Viktor Orban – čovjek koji će moći pogledati unucima u lice

Pisac ovih redaka unaprijed će konstatirati kako je sasvim izvjesno da će mađarski narod i ovaj put zastrašujućom i za sve upozoravajućom većinom odbiti pretendiranu nadležnost Europske komisije da im određuje obvezne kvote migranata koje moraju primiti u Mađarsku, odnosno da će listom stati uz svog neprijepornog vođu, Viktora Orbana koji jasno i glasno kaže "da njemu nikakve birokrate iz Bruxellesa neće određivati s kim će mađarske kćeri i majke živjeti“.

Iz perspektive Unije, premijer 'državice' od jedva deset milijuna stanovnika napravio je u proteklih godinu dana više od čuda.

Tvrdim i nesalomivim stavom u zaštiti mađarskog naroda, običaja i suvereniteta – sada je potpuno izvjesno – slomio je kičmu svih europskih zagovornika migracije i nasapunao im dasku koja ih jedan po jedan vodi prema nestanku u političkom ništavilu. Jer ukoliko Merkelica, Hollande i ostali uskoro u zboru ne počnu pjevati 'Orbanov čardaš' glede migranata, svi će oni u sljedećih 12 mjeseci biti prošlost.

Sa današnjim danom počinje nam godina radikalnih promjena europske politike prema imigraciji, ili ćemo nazočiti najvećoj sječi glava aktualnim glavešinama u novijoj povijesti.

U Francuskoj je glava 'ljubitelju imigranata' – Francois Hollande-a na panju već polovinom 2017. godine, kada su u Francuskoj i opći parlamentarni, ali i predsjednički izbori. Još je veći ulog u Njemačkoj, gdje se Angeli 'Yes we can' Merkel sprema potop na izborima za godinu dana u Njemačkoj. Osim ako ne zapjeva u Orbanovom ritmu. A sve nam se čini da se Merkelicin orkestar već šteluje za 'čardaš'.

A Orban bi spektakularnog podupiratelja mogao dobiti i u studenom ove godine, na izborima u SAD-u…

Jer ljudima diljem Europe dosta je da im se dovođenjem ljudi koji sa našom kršćanskom kulturom (pravoslavci ili katolici, sada je svejedno) i tradicijom nemaju ama baš ništa zajedničko, nasilno mijenjaju životni običaji i narušava sigurnost. Nitko od nas ne želi u našem šoru gledati fanatike koji se prema ženskom rodu odnose kao prema nižoj rasi, a u boljem slučaju kao prema 'inkubatorim'. Mi naše žene, majke i kćeri volimo i smatramo ravnopravnima u društvu. I to tako mora ostati.

Ako sumnjate, za mišljenje molim pitajte žene u Koelnu ili Subotici, ljubitelje kazališta u Parizu, putnike na aerodromu u Bruxellesu i tako dalje, i tako bliže. A sve bliže i nama.

Ako prošetate bilo kojim od hrvatskih gradova i sela, i pitate ljude podupiru li stavove mađara Viktora Orbana ili stav Angele Merkel, odgovor je jasan. Za to ne treba biti politički analitičar, jer sve nas je strah.