Hrvatska među najgorima u svijetu za dobivanje dozvole za gradnju

U globaliziranom se svijetu rang-lista na Doing Business ljestvici Svjetske banke doživljava kao glavni putokaz s kime poslovati, a koju državu zaobilaziti u velikom luku. Među državama srednje i jugoistočne Europe od Hrvatske su na toj listi lošije samo Srbija, Bosna i Hercegovina te neznatno Albanija. Premda uočavaju da je došlo do "poboljšanja", Svjetska banka, primjerice, ističe da postoji samo jedanaest zemalja u svijetu u kojima je teže doći do građevinske dozvole nego u Hrvatskoj.

Izračunali su da je za gradnju skladišta u Zagrebu lani trebalo obići 21 adresu te se dozvola ne može dobiti za manje od 188 dana. Cijena dozvole je deset posto vrijednosti investicije. Za takvo skladište u Njemačkoj investitor treba proći osam koraka koje može svladati za 96 dana, a cijena dozvole dostiže jedan posto vrijednosti građevine! Hrvatska posljednjih godina stagnira na Doing Business rang-listi oko 60 i nekog mjesta, i to po principu "korak naprijed, dva koraka natrag" jer se i drugi iz petnih žila trude da budu bolji, brži, prihvatljiviji kako bi uhvatili priključak za razvijenima.

U odnosu na 2005. godinu, Hrvatska je posljednjih deset godina za 80 posto skratila vrijeme za pokretanje poslova, i to sa 49 na 10 dana ili za 92 posto srezala vrijeme za uknjižbu vlasništva sa 956 dana na 72 dana. No, još uvijek je to presporo i nedovoljno pa se zemlja, primjerice, nalazi u društvu Moldavije, Cipra, Omana i Albanije.

Unatoč revoluciji koju je donio internet, njegove se prednosti i dalje sporo koriste u radu javne i državne uprave, a Vladino povjerenstvo koje je češljalo troškove otkrilo je da je niz agencija i javnih službi kupilo informatičku opremu kojom se nikad nisu koristili. S jedne strane imamo ekipu informatičara koja je osmislila najbolje fiskalne veze u svijetu, koje omogućuju poreznicima da u svakom trenutku vide koliki je izdani računa na bilo kojem prodajnom mjestu, a na drugoj pak službe kojima trebaju tri godine da – primjerice, Gradskoj upravi Zagreb – izdaju suglasnost na geodetski elaborat ili Poreznoj da bi odgovorile na neku žalbu.

Općinski su sudovi postali nešto brži nakon što je zadnjom promjenom Zakona o parničnom postupku iz 2013. godine ugrađena obveza stranaka da na pripremnom ročištu predoče sve isprave koje služe kao dokaz u sporu. Jednostavniji i prosječno komplicirani sporovi završavaju se tako na općinskim sudovima unutar 6 do 12 mjeseci, no viši su sudovi ostali usko grlo jer se na drugostupanjsku presudu županijskih ili Visokog trgovačkog suda čeka oko tri godine.