Islamska država - najveća svjetska prijetnja bez rješenja

U početku naziva ISIL (Islamska država Iraka i Levanta → regije koja uključuje Libanon, Jordan, Izrael, Palestinu, Cipar i južna Tursku) ili ISIS (Islamska država Iraka i al-Shama), a uspostavom kalifata samo IS (Islamska država), sunitska je ekstremistička skupina koja danas kontrolira veliki dio Iraka i Sirije, točnije, državu veličine Belgije.

Počeci IS-a datiraju još iz davne 1999. godine kada su bili umreženi s terorističkom skupinom Jama'at al-Tawhid wal-Jihad, koja je bila preteča Tanzim Qaidat al-Jihad fi Bilad al-Rafidayn—kasnije poznate pod nazivom al-Qaeda u Iraku (AQI).

Drugim riječima, „Islamska država" nastala je kao proizvod otpora protiv američkih i savezničkih intervencija u Iraku.

Ta skupina u početku se sastojala pretežno od bivših vojnika i pristaša diktatora Saddama Husseina i njegove stranke Baath, a zatim se radikalizirala pod vodstvom jordanskog islamiste Abu Musaba al-Zarqawija, koji je imao za cilj ujediniti sve sunite pod šerijatskim zakonom.

Kada je američka vojska započela vojnu intervenciju u Iraku 2003. godine, sa ciljem svrgavanja Saddama sa vlasti, Zarqawi je godinu kasnije prisegnuo vjernost i odanost al-Qaidi i Osami bin Ladenu, u borbi protiv američkih i drugih saveznika na području Iraka u borbi do istrebljenja.

Međutim, tijekom iračkog rata, Zarqawijeve pristaše nisu napadale samo američke i savezničke vojnike, već su ubijale šijite, kurde, kršćane te ostale vjerske skupine i manjine, a sukobi su postajali sve češći, opasniji i radikalniji.

Obzirom na brutalnost, ubojstva i pljačke koja je provodilla Zarqawijeva vojska, u zapadnoj iračkoj provinciji Anbar, određena sunitska plemena okrenula su leđa AQI-u i počela surađivati s američkom vojskom. Nakon još jednog u nizu zračnih američkih napada, Zarqawi je ubijen 2006. godine.

Njega su naslijedili Abu Ayyub al-Masri i Abu Omar al-Baghdadi, a AQI je preimenovana u "Islamska država Irak" (ISI).

ISI je vrlo brzo oslabio zbog učestalih američkih napada i bombardiranja te stvaranja Sahwa vijeća od strane sunitskih arapskih plemena koji su odbacili njegovu strašnu  brutalnost i barbarizam.

Tri godine kasnije američka je vojska zajedno s iračkim vojnicima, tijekom jedne operacije, ubila i dvojicu Zarqawijevih nasljednika. Tada je nasilje u Iraku poprilično opalo i izgledalo je kako je „Islamska država Irak“ pobijeđena pa čak i iskorijenjena.

Međutim, takvo stanje je vrlo kratko trajalo.

Novi vođa ISIS-a

Nakon povlačenja američkih snaga s iračkog područja 2011. godine, „Islamska država Irak“ počela je ponovno jačati i grupirati se na čelu s Abu Bakr al-Bagdadijem.

O samom al-Bagdadiju (koji je inače jedan od najtraženijih svjetskih terorista) malo se zna. Pretpostavlja se da je rođen blizu grada Samarra u Iraku 1971. godine te da dolazi iz sufitske obitelji (koja ironično za njega i njegova uvjerenja, je grana islama koja tolerira i prihvaća druge oblike religija).

