Ispovijed ratnih reportera: 'Bili smo posljednji novinari u Mariupolju. Sada ih nema. Rusi su imali naša imena'

Novinari Associated Pressa (AP) Mstyslava Chernova i njegov kolega Evgeniy Maloletka pobjegli su iz Mariupolja 15. ožujka.

Spomenuti ratni reporteri su za Irish Times ispričali potresnu priču o opsjednutom gradu u kojem se vode jedne od najtežih bitaka ruskih i ukrajinskih snaga.

"Rusi su nas lovili. Imali su popis imena, uključujući i naše, i približavali su se. Više od dva tjedna dokumentirali smo opsadu ukrajinskog grada od strane ruskih vojnika i bili smo jedini međunarodni novinari koji su ostali u gradu. Izvještavali smo u bolnici kada su naoružani ljudi počeli vrebati hodnicima. Kirurzi su nam dali bijele kute da ih nosimo kao kamuflažu. Iznenada je u zoru upalo desetak vojnika: 'Gdje su novinari, zaboga?'. Pogledao sam njihove narukvice, plave za Ukrajinu, i pokušao izračunati izglede da su prerušeni Rusi. Istupio sam naprijed da se identificiram. 'Ovdje smo da vas izvučemo''', rekli su.

"Zidovi ordinacije tresli su se od topničke i mitraljeske vatre izvana, pa se činilo sigurnijim ostati unutra. Ali ukrajinski vojnici dobili su zapovijed da nas povedu sa sobom. Potrčali smo na ulicu, napustili doktore koji su nas sklonili, trudnice i ljude koji su spavali po hodnicima jer nisu imali kamo. Osjećao sam se užasno ostavljajući ih sve iza sebe."

"Devet minuta, možda deset, prolazila je cijela vječnost kroz ceste i bombardirane stambene zgrade. Dok su granate padale u blizini, padali smo na tlo. Vrijeme se mjerilo od jedne do druge ulice, tijela su nam bila napeta i zastao dah. Udarni val za udarnim valom trzao mi je prsa, a ruke su mi se hladile", rekli su za Irish Times.

"Došli smo do ulaza, a oklopni automobili su nas odvezli u zamračeni podrum. Tek tada smo od policajca saznali da znamo zašto su Ukrajinci riskirali živote vojnika da bi nas izvukli iz bolnice. 'Ako vas uhvate, uhvatit će vas pred kamerama i natjerat će vas da kažete da je sve što ste snimili laž'", rekao je. "Sav vaš trud i sve što ste učinili u Mariupolju bit će uzaludni'. Policajac, koji nas je nekoć molio da pokažemo svijetu njegov umirući grad, sada nas je molio da idemo. Gurnuo nas je prema tisućama izlupanih automobila koji su se spremali napustiti Mariupolj."

"Bio je 15. ožujka. Nismo imali pojma hoćemo li se izvući živi. Bili smo posljednji novinari u Mariupolju. Sada ih nema. Još uvijek smo preplavljeni porukama ljudi koji žele saznati sudbinu najmilijih koje smo fotografirali i snimali. Pišu nam očajno i intimno, kao da nismo stranci, kao da im možemo pomoći. Kad je krajem prošlog tjedna ruski zračni napad pogodio kazalište u kojem su se stotine ljudi sklonile, mogao sam točno odrediti kamo bismo trebali ići da saznamo informacije o preživjelima, da iz prve ruke čujem kako je to biti zarobljen beskrajnim satima ispod hrpa ruševina . Znam tu zgradu i porušene kuće oko nje. Znam ljude koji su zarobljeni ispod toga", istaknuli su ratni reporteri.