Hrvatski stručnjak komentirao pad zrakoplova i opovrgnuo ono što svi misle o projektilima

"Putanja i dinamika leta ukazuju da je ostao bez pogona, vjerojatno zbog manjka goriva, pa se pri udaru nije potpuno zapalio te je preživjelo čak 29 osoba", mišljenja Marušić o padu zrakoplova iznad Kazahstana u srijedu. "Istrage zrakoplovnih nesreća često su kompromitirane golemim interesima uključenih strana, a samo jedna nesreća može imati goleme implikacije za zrakoplovnu kompaniju, proizvođača zrakoplova, pa i njihove zemlje. Posebno je osjetljivo kad su u pitanju ratne situacije, kad su u pitanju geostrateški interesi više zemalja, kad je ponekad interes optužiti jednu stranu za izazivanje nesreće", piše Autoportal.

U slučaju zrakoplovne nesreće, kad se zrakoplov Embraer 190, tvrtke Azerbaijan Airlines, koji je letio na ruti Baku-Grozny, srušio pri prinudnom slijetanju na alternativnu, zračnu luku u kazahstanskom gradu Aqtau, pri čemu je poginulo 38 osoba, a 29 je teško ozlijeđeno, brzo su se mijenjale procjene uzroka nesreće, istaknuo je. Prva je bila da je zrakoplov, zbog loše vidljivosti morao otkazati slijetanje na zračnu luku Grozny te je u neuspjelim pristupnim manevrima naletio na jato ptica, koje su mu oštetile motor(e), objasnio je.

"Potom su se pojavile snimke izrešetanog stražnjeg dijela zrakoplova, prevrnutog na tlu, što je sada 'krunski dokaz' da je oboren ruskom raketom protuzračne obrane iznad čečenske prijestolnice. No, riječ je o iznimno osjetljivoj geopolitičkoj situaciji, koja ima implikacije na aktualna ratna zbivanja koja utječe na preferencije ocjene uzroka nesreće. Pritom je zanemareno da u istragama zrakoplovnih nesreće postoje temeljna pravila", smatra prometni stručnjak.

Pobrojao poznato

"Prvo, da najprije treba spašavati preživjele, odnosno tragati za njima, ali istodobno, dakle odmah, štititi i osigurati mjesto nesreće! Drugo, da treba uključiti apsolutno sve moguće uzroke zrakoplovne nesreće, što naglašava važnost što brže i kvalitetnije zaštite i osiguranja mjesta nesreće", objasnio je, a onda pobrojao što je sve poznato o samooj nesreći. "Kvalitetno su zbrinuti unesrećeni i ozlijeđeni, što je doprinijelo sretnoj i gotovo nevjerojatnoj činjenici da je 29 od 67 osoba preživjelo tešku nesreću pri slijetanju.

O zaštiti i osiguranju mjesta nesreće ne znamo ništa, a za pravilnost tog postupka ne postoje vjerodostojna jamstva, niti dokazi. Postoji samo snimka izrešetanog stražnjeg dijela zrakoplova, za koju se sa 100-postotnom sigurnošću može potvrditi jedino da pokazuje stanje olupine zrakoplova u trenutku snimanja. Oštećenja, sama po sebi, ne ukazuju na njihov utjecaj na letne karakteristike zrakoplova, pa ni moguće uzroke tragičnog prisilnog, udarnog slijetanja u kazahstanskoj zračoj luci. Razmjerno su mala, mnogostruko manja od oštećenja koja zrakoplovi mogu podnijeti u ratnim operacijama te se ipak vratiti u bazu ili sigurno sletjeti.

Posljednja faza leta pokazuje da je zrakoplov bio ispravno konfiguriran za slijetanje, s izvučenim stajnim trapom i zakrilcima (flapsovima) u krajnjem izvučenom položaju, što ukazuje da je hidraulički sustav bio potpuno ispravan. Neispravnosti niti jedne aerodinamičke niti upravljačke površine nije bilo i sve ukazuje da je zrakoplov bio tehnički ispravan. Dinamika leta ukazuje na nedostatnu, odnosno nisku energetsku razinu (kinetičku i potencijalnu) za siguran postupak i manevar slijetanja, uslijed manjka pogonskog potiska".

