IRAN Obilježena 40. godišnjica Islamske revolucije

Kao i svake godine, svečanosti su počele u 9.33 ujutro po mjesnom vremenu u Teheranu, točno vrijeme u koje je 1. veljače 1979., zrakoplovom Air Francea iz 14-godišnjeg egzila u Teheran sletio ajatolah Roholah Homeini, otac Islamske revolucije i prvi vjerski vođa Islamske Republike Iran.

Uobičajeno u taj sat 1. veljače "zvono revolucije" zazvoni u svim školama u Iranu, a ove godine zvonit će u subotu jer godišnjica pada u petak, na dan tjednog odmora u Iranu. Novinska agencija ISNA objavila je videosnimku brodova koji su se oglasili sirenama u luci Bandar-Abas na jugu zemlje u 9.33.

Homeini je izbjegao iz Irana sredinom 60-ih godina strahujući da bi zbog svog vjerskog učenja mogao biti na meti odmazde tadašnjeg šaha Reze Pahlavija. Kraće je vrijeme boravio u Turskoj, te Iraku, odakle ga je iz svetog grada Najafa protjerao tadašnji predsjednik Sadam Husein 1978.

U mirnom mjestašcu Neauphle-le-Chateau, zapadno od Pariza Homeini se skrasio u jesen te godine i do povratka u Teheran u veljači 1979., u miru je pripremao islamsku revoluciju. Bio je praćen velikim osiguranjem francuskih policajaca što je smetalo tadašnje mještane jer im se činilo da žive u opsadnom stanju.

Stanovnica Michelle Laverdaque prisjeća se anegdote da su Homeini i njegovi suradnici pregledali nekoliko lijepih kuća, ali odabrali su skromnu s velikim prozorom na istok, a govorilo se da je to zato što je želio imati pogled prema Meki.

Novinar Reutersa Paul Taylor, tada pripravnik, izvještavao je o Homeinijevu četveromjesečnom boravku u Francuskoj i pamti ajatolaha kao nevjerojatno mirnog čovjeka koji nije pokazivao nikakve emocije.

Dva tjedna nakon što je šah izbjegao iz Irana 16. siječnja 1979., Homeini je bio trijumfalno dočekan u Teheranu.

"Kada su poletjeli iz Francuske nisu znali hoće li im zrakoplov biti srušen i hoće li im dopustiti slijetanje", rekao je Taylor.

Homeini je svojim djelovanjem pomogao srušiti monarhiju koja je trajala više od 2000 godina i bio je vrhovni vjerski vođa do smrti 1989., kada je imao 86 godina.

Himna islamu i slogani protiv SAD-a i Saudijaca

U Mauzoleju imama Homeinija u Teheranu muški zbor pjevao je himnu svome vođi, "vođi slobodnih ljudi", a u središnjoj dvorani okupio se šijitski kler, građani, vojska.

Ispod portreta ajatolaha Homeinija i ajatolaha Alija Hamneija, koji je postao vjerski vođa nakon Homeinijeve smrti, okupljenima se obratio ajatolah Ahmad Džanati.

"Prokleti bili oni koji krivo vjeruju da ne možemo upravljati ovom zemljom bez pomoći Sjedinjenih Država", rekao je.

"Moć Amerike opada, ne smijemo se bojati Amerike", rekao je 90-godišnji ajatolah koji predsjeda Skupštinom stručnjaka, ustanovom zaduženom i za imenovanje vrhovnog vjerskog vođa.

Uz povike "Alahu Akbar" ("Bog je velik") sudionici u obredu izvikivali su uobičajene slogane "Smrt Americi", "Smrt Izraelu", "Smrt Saudijcima".

U Iranu se 1. veljače obilježava kao prvi dan "dekade Zore", a riječ je o desetodnevnom razdoblju od povratka Homeinija do konačne pobjede Revolucije, 11. veljače 1979. (22. dan mjeseca Bahmana 1357.godine po iranskom kalendaru).

Već nekoliko tjedana, iranska državna televizija emitira priloge posvećene Revoluciji i 40. godišnjici Islamske Republike.

Povjerenje u narod

Za tu su prigodu restaurirani murali naslikani u slavu "mučenika" Revolucije kao i iračko-iranskog rata (1980-1988.) te otvorene dvije izložbe Iranskih oružanih snaga u Teheranu kako bi se predstavilo oružje koje je Islamska Republika razvila u 40 godina postojanja.

Pošto je 1980. susjedni Irak iznenada napao Iran, tada mlada zemlja bila je prisiljena brzo razvijati industriju nacionalne obrane.

Četrdeseta godišnjica revolucije odvija se u teškom gospodarskom trenutku za Iran pošto je američki predsjednik Donald Trump 2018. odlučio povući svoju zemlju iz nuklearnog sporazuma i nametnuti nove sankcije Iranu.

Nuklearnim sporazumom koji je 2015. potpisao sa šest svjetskih sila, Iran se odrekao razvoja nuklearnog oružja u zamjenu za ukidanje sankcija što je bila snažna injekcija za razvoj letargičnog iranskoga gospodarstva, ali i povratak u okrilje međunarodne zajednice.

No SAD se nije zaustavio samo na vlastitim sankcijama već ultimativno zahtijeva od drugih država da ne posluju s Iranom, pojačavajući gospodarski pritisak.