Stručnjaci za Direktno o Direktivi o autorskim pravima: Kao da provalnik ubaci vreću u nečiji vrt, a uhite vlasnika vrta!

Nakon što je u srijedu glasovanjem u Europskom parlamentu prihvaćena Direktiva o autorskim pravima na digitalnom tržištu, uključujući članke 11 i 13 koji su diljem Europe izazvali brojne polemike i gotovo neviđene otpore među internetskim korisnicima, porazgovarali smo s Ivanom Bertovićem i Igorom Vukom.

Misao koja je iznjedrila ovu Direktivu zaostala je u devetnaestostoljetnom merkantilizmu, misli analitičar i kolumnist Ivan Bertović.

"Problem s ovom Direktivom jest što se tvrdi da će se na ovaj način spriječiti da se na, primjerice, YouTubeu, Googleu ili Twitteru reproducira sadržaj koji autor nije odobrio, jer ti giganti kroz reklame ubiru velik novac, dok sam autor ne dobiva ništa", pojašnjava Bertović pozadinu neslavne Direktive, ne krijući kako je smatra posve promašenom: "Ono što će se efektivno dogoditi jest sljedeće: porast će trošak običnog građanina za korištenje bilo kakvih servisa; građani će za pristup sadržajima morati platiti puno više. Dolazimo u paradoksalnu situaciju gdje internet, koji je počeo kao svima dostupna platforma, sada dobiva dodatne troškove".

Narušavanje privatnosti

"Drugi problem jest što se napuštaju osnovni principi zakonitosti i ravnopravnosti pred zakonom, jer prema članku 13, osoba odgovorna za ilegalni sadržaj nije ona koja ga je stavila na internet, već ona kod koje se taj sadržaj našao", ističe Bertović."Drugim riječima, ako netko u komentarima ispod članaka na portalu Direktno postavi sadržaj zaštićen autorskim pravima, portal će biti odgovoran za taj sadržaj. Dakle, kazneno te gone što ne pospremaš svoj prostor od tuđeg nereda; kao da provalnik u banku u bijegu od policije vreću novca ubaci u nečiji vrt, a policija uhiti čovjeka čije je to vrt jer se opljačkani novac našao u njegovom vlasništvu", objašnjava.

Sljedeći problem jest u tome, misli Bertović, što je ta Direktiva po svemu zapravo - ZAMP; agencija koja ima monopol i misli da će baš ona pravedno raspodijeliti neki novac. "ZAMP-ovci se žale da ne dobivaju dovoljno novca, ali prihodi su im se udvostručili; 2005. su imali oko 70 milijuna prihoda, a prošle godine 131 milijun. To je fenomenalan rast. No tko je zadovoljan ZAMP-om? Samo oni koji su s njima povezani, umreženi toliko dobro da budu blizu političke elite koja ZAMP-om upravlja", govori Bertović, uvjeren da će situacija s ovom Direktivom biti jednaka, ako ne i gora; naravno, na znatno širem području i u sferi u sklopu koje najčešće konzumiramo i glazbu, ali je od nje znatno šira.

"Iz ovoga će nastati katastrofalni problemi, od užasnog narušavanja privatnosti da bi se otkrilo prijestupe u vezi s intelektualnim vlasništvom; kopat će se po njihovom privatnom prostoru", ističe naš sugovornik, napominjući kako nitko ne može jamčiti da će se to nedvojbeno dogoditi, no kako bi u jednome trenutku lako moglo doći do nekog zahtjeva za temeljitim pregledavanjem nečijeg privatnoga prostora zbog, recimo, neposredne opasnosti uslijed koje policija mora djelovati. Drugi problem je u tome što će prihodi rasti i što to to vjerojatno neće pomoći "malima", kao i u slučaju ZAMP-a, predviđa Bertović.

Presumpcija krivnje

Naposljetku, pored narušavanja privatnosti, ovom Direktivom dolazi i do napuštanja presumpcije nevinosti, smatra Bertović, jer se kod pronađenog sadržaja, pa makar on bio iskorišten u svrhu neovisnog, primjerice parodijskog djela koje uključuje taj intelektualni sadržaj, ali s njime nije izjednačiv, onoga kod koga je taj sadržaj pronađen tretira kao krivca. Sada se, dakle, više ne mora dokazivati krivnja, nego nevinost.

U SAD-u, podsjeća naš sugovornik, postoji institut "poštenog" ("fair use") korištenja intelektualnog vlasništva, koji podrazumijeva, na primjer, iskorištavanje tuđe glazbe u sklopu nekog novog sadržaja poput, recimo, kakva parodijskoga spota. "Tko će utvrđivati je li sadržaj izmijenjen i koliko je izmijenjen?", pita se Bertović, navodeći primjer ubacivanja neke pjesme u video - pjesma je neizmijenjena, ali pojavljuje se u kontekstu drugoga umjetničkog djela.  "Granice su vrlo tanke i prozirne; vrlo je teško odrediti što je nov sadržaj, a što nije", kaže Bertović.

