U Glasgowu, u 97. godini, umro slovenski disident Ljubo Sirc

Sirc je pedesetih godina prošlog stoljeća iz Jugoslavije pobjegao u Veliku Britaniju, a u Sloveniju se vratio 1989. i na prvim slovenskim predsjedničkim izborima 1992. bio protukandidat Milanu Kučanu, no dobio je samo 3 posto glasova.

Sirc je rođen u bogatoj građanskoj obitelji, ali se tijekom II. svjetskog rata pridružio partizanima i nakon njega priklonio novoj komunističkoj vlasti. Godine 1947. bio je na montiranom procesu u Ljubljani zajedno s više članova tzv. skupine Nagode osuđen na smrt kao navodni engleski špijun, ali mu je kazna pretvorena u 20 godina prisilnog rada, od čega je u zatvoru proveo sedam i pol godina.

Nakon toga je preko Austrije i Švicarske pobjegao u Veliku Britaniju, gdje je dovršio studije i kasnije niz godina predavao političku ekonomiju na sveučilištu u Glasgowu.

U Britaniji je niz godina važio za vodećeg eksperta za tipove socijalističke ekonomije te komunističkih i postkomunističkih režima, a o tome je napisao i izdao više knjiga.

Bio je osnivač, a jedno vrijeme i direktor londonskog Centra za proučavanje komunističkih ekonomija (CRCE).

U Sloveniju je prvi put nakon dugo vremena došao 1989. godine, a nakon osamostaljenja države pokušao se angažirati i u slovenskoj politici.

Na prvim  predsjedničkim izboriima 1992. godine, na kojima je pobijedio Milan Kučan, nastupio je kao kandidat liberalno-demokratske stranke koju je tada vodio Janez Drnovšek, ali je osvojio samo tri posto glasova, no često se prilikom periodičnih vraćanja u domovinu osvrtao na prilike u zemlji, čime je bio dobrim dijelom razočaran.

U razgovoru za Frankfurter Allgemeine Zeitung iz sredine 2007., ali i u povremenim nastupima u Sloveniji, tvrdio je da se jugoslavenski socijalizam po prirodi svoje ekonomije i režimu nije razlikovao od onog u društvima sovjetskog bloka, a osuđivao je obračun komunističkih vlasti nakon II. svjetskog rata s političkim protivnicima i poraženim vojskama.

U Sloveniji su nakon osamostaljenja prevedene njegove knjige "Jugoslavenska ekonomija u vrijeme samoupravljanja" te "Između Hitlera i Tita", a u ekonomiji je važio za pobornika liberalnih pogleda prema kojima devijacije kapitalizma ispravlja regulacija tržišta.