Srbija jamči za ratne zločince statusom "svjedoka suradnika"

Gotovo dvadeset godina od završetka srpske agresije na Hrvatsku, brojni okrutni zločini koje su srpski vojnici počinili nad hrvatskim narodom ostali su nekažnjeni. Naime, srbijansko je pravosuđe uspjelo jamčiti imunitet određenim ratnim zločincima, između ostalog im priznajući status "svjedoka suradnika".

Povodom 23. godišnjice tragične pogibelji francuskog državljanina i heroja Domovinskog rata, Jean-Michela Nicoliera, koji je na današnji datum, nakon što ga je polumrtvog iz mučionice logora na Ovčari izvukao četnički dragovoljac Spasoje Petković zvani "Štuka" te pogubio metkom, europarlamentarna zastupnica Ruža Tomašić uputila je pitanje za pisani odgovor Europskoj komisiji u kojemu od Komisije traži da se očituje o tome sprječava li priznavanje statusa "svjedoka suradnika" ratnim zločincima pred srbijanskim pravosudnim organima njihovo procesuiranje pred pravosudnim organima država članica Europske unije (u slučaju Spasoja Petkovića pred pravosudnim organima Francuske ili Hrvatske), odnosno primjenjuje li se na njih načelo non bis in idem?

Tomašić kao tipičan primjer ovakve skandalozne prakse navodi upravo amnestiranje Spasoja Petković, srpskog dragovoljca koji je priznao cijeli niz zločina; među ostalima i ubojstvo Jean Michel Nicoliera, kojeg je nakon mučenja strijeljao i čije tijelo još uvijek nije pronađeno, Tomašić je Europsku komisiju pitala hoće li se na takve "svjedoke suradnike" primijeniti članak 50. "o izbjegavanju dvostrukog suđenja ili kažnjavanja zbog istog kaznenog djela" Povelje o temeljnim pravima Europske Unije ukoliko Srbija pristupi Europskoj Uniji?

Naime, Petkoviću je priznat status "svjedoka suradnika" te je zauzvrat njegova svjedočenja protiv optuženih za ratne zločine, isti oslobođen kaznene odgovornosti. S druge strane, protiv njega su podignute kaznene prijave i u Francuskoj i u Hrvatskoj, no nažalost, francusko i hrvatsko pravosuđe daljnje korake nije poduzimalo.

Podsjećamo, u podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati pred smrt, u kratkome intervjuu francuskim reporterima Jean-Michel Nicolier je rekao:

"Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu.

Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu.

Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu."

(20. studeni 1991., Vukovar)