Hotel Ruanda u kojem su bili smještene žrtve genocid sada će primati ljude koje je deportirala Velika Britanija

Vlada Ruande potvrdila je za CNN da će migranti dobiti smještaj s punim pansionom, zdravstvenu skrb i potporu pet godina ili dok ne budu sami sebi dovoljni. Riječ je o kontroverznoj shemi koju je Velika Britanija reklamirala kao inovativan pristup sigurnom i legalnom azilu koji će spriječiti opasno poslovanje krijumčara ljudi. No osudili su ga razne skupina za prava izbjeglica, međunarodnih agencija, britanskih čelnika, poglavara anglikanske crkve, pa čak i ruandskih oporbenih političara.

Ispred recepcije postoji sigurnosna prijava u stilu zračne luke, uključujući skener prtljage i čuvare s detektorima metala. "Kao što možete vidjeti, spremni smo za migrante, čak i danas", rekao je Bakina, razgovarajući za CNN samo nekoliko sati prije nego što je prošlog tjedna u Velikoj Britaniji pokrenut prvi krug pravnih izazova protiv deportacije. Sudski postupci protiv te politike do sada su bili neuspješni, a prvi let iz Velike Britanije za Ruandu trebao bi poletjeti u utorak.

Kad god stignu, po dva migranta će dijeliti svaku sobu, sa zajedničkim kupaonicama i praonicama na svakom katu. Također će imati dva molitvena prostora s crvenim tepihom s pogledom na brda Kigalija, besplatan Wi-Fi i računala kako bi bili u toku sa svojim pravnim slučajevima. Ruandske vlasti ističu relativnu privilegiju koju će migranti imati ovdje, u usporedbi s odredbama u britanskim pritvorskim objektima.

"Želimo da imaju siguran, dostojanstven smještaj, a tu je i paket koji će dobiti kako bi mogli steći vještine za bilo kakvo obrazovanje, možda pokrenuti posao", rekla je glasnogovornica ruandske vlade Yolande Makolo za CNN.

Velika Britanija kaže da će Ruandi platiti 120 milijuna funti (145 milijuna dolara) tijekom sljedećih pet godina za financiranje programa. Povrh toga, Ujedinjeno Kraljevstvo je također obećalo platiti troškove obrade i integracije za svaku preseljenu osobu, pokrivajući troškove pravnog savjeta, radnika na predmetima, prevoditelja, smještaja, hrane i zdravstvene skrbi. Prema brifingu za parlamentarno istraživanje, britanska vlada je rekla da očekuje da će oni biti slični troškovima obrade azila u Velikoj Britaniji, koji iznose oko 12.000 funti po osobi.

Velika Britanija je odbila otkriti troškove letova koje će unajmiti za prijevoz deportiranih u Ruandu. Ministarstvo unutarnjih poslova u svom najnovijem godišnjem izvješću navodi da je platilo 8,6 milijuna funti za čarter 47 deportacijskih letova s ​​883 osobe u 2020. Iako su se troškovi pojedinačnih letova razlikovali ovisno o destinaciji, brojke znače da je u prosjeku Ministarstvo unutarnjih poslova potrošilo 183.000 funti po letu ili 9700 funti po osobi.

Budući da nema ograničenja za broj migranata, tisuće bi se potencijalno mogle sliti u Kigali unutar prvih pet godina plana.

Međunarodne organizacije za ljudska prava poput Human Rights Watcha (HRW) dovele su u pitanje navodnu sigurnost koju Ruanda nudi, koja tvrdi da se zemlja "ne može smatrati sigurnom trećom zemljom za slanje tražitelja azila".

HRW desetljećima prati i istražuje stanje ljudskih prava u Ruandi te je dokumentirao zlouporabe u rasponu od "represije slobode govora, proizvoljnog pritvora, zlostavljanja i mučenja od strane ruandskih vlasti".

Plan Ujedinjenog Kraljevstva također je izazvao kritike od strane jedine oporbene stranke koja se na prošlim izborima natjecala protiv predsjednika Ruande Paula Kagamea, Demokratske zelene stranke Ruande, koja kaže da si zemlja to ne može priuštiti.

"Ruanda je najgušće naseljena zemlja u Africi. Mislite li da će Ruandi biti lako pomoći ovim ljudima?" Jean Claude Ntezimana, glavni tajnik rekao je za CNN. ​Ruanda je dom za gotovo 13 milijuna ljudi, što je jedna petina stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva.

Kako navodi CNN Ruanda se udružila s agencijom UN-a za izbjeglice kako bi primila tražitelje azila evakuirane iz Libije. Kroz Hitni tranzitni centar Gashora u tri godine djelovanja programa prošlo je nešto više od 1000 migranata. Migranti u prosjeku ostaju između četiri i osam mjeseci prije preseljenja u inozemstvo, rekla je CNN-u voditeljica centra. Migranti su imaju tri izbora: preseljenje negdje drugdje, dobrovoljni povratak u svoju domovinu ili lokalnu integraciju u društvo Ruande. Nitko nije odabrao posljednja dva, kaže Fares Ruyumbu, upravitelj kampa.