Europske banke prvaci u pranju ruskog prljavog novca

Skandal je po prvi puta izbio na vidjelo kada su američke vlasti vodile istragu protiv latvijske banke ABLV, pod optužbama za institucionalizirano pranje novca, ali prva velika banka koja je bila pod istragom zbog nezakonitih aktivnosti bila je Danske Bank A/S nakon što je zviždač otkrio čijeg su podrijetla milijarde eura koje su tekle kroz tu dansku banku. 

Istraga protiv banaka je nakon osnovanih sumnji pokrenuta a dosadašnja otkrića sugeriraju kako iznenađenjima nije kraj. 

Premda će istražiteljima trebati mjeseci, ako ne i godine da tvrdnje potkrijepe i činjenicama pitanje ostaje: ako su optužbe istinite zašto europske banke i regulatori ne uspijevaju na vrijeme otkriti i zaustaviti kretanje nezakonitih sredstava? Što nije u redu s europskim bankarskim sustavom?

Gregory White za Bloomberg je objasnio kako je prijelaz na kapitalizam u Rusiji i zemljama bivšeg Sovjetskog bloka pokrenuo val od više stotina milijardi dolara sovjetskog novca. U većini slučajeva, novac je preusmjeren preko offshore zona s ograničenim kontrolama koje predisponiraju poteškoće u iskazivanju razlike između legalnog poslovanja i nedopuštenih protoka novca zarađenog na kriminalnim aktivnostima. To je dovelo do toga da se dio novca, zarađenog kriminalom, našao na računima istaknutih međunarodnih banaka. 

Jednim dijelom financijske institucije koje rade u više zemalja često su povezane sa sumnjivim aktivnostima zbog teškoća s kojima se suočavaju prilikom stvaranja platformi i rukovanja sredstvima u stranim zemljama gdje brojna pitanja poput jezičnih razlika mogu dovesti do različitih komplikacija. 

Zbog čega je pranje novca toliko rašireno u baltičkim zemljama?

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, bankarske industrije u svim baltičkim zemljama su napredovale, djelom i zato što su počele servisirati novčane tokove Rusije i ostalih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. 

Prema navodima regulatora, mnoge su banke počele otvarati račune za pojedince i tvrtke sa sjedištem u drugim zemljama (koje se nazivaju "nerezidentni portfelji"), ne dovodeći u pitanje tko su pojedinci ili odakle dolazi novac.

Zbog strože regulative, banke su u proteklom desetljeću prestale poslovati s klijentima za koje se vjeruje da su sumnjivi, ali su nekadašnje poslovne prakse ostavile traga na bankarskoj industriji. 

Da se radi o nevjerojatnom visokom iznosu novčanih sredstava došao je tim istraživača koji je 2017. godine procijenio kako je rusko offshore bogatstvo procjenjuje na iznos oko 1 trilijun dolara što je danas skoro tri četvrtine BDP-a Rusije iz 2015. godine. 

I koliko god Europska unija iz godine u godinu postaje sve više politički centralizirana i vođena iz Bruxellesa, svejedno je paradoks to što EU nema tijelo zaduženo za istraživanje i procesuiranje slučajeva pranja novca. Od vlasti za koje se očekivalo kako će istražiti optužbe za financijski kriminal bile su lokalne policije i nacionalni regulatori što je prirodno dovelo do zbrke zbog različitih zakona i praksi, a što su naravno banke i koristile. 

U rujnu prošle godine, u pokušaju suzbijanja pranja novca, Europska komisija predložila je pooštravanje propisa i promjenu supervizije banaka, međutim, uvođenje centralizirane agencije nije na dnevnom redu. Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) dugo je spominjalo svoje fizičke nesposobnosti za borbu protiv financijskog kriminala u 28 država EU-a, zbog nedostatka osoblja i nedovoljne moći.

Jedino što je savršeno jasno je da postojeće praznine treba popuniti - iskorištavanje europskog bankarskog sustava ne bi trebalo biti tako lako kao što se čini. Oslanjanje na dvoje ljudi za praćenje i istraživanje financijskog kriminala u svim državama članicama EU-a i svim njihovim bankama je neprihvatljivo, piše Finance Monthly.