U vrijeme Saddamove vladavine bio je imam u tri džamije. Doktorat je stekao u islamskim studijama na Sveučilištu u Bagdadu, a također je i podučavao na Sveučilištu u Tikritu. Pretpostavlja se da je bivšeg vođu al- Zarqawija upoznao u Afganistanu, ali ta tvrdnja nije potvrđena. Uhićen je 2003. godine od američke strane, ali i pušten na slobodu samo godinu dana kasnije. Njegovo pravo ime je Ibrahim Auad Ibrahim Ali al-Badri al-Samarai, dok mu je Abu Bakr al-Bagdadi ratni nadimak.

Al-Bagdadi je ovu terorističku organizaciju (koja je tako prozvana od strane „Ujedinjenih naroda“) preimenovao u "Islamska država u Iraku i (Velikoj) Siriji" (ISIS), a upravo taj naziv je dao naslutiti da ISIS ima puno veće ciljeve i namjere po pitanju širenja vlasti i organiziranju države pod šerijatskim pravilima i zakonima.

Odlučujuće pojačanje ISIS preuzima u trenutku kada prelazi granicu i dolazi na sirijski teritorij gdje se vodi građanski rat zadnje tri godine i koji je nastao kao produkt nadahnuća arapskog proljeća, sa masovnim demonstracijama pristaša i protivnika režima sirijskog predsjednika i diktatora Bashara al-Assada.

Nakon takve odluke, ISIS su počeli dobivati milijune dolara donacija, a za neke od njih se smatra da su došli upravo od strane Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta i Katara.

Još uvijek u Siriji se vodi gerilski rat i to između nekoliko desetaka militantnih frakcija koje se bore za ili protiv al-Assada, od ”Abu Fadl al-Abbasi”, iračkog Hezbollaha, Houtsa iz Jemena, šiitskih boraca iz Afganistana, Pakistana i drugih država te iranske Revolucionarne garde koja predvodi vojne operacije u zemlji pa sve do protivnika Assadova režima Fronte al-Nusra, Ahrara al-Šama, Boko Harama i ostalih džihadista te naravno Islamske države, koja svakodnevno niže nove uspjehe u osvajanju sirijskog terirorija.

Razlaz s Al-Quaidom

Upravo u tom periodu prelaska sirijske granice, ISIS je „zaratio“ sa pakistanskim ogrankom Al-Qaide, na čijem čelu se nalazi Ayman al-Zawahiri, koji je naslijedio Osamu bin Ladena, nakon njegovog ubojstva tijekom američke intervencije u pakistanskom gradu Abbottabadu 01. svibnja 2011. godine.

Al-Zawahiri, je odbacio pokušaj ISIS-a da surađuje s bilo kakvom drugom Al-Qaidi sličnoj skupini u Siriji. Od tada su ove dvije militantne skupine bile u neprijateljskom odnosu, a početkom ove godine al-Qaida se i sužbeno odrekla ISIS-a.

Iako je prvi vođa Islamske Države al-Zarqawi, početkom 2000. godine prisegnuo na vjernost al-Qaidi (donedavno najmoćnijoj i najbogatijoj terorističkoj svjetskoj organizaciji), jedan od razloga za kraj „suradnje“ ovih dviju mreža dogodio se u vrijeme sirijskog građanskog rata kada je Islamska Država ušla u sukob s Jabhat al-Nusrom, islamističkom organizacijom koju podržava sama al-Qaida. Molbe al-Qaide da se dvije skupine dogovore i podijele zonu utjecaja te djelovanja odbacio je novi vođa ISIS-a Abu al-Bagdad. Nakon niza loših događaja, čak i sukoba između Islamske Države i al-Nusre, al-Qaida je razbaštinila Islamsku Državu početkom 2014. Zauzvrat je Islamska Država al-Qaidu prozvala nevjernicima i jadnicima.

