od strana u sukobu. S obzirom na to da je Erevan, prema Forbesu, Putinov glavni logistički centar za izbjegavanje sankcija, francusko oružje koje se onamo isporučuje moglo bi se iskoristiti u ratu protiv Ukrajine. U tomu smislu, poljska informativna platforma Salon 24 pozvala je Europu da "liši Moskvu toga logističkog čvorišta te obustavi ilegalni protok zaliha opreme i materijala kroz Armeniju kojima se koristi ruska vojna industrija". Njemačka novinska kuća Globusdeutschland izjavila je: "Iskorištavanje Armenije kao rupe u zakonu za zaobilaženje međunarodnih sankcija ozbiljno je pitanje koje zahtijeva hitnu pozornost zapadnih vlada."

Macron protiv SAD-a, ali u korist Ruske Federacije

U svibnju je američki The Wall Street Journal izvijestio da Macronova politika na južnom Kavkazu odgovara Putinovim interesima te da obojica ometaju napore Washingtona za postizanje mira između Armenije i Azerbajdžana. Francuski predsjednik to je priznao tijekom svog posjeta Kini u travnju, kada je pozvao Europu da "prestane ovisiti o SAD-u". Kao rezultat toga, izazvao je bijes s obje strane Atlantika i optužen je za suučesništvo sa saveznikom Kremlja koji nije osudio invaziju u Ukrajini te nije uveo sankcije protiv Ruske Federacije.

"Kina i Rusija države su koje iskorištavaju odvajanje američkih, europskih te azijskih saveznika i partnera, a čini se da Macron igra njima u korist", smatra Ivo Daalder, bivši savjetnik predsjednika Obame za vanjsku politiku.

Drugi američki političar, zastupnik republikanske stranke u američkom Kongresu, Mike Gallagher, objašnjava da su "komentari predsjednika Macrona... u skladu sa strategijom Kineske komunističke partije o odvajanju SAD-a i Europe...".

Jednako je zabrinuta zbog jačanja Rusije, s pomoću Kine, i Njemačka. Njemački zastupnik u Europskom parlamentu Reinhard Butikofer izjavio je, reagirajući na Macronove izjave: "Borba protiv ruskog imperijalizma i kineske hegemonije jedno je te isto kazalište [vojnih operacija]. Ako dopustite da jedna strana ojača, i druga će pobijediti."

Čak je i Međuparlamentarni savez o Kini, koji uključuje zakonodavna tijela Australije, Kine, Njemačke, Japana, Norveške, Švedske, Velike Britanije, SAD-a i Europskog parlamenta, dao izjavu da "Peking... nastavlja podržavati rusku agresiju u Ukrajini... 'Monsieur president' [Macron], ne govorite u ime Europe."

Prema ukrajinskim masovnim medijima, nedugo prije ruske agresije francuski je establišment ozbiljno razmatrao mogućnost formiranja strateškog saveza s Moskvom na južnom Kavkazu, ali izbijanje rata osujetilo je te planove.

U studenom 2022. izraelsko izdanje Hamodije upozorilo je na planove Pariza za "isporukom teškog oružja Armeniji", napomenuvši da će "Rusija ... i Iran imati koristi od toga". Izraelski analitičari primijetili su formiranje "bizarnog saveza između Francuske, Irana i Rusije, koji su udružili snage protiv Azerbajdžana i Izraela na Kavkazu". U prosincu su zastupnici u izraelskom parlamentu priznali da francuski stav o Karabahu "odgovara Iranu, koji je zainteresiran za slabljenje Azerbajdžana". Već u svibnju ove godine središnji mediji Izraela i Ukrajine izrazili su zabrinutost zbog mogućeg prijenosa francuskog oružja Irancima i Rusima putem Armenije.

Destruktivna uloga Francuske kao 'posrednika'

Sljedeće činjenice i citati dokazuju destruktivnu ulogu Francuske u rješavanju pitanja Karabaha između Erevana i Bakua:

U studenom 2022. godine francuski Senat usvojio je rezoluciju, pozivajući zemlje EU-a da uvedu embargo na kupnju azerbajdžanske nafte i plina, i to u kontekstu europskih napora za zamjenom opskrbe energijom iz Rusije.

U veljači 2023. godine francuska zastupnica u Europskom parlamentu, Nathalie Loizeau, objavila je da "Europa mora zaštititi Armeniju na isti način kao i Ukrajinu".

Travanj 2023. Šef Skupine prijateljstva Francuske i Armenije u francuskom Senatu, Gilbert-Luc Devinaz, rekao je o Armeniji: "Moramo joj pomoći u naoružavanju."

Macron: posljednja nada armenskih revanšista

Opskrba francuskim oružjem potiče ustrajnost armenskih revanšista, od kojih su većina proruske snage. Osjećajući rastuću vojnu i političku potporu Pariza, dovode vladu pod sve veći pritisak. Kao rezultat toga, armenski premijer Pašinjan koleba se i sve više oklijeva oko mirovnog sporazuma s Bakuom, dajući proturječne izjave o tome.

Tipičan primjer:

Dana 22. svibnja Pašinjan je priznao da je teritorij Azerbajdžana 86,6 tisuća četvornih metara i da uključuje Karabah. Sutradan je predsjednik Republikanske stranke u Senatu, Bruno Retaio, pozvao francusku vladu da ne prizna suverenitet Azerbajdžana nad Karabahom: "Armenija bi trebala crpiti snagu iz uvjerenja da nije sama u ovom tragičnom trenutku u svojoj povijesti."

Ohrabreni francuskom potporom, armenski revanšisti, koji se bore za obustavu pregovora s Bakuom, pojačali su protuvladine prosvjede.

Na oporbenom skupu u središtu Erevana, održanom krajem svibnja, zastupnik Iškan Sagateljan rekao je: "Nijedan dokument prema kojem vlasti priznaju Karabah kao dio Azerbajdžana neće biti legitiman."

Kao rezultat toga, uskoro, 31. svibnja, suprotno svojoj prethodnoj izjavi, Pašinjan je optužio Azerbajdžan za provođenje etničkog čišćenja u Karabahu. Dakle, bojeći se pobune revanšista, ponovno je oklijevao oko pitanja postizanja rješenja s Azerbajdžanom. Važno je napomenuti da se to dogodilo dan prije sastanka na vrhu europske političke zajednice u Kišinjevu na kojem su, prema tiskovnoj agenciji Reuters, Azerbajdžan i Armenija trebali potpisati mirovni sporazum.

SAD i EU jedini su legitimni posrednici

Za razliku od Francuske i Ruske Federacije, koja je, kako navodi ukrajinski Telegraf, namjerno odugovlačila proces azerbajdžansko-armenskog rješenja još od 1990-ih, sada su pravi posrednici Washington i Bruxelles. Međutim, Macron, poput Putina, pod krinkom "mirovnih pregovora", pokušava povećati svoj utjecaj i vojnu prisutnost u regiji, izazivajući eskalaciju sukoba.

*Autor je Igor Čalenko, politikolog, šef Centra za analize i strategije (Ukrajina)

**(Mišljenje i stav autora nisu nužno stav redakcije)

***Sponzorirani sadržaj

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.