Hrvatski stručnjak za sigurnost: U Srbiji ima oko 900 tisuća komada oružja

Tonći Prodan, stručnjak za sigurnost s Odjela za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu,  rekao je kako je masakr kojem smo svjedočili kada je ubijeno osmero djece model diljem svijeta za rješavanje nekih osobnih frustracija, što se možda dogodilo i u Mladenovcu.

''Situacija u Beogradu odmah je stavljena na društvene mreže i već nakon nekoliko sati nakon događaja bile su mnoge reakcije u regiji. Jedan je učenik iz Bihaća stavio status da to što se dogodilo u Beogradu je ništa prema tome što on želi napraviti u svojoj sredini'', istaknuo je u emisiji HRT-a ''U mreži prvog''. 

Dodao je kako je to fenomen koji može izazvati i veću spiralu nasilja osobito na ovom području.

Prodan je također naglasio da je nakon rata ostalo mnogo oružja. Istaknuo je kako u Srbiji ima oko 900 tisuća komada oružja. Kako je rekao, to je golem broj, a oružje je lako dostupno.

''Hrvatska je organizirala mnoge kampanje u kojima se apelira da se vrati oružje. Mnogo oružja je vraćeno, ali još je puno oružja ostalo lako dostupno i to je zasigurno jedna od opasnosti'', naglasio je.

Način izvještavanja neprimjeren

Swea Jelić Tuščić,  psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, rekla je kako je ne iznenađuje ova situacija stoga što je način na koji se izvještavalo o prvom događaju bio neprimjeren.

''Trebao se staviti fokus na žrtve i probleme koji dovode do takvih nemilih događaja, a ne na počinitelja. Takva izvještavanja služe kao model nekoj osobi koja je i sama u krizi'', naglasila je.

Dodala je kako bi voljela da se okrenemo prema sebi i vidimo što se događa s nama kao društvom i što se događa s djecom.

''Ono što znamo iz američkih podataka o masovnim ubojstvima i nasilju, da za to postoje zajednički faktori. Ljudi koji su to radili imali su raniju traumu u djetinjstvu ili poveznicu s doživljenim nasilje, da je postojao period krize u njihovim životima'', istaknula je Jelić Tuščić.

Rekla je kako se pokazuje kod osoba koje su učinile masovna ubojstva da osim što su imale dostupnost oružju i znale su način kako da učine djelo koje su naumile, one su i prije proučavale slične događaje.

Škole u Hrvatskoj sigurna mjesta

Momir Karin iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, rekao je kako je vrijeme kada se moramo zapitati, razmišljati i suosjećati. Ponovio je da su škole u Hrvatskoj sigurna mjesta.

''U našim školama je u četvrtak bila glavna tema razgovor s djecom. Odgovornost na nama je da kada se nešto takvo dogodi da djeci damo upute što je dobro, a što ne'', rekao je.

Prodan smatra kako se problem ne može riješiti uvođenjem zaštitara i detektora metala u škole. Kako kaže, smisao je sjesti i razgovarati, ali ne samo nakon ovakvog događaja, već permanentno.

Djeca su nam sve lošije

Jelić Tuščić rekla je da su detektori metala rješenje koje bi nakratko dalo sigurnost roditeljima, ali, kako kaže, to nije prava stvar.

''Trebamo dugoročni plan kako pomoći djeci. Nažalost, kasnimo s tim. Ono što svi govore o prevenciji, to je doista bitno. Djeca su nam sve lošije. I prije pandemije bio je velik porast suicida kod djece, porast anksioznosti i depresije. To je nešto što se vidi'', naglasila je. Dodala je kako sve ranije dolaze djeca sa sve većim smetnjama. Istaknula je da ono što je nekada bilo prisutno kod adolescenata, sada je posve normalno kod djece nižih razreda osnovne škole.

''Važno je da kada se nešto događa s djetetom, da roditelj ima kamo doći i koga nazvati. Nažalost, i kada se najgore stvari dogode, roditelji moraju čekati neko vrijeme. Na psihologa se privatno obično čeka tri mjeseca, a u zdravstvenoj ustanovi četiri do šest mjeseci'', rekla je.

Prodan je naglasio kako u Hrvatskoj nije moguće doći na legalnu streljanu i tamo dovesti dijete. 

''Otac djeteta je imao oružje, pretpostavljam legalno. To se oružje mora čuvati po svim zakonima u okruženju, tako da ne može biti dostupno nekom drugom'', rekao je.

''Slučaj dječaka iz Beograda pokazuje da je bio dobro obučen glede baratanja oružjem, što nije društveno prihvaćeno'', istaknuo je.