Španjolska u političkom labirintu, a parlamentarni izbori za tri dana

Dvije godine nakon što su se u Španjolskoj, zbog nezadovoljstva bolnim mjerama štednje i korupcijskim skandalima, na političkoj sceni pojavile dvije nove stranke, Podemos, koji se protivi socijalnim rezovima i politici upravljanoj iz Bruxellesa te Građani, koji žele završiti sa starom korumpiranom politikom, četiri stranke sada se ravnopravno natječu za mjesta u parlamentu u kojem više neće biti dominacije dvaju dugogodišnjih rivala, Narodne stranke i Socijalističke radničke stranke Španjolske (PSOE).

U takvom scenariju, u kojem niti jedna stranka u nedjelju neće osvojiti većinu, nova vlada će biti prisiljena pregovarati o svim politikama koje ima na dnevnom redu.

"Imat ćemo manjinsku vladu, a s obzirom da takve vlade imaju manje šanse za preživljavanje, može se očekivati njen pad prije isteka četverogodišnjeg mandata", smatra Lluis Orriols, profesor politologije s madridskog Sveučilišta Carlos III.

Ako je suditi po anketama, Narodna stranka će osvojiti relativnu većinu glasova, no njih će biti daleko manje u odnosu na izbore 2011., kada je dobila apsolutnu većinu, za koju je potrebno 176 mjesta u parlamentu. Konzervativci premijera Mariana Rajoya trenutačno drže 186 od 350 zastupničkih mjesta. Oni su na prošlim izborima smijenili s vlasti PSOE, u jeku financijske i gospodarske krize koja je sredinom 2011. dovela do rekordne stope nezaposlenosti od 27 posto. Od srpnja do rujna ove godine stopa nezaposlenosti pala je na 21 posto pa to daje vjetar u leđa vladajućoj stranci, iako je stopa, uz onu u Grčkoj, najviša u Europskoj uniji.

Novi vladin zakon koji omogućuje lakša otpuštanja i zapošljavanja stvorio je tisuće slabo plaćenih i privremenih poslova, a rekordna turistička sezona, upumpavanje novca Europske središnje banke u europska gospodarstva te pad cijena nafte dodatno su spustili broj nezaposlenih na nešto više od 4 milijuna.

Premijer Rajoy, 60-godišnji pravnik, obećao je taj broj prepoloviti na dva milijuna ukoliko dobije novi mandat. No da bi se održao na vlasti, baš kao i lider PSOE-a Pedro Sánchez koji ju želi osvojiti, morat će dobiti potporu drugih stranaka. Nešto slično dogodilo se na proljeće nakon regionalnih izbora, nakon kojih je diljem Španjolske došlo do političkog usitnjavanja, a u nekim dijelovima i teškog pregovaranja i paralize u uspostavljanju vlasti. Španjolska nakon uvođenja demokracije 1978. nema iskustva u stvaranju koalicija.

Narodna stranka, kojoj ankete daju između 25 i 29 posto glasova, nada se podršci Građana s kojima je ideološki najbliža. Teritorijalno jedinstvo Španjolske, protivljenje zahtjevu za odcjepljenjem pokrajine Katalonije, slobodno tržište i ekonomski liberalizam te sudjelovanje u međunarodnoj borbi protiv terorizma neke su od zajedničkih točaka. No, vođa Građana, 36-godišnji Albert Rivera, tvrdi da neće ući ni u kakvu koaliciju s Narodnom strankom ili PSOE-om.

"Za milijune naših glasača bilo bi razočaravajuće biti u vladi i sklapati sporazume sa strankama koje predstavljaju staru politiku", rekao je Rivera, čija stranka od proljeća sudjeluje u pet regionalnih vlada s Narodnom strankom ili PSOE-om. Građani bi mogli osvojiti između 18 i 20 posto glasova, pokazuju ankete.

