Jergović se osramotio izjavom: Nestvarno je kako je povezao HRT i Đokovića

Jergović je desetljećima jedan od najpopularnijih autora u Srbiji i BiH, a njegova nova knjiga "Rat"  zbirka je od 117 kratkih priča, koje se bave gradom i ljudima pod opsadom.  Jergović se prvo osvrnuo na situaciju da su mnogi gradovi u našem okruženju pod opsadom. "Moram priznati da nije šokantno, iako sam bio istinski šokiran kada sam se našao u takvom gradu u proljeće 1992. godine. Ili bolje rečeno, kada je moj rodni grad (Sarajevo) postao takvo mjesto", rekao je književnik te nastavio:

"Nakon toga, svih ovih 30 godina, pokušavam sačuvati svijest da se i nekim drugim ljudima događa da se jedno jutro probude u gradu pod opsadom. Na neki način, to je trajno stanje tisućama godina. Rat je krajnje primitivan, nimalo romantičan čin čovječanstva. Nijedna druga životinja ne ubija pripadnike svoje vrste. I nijedna druga životinja ne ubija, osim za hranu. Također, niti jedna životinja ne ubija zbog vjere, nacije i političkog uvjerenja. Kažete da životinje nemaju vjeru, naciju i uvjerenja? To je istina, ali što su vjera, nacija i uvjerenje ako se potvrđuju ubijanjem?".

U njegovom najnovijem djelu "Rat" mnoge priče govore o nježnosti, ljubavi i ljepoti, ali još i više o okrutnosti i užasu. Stoga je odgovorio na pitanje je li se bojao da će zagaziti u teritorij moraliziranja sa svojim djelom. "Od moraliziranja, kao i plašenje ljudi paklom u kojem će završiti ako čine zlo, nema nikakve koristi. Pogotovo u književnosti", istaknuo je. Osvrnuo se Jergović i na budućnost i mogućnost da napiše svoj prvi horor roman.

FOTO: Neva Žganec/PIXSELL

'Herojstva raznih vrsta su mi odbojna'

"Sumnjam da ću napisati horor roman, iako me strah, kao ljudska i životinjska reakcija, zanima i privlači. Između ostalog i zato što sam u vrlo ranom djetinjstvu bio gotovo polulud od straha. Bojao sam se spavati, jer čim bih zaspao, sanjao bih strašne snove. Stalno sam imao noćne more, a ponekad ih imam i danas. Čini mi se da sam o nečem lijepom ili ugodnom maštao od šeste ili sedme godine. Još uvijek imam veliki interes za strah, što ide uz određeni osjećaj solidarnosti ili razumijevanja za ljude koji se boje", rekao je te nastavio:

"Nemam suosjećanja za neustrašive. Herojstva raznih vrsta su mi gotovo odbojna. A, odbojno mi je i što je kod naših naroda i narodnosti toliko rašireno slavljenje raznih smislenih ili postupno besmislenih podviga. I Srbi i Hrvati u svojim su povijestima, stvarnim ili izmišljenim, uvijek bili puni onih koji su bili spremni žrtvovati sebe, ali i sve oko sebe, za neke zajedničke ciljeve. Činili su to često i ne vodeći računa koliko su ti ciljevi moralno ispravni, odnosno koliko su u skladu s nekim univerzalnim, nadnacionalnim i kršćanskim iskustvom dobra. Ono čega je, međutim, kod naših naroda uvijek bilo malo ili nimalo, bili su stid i pokajanje. Sretni su oni narodi koji su svoju djecu odgojili na sramoti, a ne na junaštvu".

Najzanimljiviji i najkontroverzniji odgovor dao je na pitanje misli li da se u javnosti stalno ponavljaju neka pitanja i odgovori vezani za srpsko-hrvatske odnose i postoji li već zamor od istoga.  "Cijela nacionalna, odnosno nacionalistička dinamika u odnosima Srba i Hrvata, odnosno srpskih i hrvatskih nacionalističkih elita, temelji se na nečemu što se ponavlja po stoti ili tisućiti put. S tim da Hrvati imaju Srbe kao svoju jedinu opsesiju, u odnosu na koju formiraju vlastiti identitet, jezik, pogled na svijet, tako da bi se, u skladu s tom njihovom samopercepcijom, moglo reći da su Hrvati zapravo oni koji nisu Srbi, i kad bi, ne daj bože, nekim čudom nestalo Srba, ne bi više moglo biti ni Hrvata kao Ne-Srba. Srbi, opet, imaju više opsesivnih tema", rekao je.

FOTO: Marko Prpić/PIXSELL

'Tek onog dana'

"Uz već pomalo marginalizirane Hrvate, tu su, naravno, i Albanci. Zatim, Europa i Zapad, s brojnim podtemama, od Vatikana do Njemačke, pa sve do teških zabluda o vlastitoj važnosti. Rekao bih da je Srbima lakše i da bi se Srbi lakše mogli izliječili od samih sebe. Hrvati će radije biti sluge, konobari i sobarice, pretposljednji među svim europskim narodima, ako znaju da je Srbima još gore i da su Srbi iza njih. To im je draže nego da budu bogati i cijenjeni, a da su Srbi još bogatiji i cjenjeniji", dodao je te nastavio:.

"Primjerice, HRT već godinama ne prenosi velike svjetske teniske turnire, svjetska i europska prvenstva u košarci. što mislite zašto? Tek onog dana kad se Novak Đoković oprosti od tenisa, Wimbledon ćemo ponovno moći gledati na televiziji u Hrvatskoj". Zatim se osvrnuo na poznatu izjavu pokojnog hrvatskog novinara Denisa Kuljiša koji je jednom rekao: "Od Srbije me zanima samo Beograd". Jergović je istaknuo kako ne dijeli takvo mišljenje.  "Srbija me, izvan Beograda, zanima iz više razloga, i književnih, i filmskih, i umjetničkih".

Malić odgovorio Jergoviću zbog filma o Buzovu: 'A tko brani Dežuloviću? Nema ga samo kod Bujanca'

Zatim je odgovorio na pitanje što bi ga najviše smetalo i protiv čega bi se borio da je rođen u Beogradu. "Da sam kojim slučajem iz Beograda, ili da se preselim u Beograd, mislim da bi me nakon nekoliko tjedana ili mjeseci mnoge stvari toliko počele živcirati, da bi u stalnim usporedbama srpskog i hrvatskog slučaja Srbi naglo počeli gubiti. I kao što mi se danas čini da je u Beogradu svašta bolje nego u Zagrebu, tako bi odjednom i to postalo obrnuto. Ali, prirodno je da bude tako", zaključio je za Novu.rs.