Hillary Clinton - Priča o ženi koja je bila preambiciozna da peče kolače

U veljači ju je novinar pitao je li uvijek govorila istinu američkom narodu, odgovorivši da je uvijek to nastojala.

"Uvijek sam to nastojala činiti. Uvijek. Uvijek", odgovorila je demokratska kandidatkinja, a novinar primjećuje da bi manje oprezni nedvosmisleno odgovorili "da".

No Clinton, pravnica po obrazovanju, vrlo pažljivo bira svoje riječi, a kritičari tvrde da je neiskrena.

A ta očita dvojnost, usprkos njezinim naporima za iskupljenjem i usprkos potpore demokrata i angažiranog i entuzijastičnog predsjednika Baracka Obame, koštala je stranku Bijele kuće u povijesnom "ne" establishmentu koji je doveo svijet na sam rub dok iščekuje što nosi budućnost s Trumpom.

Gledajući unatrag, jasno je da je ta neka prkosna crta Hillary Clinton sve više dolazila do izražaja tijekom tri desetljeća njezina javnog djelovanja. Dalekih 1970-ih kada je njezin suprug Bill bio guverner Arkansasa, i dalje je koristila prezime Rodham, a i zadržala je svoj posao usprkos kritikama mjesnog stanovništva. Potom je dodala prezime Clinton, ali je i dalje bila preambiciozna za konzervativni jug Amerike.

Kada je Bill Clinton bio u utrci za Bijelu kuću pokazalo se da je istovremeno i prednost i teret. Ovo potonje je došlo do izražaja 1992.  kada je branila svog supruga protiv optužbi za preljub. Naštetila si je i kada se činilo da kritizira i proziva žene koje su odlučile ostati kod kuće i posvetiti se obitelji, a svi pamte izjavu da bi radije radila nego kod kuće pekla kolače.

Kada je kao prva dama ušla u Bijelu kuću sve je zatekla odlukom da otvori svoj ured u Zapadnom krilu rezerviranom za predsjednika i najbliže savjetnike. Također je bila i jedna od ključnih savjetnika svog predsjednika i muža te nikako nije htjela boraviti u Istočnom krilu namijenjenom za prve dame.

Pokazala se propala i zdravstvena reforma na kojoj se angažirala iako je njome zadivila i republikanske članove Kongresa. No, reforma je u nekom trenutku zapela, a protivnici su joj prigovorili da je "nagla i nefleksibilna".

Žestoko je branila privatni život, izazivajući sumnjičavost kod novinara, s obzirom na afere koje su se pripisivale njezinom suprugu, da bi 1998,. izbila seksualna afera Billa s pripravnicom Monicom Lewinsky.

To je zadnji puta da je Amerika za nju pokazala razumijevanje. Godine 2000. dala je provesti istraživanje o svojoj popularnosti, razmišljajući o ideji da naslijedi Billa, no rezultati su bili vrlo loši i to ju je povrijedilo. Iskupljenje je tražila 2000. kada je Bill Clinton napustio Bijelu kuću i dobila je mjesto u Senatu, predstavljajući saveznu državu New York. Radila je predano i narod je to primijetio, ali nepopularnost se vratila. Godine 2002. glasala je za invaziju za Irak, a mladi kolega u Senatu Barack Obama u tome je vidio svoju priliku. Na demokratskim predizborima 2008. zagovarao je promjene, svrstavajući moćnu suparnicu u redove već nevoljenog političkog establishmenta. 

Žena koja je bila premoderna u Arkansasu 70-ih i 80-ih postala je simbol drugog vremena, simbol 'insiderskog' Washingtona.

Obama ju je uskrsnuo 2009. imenovavši je državnom tajnicom, ali je time počinila fatalnu pogrešku. Osjetljivu komunikaciju je vodila preko privatnog servera, umjesto da koristi elektronički sustav vlade, što je preraslo u golemi skandal.

Prijatelji su isticali njezinu iskrenost i poštenje, a njezin tim ju je pokušao prikazati toplom i duhovitom osobom.

Sve je to bilo uzalud. Američki glasači su 8. studenoga zatvorili poglavlje o Clinton.