Ovakvo savezništvo slično je onome koje je Podemos (Možemo) sklopio s PSOE-om u nekoliko regija i gradskih vijećnica, uključujući i glavni grad Madrid, gdje je u svibnju lijeva platforma predvođena Podemosom osvojila vlast zahvaljujući podršci manjinskog PSOE-a.

PSOE, koji je nakon neuspješnih izbora za Europski parlament 2014., zamijenio staro lice 64-godišnjeg Alfreda Rubalcabe mlađahnim 43-godišnjim ekonomistom Pedrom Sánchezom, ima potporu između 20 i 22 posto glasača, pokazuju ankete. Ta stranka kritizira mjere štednje na koje se Narodna stranka obvezala posuđujući novac od međunarodnih kreditora kako bi spasila posrnule banke i vratila kreditni rejting zemlje.

Međutim, Podemos i Ujedinjena ljevica, formacija koja se pojavljuje kao peta politička snaga, smatraju PSOE dijelom starog elitističkog establišmenta, koji je, zajedno s Narodnom strankom, godinama gurao Španjolsku prema provaliji.

Podemos, čiji je 37-godišnji politolog Pablo Iglesias efikasnom kampanjom ponovo privukao dio umjerenih građana mogao bi, prema anketama, računati na 15 do 19 posto stanovnika.

Ukoliko Narodna stranka ne uspije osigurati pregovorima apsolutnu većinu, kao što je izgledno, za to će imati legitimitet druga najuspješnija stranka, što se nikada nije dogodilo u Španjolskoj na nacionalnoj razini.
Neki analitičari smatraju da bi time najviše mogao profitirati PSOE, unatoč povijesno niskoj popularnosti u odnosu na Građane i Podemos, koji mu uzimaju glasove s centra i ljevice. No s obzirom da se radi o velikoj stranci s dugom tradicijom njen kapacitet stvaranje koalicije mogao bi prevladati.

Narodna stranka, pak, brani ustavnu logiku prema kojoj treba vladati ona stranka za koju je glasovalo najviše birača, ukazujući da su PSOE, Građani i Podemos spremni stvoriti vladajuću koaliciju.

"To su namještanja gubitnika. To nije ono za što glasuju Španjolci", rekla je 44-godišnja potpredsjednica vlade Soraya Sáenz de Santamaría.
Ona se zbog životne dobi bliske liderima dviju novih stranaka našla metom glasina prema kojima bi Narodna stranka i Građani mogli ući u koaliciju ukoliko se Rajoy makne, a ona bude kandidatkinja za premijerku. Građani, naime, od osnutka prozivaju stare političare optužujući ih za krizu i korupciju. No ovakav pakt demantirale su obje stranke.

Među mogućim rješenjima nakon nedjeljnih izbora je i stvaranje teško ostvarive, velike koalicije Narodna stranka-PSOE. Dvije nove stranke na političkoj sceni prihvatile bi takav scenarij čekajući prvu priliku za njeno rušenje kojim bi definitivno potvrdili svoje stajalište da je vrijeme za eliminiranje stare politike. Na eventualnim novim, prijevremenim izborima za dvije godine Građani i Podemos imali bi priliku osvojiti vlast.
Vlada, odnosno Narodna stranka, s parolom 'Španjolska ozbiljno', uvjerava birače da nije vrijeme za eksperimente i da jedino ona ima iskustva u vođenju države.

Neki analitičari smatraju da bi gospodarski i politički trenutak u eurozoni, ali i šire u Europskoj uniji, mogao potaknuti  stranke na pronalazak zajedničkog rješenja koje bi donijelo stabilnost. No profesor političke komunikacije Anton Rubí ne isključuje zatim mogućnost prijevremenih izbora.

"Španjolskoj je potrebna stabilna vlada. No moguće je da nove stranke vide nedjeljne izbore kao prvi krug, nadajući se drugom, u kojem bi one postale glavne", zaključuje.