PUTOPIS Je li Orania, uspješna priča iz južnoafričkog grada, model za Hrvate u BiH?

Već godinama Južna Afrika slovi kao jedna od najopasnijih zemalja na svijetu, s jednom od najvećih stopa ubojstava, silovanja, otmica i krađa. Orania za razliku od ostatka zemlje mjesto je u kojem nema kriminala, u kojem se razvija gospodarstvo i nema nezaposlenosti.

U čemu je tajna? Kritičarima smeta što su stanovnici bijelci, točnije Afrikaneri, potomci nizozemskih, njemačkih i francuskih doseljenika, ali Orania svoju demografiju ne temelji na rasi nego na pravilima po kojima se može živjeti u gradu gdje postoji mogućnost uklapanja u afrikanersku kulturu i kršćanska vjera.

U Južnoj Africi, svidjelo se to nekome ili ne, sve se svodi na rasu i posljednjih 20 godina bijelci su u teškoj poziciji.

Posao teško nalaze, zato je Orania nekima postala utočište.

Grad je registriran kao privatna kompanija, nalazi se na slabo naseljenom području sjeverne Cape provincije uz rijeku Oranje, kojom navodnjavaju okolne farme.

Poljoprivreda je unosan biznis u Južnoj Africi, većini farmera je to generacijama obiteljski posao, a važno je napomenuti da su farmeri izrazito obrazovani poslovni ljudi.

Takav poduzetnički mentalitet vlada u mladom gradu koji je nastao 1991. godine, trenutno na 1500 stanovnika, ali se stalno širi i gradi, a svoje gospodarstvo bazira na malim poduzećima.

Filozofija koju Afrikaneri u Oraniji imaju jest marljivost i pouzdanje u vlastiti rad, a potiče se i volontiranje te ljudi ne očekuju pomoć izvana.

Zato im zastavu krasi bijeli dječak koji je zasukao rukav i spreman je na rad. Sami će reći kako je apartheid štetno utjecao na bijelce koji su se desetljećima za fizičke poslove oslanjali na crnačku radnu snagu koja se u JAR slijevala iz svih krajeva Afrike. 

Mjesto kršćanske pobožnosti i teškog rada

Orania nije dosadno mjesto, turistička je atrakcija, na glavnoj cesti kroz grad nalazi se park Stokkiesdraai s restoranima i dućanima, a na rijeci se nalazi "Aan die Oewer". To je kompleks hotela, spa, bungalova i mjesta za kampiranje popunjenih u ljetnom prosincu.

Mladima je omiljeno mjesto za noćni izlazak klub "De Boer" u kojem možete pojesti, igrati biljar i plesati. Mladi Afrikaneri drže do kulture plesanja u parovima. 

U muzejima se prisjećaju svojih početaka, od dolaska prvih nizozemskih doseljenika u 17. stoljeću do stradavanja u anglo-burskim ratovima, generala poput De Weta i De la Reya čije slike su posvuda. Na obližnjim brdašcima su spomenici afrikanerskim vođama, zatim irskim dobrovoljcima u drugom anglo-burskom ratu. Smatraju da budućnosti naroda nema ako on zaboravi prošlost. 

Statistika iz 2016. godine je 8 umrlih i 40 rođenih, zato rade na izgradnji bolje budućnosti, u gradu su dvije škole, a planiraju i gradnju sveučilišta. 

Među Afrikanerima vlada strah za njihovu budućnost u Južnoj Africi, rado će popričati o politici, zanima ih situacija u Europi, problemi s imigracijom, izrazito su konzervativnih pogleda i otvoreno ih izražavaju.

Od 1994. kad je ukinut apartheid, na vlasti je Mandelina stranka ANC – Afrički nacionalni kongres, koja na izborima pobjeđuje zbog podrške većinski crnačkog stanovništva, unatoč katastrofalnoj politici i korupcijskim skandalima.

U zemlji gdje je već velika stopa ubojstava, prema podacima Afriforuma, pet je puta veća vjerojatnost da vas ubiju ako ste bijeli farmer.

Prošlomjesečni Economist posvetio je naslovnicu i članak južnoafričkoj "korupcijskoj zmiji" dok zemlju potresaju skandali vezani uz predsjednika Jacoba Zumu. ANC je Zumu smijenio s vrha stranke, a već drugi dan je došla grupa crnih novinara čuti mišljenje ljudi u Oraniji.

Subjektivno izvještavanje zapadnih novinara

Pozdravili su se srdačno, jer kako kažu, crni novinari su uvijek dobrodošli, oni barem objektivno izvještavaju o nama.  Na ulazu u restoran u Stokiesdraai stoji natpis zapadnim bijelim novinarima da svoje predrasude ostave vani, zbog subjektivnog i neistinitog izvještavanja. 

Ljudima iz sekularne i otuđene zapadne Europe vjerojatno je šok kada ih pozovu na večeru, vidjeti glavu obitelji kako predvodi molitvu prije jela i bliskost ljudi u gradu. Bijele kršćanske obitelji su nešto što medijska ljevica ne podnosi lako.

Voli svoje i poštuj tuđe. Ljudima u Oraniji stalo je do očuvanja kulture, nemaju ništa protiv kulture bantu i hotentotskih naroda, naprotiv, bili bi sretni kad bi slični uspješni projekte postojali među drugim narodima.

Situacija u Južnoj Africi me je podsjetila na položaj Hrvata u BiH, obrasce kampanje u medijima i politici kojima ih se želi ocrniti, nametnuti im kolektivnu krivnju iz prošlosti.

Ali Afrikaneri nemaju druge domovine, moraju se boriti za svoj opstanak tamo gdje jesu ili nestati.

Orania je mjesto koje vrijedi posjetiti i od kojeg se može puno naučiti.