U Izraelu Dan sjećanja na holokaust obilježen digitalno

Jom Hašoa ili Dan sjećanja na holokaust obilježava se kao izraelski dan komemoracije za približno šest milijuna Židova koji su stradali u Holokaustu zbog akcija koje je provodila nacistička Njemačka sa svojim sudionicama i za židovski otpor u tom periodu. U Izraelu je ovaj dan nacionalni spomendan i javni praznik.

"Nije lako, ali to činimo da ostanemo živi", kaže osamdesetosmogodišnja Badehi iz svoga doma u Izraelu.  

"Tijekom rata naučila sam brinuti se za sebe", dodaje.

Ograničenja kretanja i putovanja na snazi zbog pandemije prisilile su vlasti da Dan sjećanja obilježe isključivo digitalno, prvi put u povijesti. 

Da je ovo godina kao i svaka druga, održali bi se brojni događaji na raznim lokacijama uz sudjelovanje preživjelih na mjestima stradanja u Europi gdje su nacisti podignuli koncentracijske te logore za istrebljenje.

Ove godine svjedočenja preživjelih prenosit će se streamingom kao i svečanost koja će biti snimljena prethodno u Memorijalnom centru Yad Vashem te će se emitirati u ponedjeljak navečer. 

Ograničenja u organiziranju obilježavanja 75. godišnjice oslobođenja logora podsjećaju da će se vrlo brzo ceremonije održavati bez prisustva preživjelih jer ih više neće biti među nama. 

"Mnogo smo razgovarali o tome što se događa kada nema preživjelih", kaže Stephen Smith, voditelj Zaklade Šoa na Sveučilištu u američkoj saveznoj državi Južnoj Karolini.

Ovogodišnje ceremonije govore nam "kakva će biti budućnost", rekao je Smith i ocijenio "bit će to ispit naše odlučnosti".

"Možda je to i prilika... jer nećemo moći okupiti 10.000 ljudi u Auschwitzu, ali ćemo možda okupiti milijun ljude da gledaju obred (s mjesta nekadašnjeg logora u Poljskoj) na internetu", rekao je.

Odlukom Ujedinjenih naroda od 2005. godine Međunarodni dan sjećanja na sve žrtve holokausta obilježava se u spomen na 27. siječnja 1945. kada je Crvena armija oslobodila najveći nacistički koncentracijski logor Auschwitz u Poljskoj.

Napad na sjećanje

Za preživjele kao što je Badehi, neprimjerena je svaka usporedba između izolacije koju je nametnula epidemija s onom koju su židovi trpjeli u nacističkim getoima i logorima.

"U Francuskoj tijekom rata živjeli smo u strahu, skrivali smo svoj identitet, izgubili kontakt s roditeljima..."

"Danas, možda smo zatvoreni u svojim domovima, no imamo kontakt s djecom i unucima telefonski i internetom"; dodaje Badehi koja je radila kao volonterka u Yad Vashemu sve do zatvaranja memorijalnog centra zbog Covida-19.

Dov Landau (91), preživio je Auschwitz i smatra svaku usporedbu skrivanja u doba rata s današnjom izolacijom "nepristojnom".

"Danas nismo ni gladni ni žedni. Muškarce, žene i djecu ne spaljuju žive. Naravno, dosađujem se... ali, je li to razlog za zabrinutost?" 

Redovito je putovao iz Izraela u Auschwitz kako bi o holokaustu govorio školarcima, ali ove godine to ne može zbog pandemije. 

Osim otkazivanja edukacijskih događaja, Covid-19 osobito je velika prijetnja preživjelima zbog njihove visoke životne dobi.

Virus "apsolutno napada sjećanje na holokaust jer napada starije osobe", kaže Smith i dodaje da je nekoliko osoba koje su preživjele holokaust preminulo od komplikacija povezanih s epidemijom.

"Virus napada i našu sposobnost da prikupljamo njihove priče", dodaje.

Vrijeme curi

Zaklada Šoa razvila je aplikaciju kojom dokumentira putovanja Europom na koja su bili prisiljeni preživjeli. 

Eva Schloss dokumentirala je svoju priču. Njezina majka udala se za oca Anne Frank, Otta, jedinog preživjelog iz obitelji koja se skrivala u skrovištu u Amsterdamu i završila u logoru. 

"Njezina priča je čudesna. Vrlo, vrlo slična priči Anne Frank s time da je Eva Schloss preživjela", kaže Smith i dodaje da je dobro upoznata kako je Otto nakon rata pripremao za objavu Annin dnevnik kojim je dokumentirala boravak u skrovištu.

Zbog pandemije, zaklada je morala otkazati planove prikupljanja materijala zajedno s Evom Schloss u Beču, Amsterdamu i  Auschwitzu.

Zaklada je partner reality projekta "Marš živih", a riječ je o istaknutom edukacijskom programu koji dovodi mlade ljude na mjesta stradanja, nekladašnjih koncentracijskih logora.

Eli Rubenstein, rabin iz Toronta koji predvodi Marš živih u Kanadi, kaže da je razgovarao s brojnim preživjelima koji inzistiraju na tome da se njihova svjedočanstva čuju iduće godine.

"To su vrlo snažni ljudi, puni optimizma", rekao je za AFP i upozorio da pandemija danas više nego ikada upozorava da "vremena nema mnogo i moramo jako, jako požuriti".