"Povrh svega, ova Direktiva nema smisla", tvrdi naš sugovornik. "Svatko tko želi može naći načina, preko VPN-ova ili proxy servera, za maskirati vlastiti identitet na internetu, i onda se sve opet može raditi bez posljedica - jedino će zarađivati VPN servisi koji će nuditi usluge anonimnog pristupa internetu. Naivno je misliti da će Europska unija sa svojih 500 milijuna stanovnika, koji su informatički vrlo pismeni, suzbiti takvo ponašanje. Pojednostavljeno, Europa ovom Direktivom povećava BDP Kine, jer će sada u Kini, gdje ih nije briga za takve zakone, početi cvjetati VPN servisi i sve će se seliti na kineske VPN-ove kako bi mogli normalno koristiti internet", zaključuje Bertović.

Kontrola slobode govora

U Direktivi je sporno što se odgovornost na perfidan način prebacuje na velike "tech" kompanije koje bez problema mogu filterima kontrolirati sve što se uploada, tvrdi podcaster Igor Vuk. "Dakle, EU se fino može ograditi od svega, ali i dalje provoditi kontrolu nad svime što se uploada na net. Problem je u tome što pod krinkom zaštite autorskih prava ti isti tech giganti stavljaju algoritme koji će uspoređivati sadržaj koji se uploada na njihove platforme i micati svaki 'piratizirani sadržaj'. Primjere toga smo već vidjeli na Youtubeu, a sada i na Facebooku".

"Algoritam", naglašava Vuk, "često ne raspoznaje rehash, remix ili satiru i pogodan je za zlouporabu gdje praktički bilo tko može tražiti istraživanje 'copyright claima' nekog sadržaja te ga istog trenutka skinuti s interneta. Kasnije dokazivanje da sadržaj nije prekršio nečija autorska prava ide sporo i često neefikasno. Također, vrlo lako se može kontrolirati sloboda govora, primjer toga je cenzuriranje teksta, specifično Battlefield V, u kojem se cenzuriraju riječi u chatu, dakle osobnom razgovoru između igrača", kaže Vuk, navodeći primjere: "Riječi tipa 'white man', 'nazi', 'DLC' i tako dalje. Algoritam ne može shvatiti kontekst pa sve miče".

Daljnje tehnološko zaostajanje EU

"Došli smo u dosta zeznuto razdoblje gdje software ne posjeduje dovoljnu količinu umjetne inteligencije da bi raspoznao kontekst no iznimno je snažan te može kontrolirati gotovo sve što se uploada na određenu platformu", upozorava Vuk.

"Zamislite to kao tetu na šalteru koja vas traži još 50. štambilj i papir, iako vi sve imate. Frustrirajuće i bez mogućnosti žalbe i alternative. Iako se spominje neka alternativa, velike platforme su za većinu jedina opcija. Svi prijatelji su vam na Facebooku pa je alternativa jednaka životu pustinjaka. Možete li navesti ijednu platformu za upload videa osim YouTubea?", govori Vuk, nastavljajući: "Druga stvar je što su alternative poput VP-.a kojime se sakriva vaša IP adresa i samim time web stranice 'ne znaju' da ste vi iz Europske unije pa se na vas taj zakon ne odnosi, zapravo jako nezgodne i koštaju".

Odlazak na Dark Web kao alternativu tjeranje je normalnih korisnika u vrlo mutne vode koje koriste ljudi iz kriminalnog miljea, dodaje Vuk.

"Europska unija nas tjera da se ponašamo kao kriminalci i skrivamo najbenignije stvari pod krinkom neke 'zaštite'. Poanta interneta je decentralizacija, slobodna razmjena ideja i sadržaja, a mi zapravo danas imamo centralizaciju moći i kontrolu nad sadržajem i bezobrazno efikasnu cenzuru sadržaja na internetu. Kao i svaki puta, takva žestoka regulacija će velike okrznuti, a male kompanije i platforme satrati u startu", tvrdi Vuk. "Želite li konkurirati Facebooku morate imati i čitav niz pravnika i rješenja koja su sukladna pravilima EU. To znači još veće kočenje IT sektora u Europskoj uniji, to znači i daljnje zaostajanje Europske unije za ostatkom svijeta u tehnologiji u kojoj bi trebali prednjačiti, što zbog gustoće naseljenosti, što zbog veličine populacije, što zbog lake povezivosti", zaključuje Igor Vuk.