FOTO: EPA/ANATOLY MALTSEV

Zapalila se razmjerno mala zaostala količina goriva

Zatim je nastavio: "Pilot je, u konkretnoj situaciji manjka pogonske snage, ipak mogao upravljati zrakoplovom te je, kako bi bez potrebnog pogonskog potiska, ipak dospio do zračne luke i produžio dolet, podigao nos zrakoplova. No, to je napravio u situaciji kad više nije imao dobre opcije, jer je zbog toga povećao otpor zraka i usporio zrakoplov, što je izazvalo slom uzgona i 'stoliranje' zrakoplova. Zrakoplov je tada prestao letjeti i počeo nekontrolirano padati, kad je propisana i obvezujuća procedura izvlačenja 'nos dolje/puna snaga' (Nose Down/Full Thrust). Pilot je, nažalost, imao samo prvi dio te mogućnosti (strmo obaranje nosa zrakoplova), što je 'školski' izveo te je kratkotrajno stabilizirao let.

To dodatno potvrđuje da je zrakoplov, osim nefunkcionalnih mlaznih motora, bio potpuno ispravan. Zbog nedostatka pogonske snage i mogućnosti podizanja energetske razine zrakoplova (kinetičke i potencijalne), odnosno brzine i visine, zrakoplov je, nedostatkom brzine za funkcionalnost upravljačkih površina (krilaca i kormila) i nužne visine, izgubio mogućnost upravljanja i pravilnog doleta do sletne pozicije te se udarno prizemljio. Pri udaru je nastao požar, ali manjeg intenziteta te je stražnji dio zrakoplova bio neugrožen požarom.

To ukazuje da su spremnici goriva bilo operativno prazni te se zapalila samo razmjerno mala zaostala količina goriva, što je bitno pridonijelo razmjerno velikom omjeru preživljavanja zrakoplovne nesreće 0,43 (43 posto). Sve ukazuje da su se pri kraju leta oba turboventilatorska mlazna motora ugasila, odnosno izgubila potisak. Samo jedan funkcionalan motor bio bi dovoljan za siguran dolet do Aqtau International Airport u Kazahstanu. Da je bilo oštećenja uslijed udara ptica iznad Groznoga, zrakoplov ne bi preletio 437 km preko Kaspijskog mora do zračne luke Aqtau. Oštećenja stražnjeg dijela zrakoplova od manjih projektila, kako god nastala, nisu utjecala na ishod nesreće".

FOTO: Tonka Lokas/CROPIX (na fotografiji Željko Marušić)

Uzrok nesreće

Zatim se osvrnuo na uzrok nesreće. "Količina goriva za let planirana je za mirnodopsku situaciju i bliske alternativne zračne luke u Rusiji, što je ozbiljan propust, zbog kojeg je let trebalo bolje pripremiti ili otkazati. Kad se pilot našao nad zračnom lukom Kadyrov Grozny International Airport zatekao je gustu maglu, bez potrebne vidljivosti te situaciju da su planirane alternativne zračne luke zatvorene zbog ratne situacije. Zbog toga je u više navrata pokušavao sletjeti, trošeći dragocjeno gorivo. Pritom je, možda, stražnji dio zrakoplova oštećen, ali ne ozbiljno, 'prijateljskom vatrom'.

Potvrđena nagađanja: Pad zrakoplova u kojem je poginulo 38 putnika uzrokovala ruska raketa

Kad je pilot konačno utvrdio da slijetanje nije moguće, posljednja je opcija bila slijetanje na 437 kilometara udaljenu raspoloživu alternativnu zračnu luku u kazahstanskom Aqtau. Zbog ostanka bez goriva nije mogao izvesti sigurno prisilno slijetanje, ali činjenica da je udarno prisilno slijetanje izveo u okruženju zračne luke u Aqtau i pod najmanjim mogućim kutom te da su spremnici goriva bili operativno prazni, doprinijelo je omjeru preživljavanja od čak 0,43 (43 posto)", zaključio je Marušić.