Zainteresirani ste za sudbinu Unije? Razmislite kako ćete glasovati

Ona je, naime, prestala biti jedinstveno tržište, a sve više postala zajednica u kojoj eurobirokrati sami sebi nalaze svrhu u apsurdnim regulacijama. Jer, ako se o ekonomiji radi, a radi se, valja reći kako je ona uvijek ishodište rata ukoliko nije podređena slobodnom tržištu. Zbog toga, idiotski zvuče izjave nekih naših političara o tome kako se to nas ništa ne tiče, premda smo članica Europske unije. No, krenimo redom.

Hrvatska u trgovinskom smislu nema veliku investicijsku i trgovinsku bilancu sa Velikom Britanijom te, javljaju iz Ministarstva vanjskih poslova, ne bi trebala biti ugrožena procesom izlaska Britanije iz Unije. Ipak, padom funte, aktivirali su se pripremni mehanizmi europske i švicarske središnje banke, što bi se moglo odrazitina kreditni sektor povećanjem kamata.

Ono na što bi mogla utjecati cijela ova fertutma je politički izborni proces unutar naše zemlje, kako unutarstranački, slijede nam izbori unutar HDZ-a, tako i izvanredni parlamentarni. Unutar HDZ-a kao konzervativne i nacionalne opcije sada bi se mogle profilirati neki od kandidata koji bi u političkom smislu, prema uzoru na sličnepolitičke opcije u srednjoj Europi, zahtijevali krajnji ostanak u Uniji, reformiranoj po načelu veće moći zemaljskih vlada i gdje bi politička regulacija tržišta olabavila.

U tom su smjeru već već reagirali Viktor Orban (pozvavši Britaniju neka ostane u Uniji), Mark Rutte, Lech Walesa i mnogi drugi rekavši kako je identitetski projekt propao, treba se usredotočiti na zajedničko tržište.  Zapravo, po mom mišljenju, ideje o zajedničkom EU kulturnom i političkom identitetu vrlo bismo teško mogli dokazivati od vremena Henrika VIII. na ovamo, a danas, kada niti ekumensko kršćanstvo nije dominantna politička pozadina (čak niti nominalno demokršćanskim strankama Zapada) to bi bilo apsurdno.

Kako je percepcija većine HDZ-vih birača proeuropska, ali i suverenistička, postavlja se pitanje bi li na skorim unutarstranačkim izborima bolje prošli kandidati poput „pravaša“ Zlatka Hasanbegovića (ako se kandidira), negoli europarlamentarci koji se zalažu za politike europskog statusa quo? Geopolitički takva bi politika bilasrednjoeuropska, a  naslonjena na Njemačku kao motor nove Unije. U ekonomskom smislu takva bi politika trebala reafirmirati predizborni program IFO instituta koji je administracija Tomislava Karamarka gotovo ubila želeći se dodvoriti lijevom ekonomskom krilu Mosta (Ivan Lovrinović i Miro Bulj) i HDZ-a (Goran Marić).  Upravo taj program, prilagođen Hrvatskoj, zagovara ordoliberalno (slabo regulirano) slobodno tržište unutar Hrvatske uz zalaganje za labavljenje regulacije u Uniji.

S druge strane, valja biti pošten i priznati kako je i Zoran Milanović, prije godinu dana, prilikom posjeta Londonu, zagovarao upravo takav pristup reforme Unije. Činio je to kako bi se dodvorio Davidu Cameronu kada je bio u fazi u kojoj je htio pokazati kako je on zapravo konzervativac (premda socijaldemokrat).

Kakvi god tada motivi bili, za očekivati je kako neće zastupati teze o potrebi očuvanja statusa quo unutar Unije.  Time bi, ukoliko u HDZ-u pobijedi struja europskih etatista i zagovornika europskih regulacija, SDP-ova kampanja mogla profitirati od rasprava o budućnosti Unije koje će sljedećih mjeseci iskakati iz svake informativne emisije. Jer, ruku na srce, smiješno zvuči pozivanje na malog hrvatskog čovjeka od strane hrvatskih europarlamentaraca koji sudjeluju u stvaranju bezbrojnih regulacija o veličini rajčice koju mali hrvatski poljoprivrednik smije proizvesti (karikiram namjerno).

Uzgred, zar nije krajnje pitanje svake stranačke analize: Tko može pobijediti Zorana Milanovića?

Tekst je originalno objavljen na portalu Energypress.net, gdje možete pročitati drugi dio teksta o utjecaju na energetski aspekt današnjeg događaja.