Iako je objema terorističkim skupinama zajedničko podržavanje sunitskog islama, još jedan od razloga zašto se Al-Qaida odrekla ISIS-a je upravo jer oni smatraju njihov način osvajanja, ubijanja i pljačkanja zemlje prebrutalnim, a dodatan razlog je i taj jer je prema nedavnim procjenama ISIS pretekao al-Qaidu po „zaradi“ i postao najbogatija militantna organizacija na svijetu koja „teži“ preko tri milijarde dolara. Toliki novac ima zahvaljujući raznim donacijama, od prodaje ukradene nafte (kojom dnevno zarađuju i preko 2 milijuna dolara), pljačkanju banaka, otpremninama koje iznuđuje za zarobljene strance, prodavanju žena u roblje, uzimanjem nameta od običnih ljudi i prije svega, sijanjem straha i jezivim ubijanjima, koja uključuju razapinjanja na križeve, odrubljivanja glave svima koji se ne slažu sa njihovom politikom, a za sve zločine koje svakodnevno provode, izgovor im je da to što rade je u skladu vjerske filozofije, islama, šerijata i Allaha.

Proglašenje "Islamske države"

ISIS i nakon odvajanja od al-Qaide nastavio je uspješno osvajati sirijski teritorij, kako u borbi protiv Asada i njegovih pristaša, tako i protiv umjerenih pobunjenika. Nakon stvaranja jednog uporišta na sjeveroistoku Sirije, ISIS je pokrenuo niz napada u Iraku te početkom lipnja zauzeo Mosul - drugi po veličini irački grad, poslije Bagdada.

Krajem lipnja ISIS je preimenovan u samo IS ("Islamska država"), koja se trenutno prostire od glavnog grada IS-a Raqqe na sjeveru Sirije pa sve do nekoliko kilometara od Bagdada na jugu Iraka. Iako udaljenost između ta dva grada iznosi više od 500 km, IS nema stalni nadzor nad prometnicama i naseljima između dva rečena mjesta.

Ubrzo nakon preimenovanja u IS proglašen je i kalifat sa čelu s Abu Bakrom al-Baghdadijem kao kalifom, vrhovnim vladarom koji je zakoniti nasljednik Muhameda.

U novotvorenoj "Islamskoj državi" vrijede šerijatski zakoni: obavezna molitva za sve, apsolutna zabrana alkohola i pušenja cigareta na javnim mjestima, žene moraju nositi nikab (znači da moraju biti potpuno pokrivene), odsijecanje udova za krađu, skraćeno, vojna država u kojoj bilo kakva pobuna i neslaganje iziskuje najgori i najcrniji scenarij.

Tisuće i tisuće ljudi, uglavnom religijskih manjina poput jezida i kršćana, pobjegle su pred najezdom ovih barbara i trenutno se nalaze na sirijsko-turskoj granici, gdje žive u neljudskim uvjetima, čekajući ostatak svijeta da im pomogne. Turska je već primila više od dva milijuna izbjeglica od početka sukoba i razaranja od strane Islamske države.

Iako se Američko ratno zrakoplovstvo uključilo u sukob sa džihadistima Islamske države na području Iraka već u kolovozu, a nedavno zajedno sa arapskom ligom koja uključuje Katar, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Jordan i Bahrain te druge europske saveznike u borbi protiv IS-a i na području Sirije, većih rezultata za sada nema i teško da će ih biti bez slanja kopnenih snaga na ratna područja, što za sada američki predsjednik Barack Obama u potpunosti odbacuje i tvrdi da neće voditi rat u kakvom su sudjelovali 2003. godine.

Dok svijet još uvijek razrađuje najbolju taktiku protiv ovih ubojica, tisuće izbjeglica čekaju pomoć te žive u nehumanim uvjetima, tisuće su već ubijene, IS-ove pristaše, kojih prema zadnjim procjenama ima više od 30 tisuća, od čega preko 10 tisuća stranaca iz Europe, Australije, Kanade, SAD-a pa čak i Kine, svakodnevno sve više napreduju i osvajaju, ionako već uništena i razrušena sela, mjesta i gradove te određuju pravila i „ubiru“ ogromne novce kradući sve što im se nađe i tko im se nađe na putu.